Nova Evropa

nost autora, Jevrejina, prema dobrovoljcima, o kojima on iznosi same stvarne činjenice, zaslužuje svaku pohvalu, Ovde ćemo navesti vrlo. lepu sliku jevrejskog pokolja, kako ga prikazuje Goljdenvajzer: » To je bio neki čudnovat pokolj, — miran, poslovan, koji, po mome mišljenju, čak kompromituje samu ideju jevrejskih pokolja, U tome što se tada radilo u Kijevu nije bilo nikakve mogućnosti da se nadje neka izjava narodnog gneva .,, Posmatran sa tehničke tačke gledišta, pokolj od oktobra 1919 izgledao je otprilike ovako: u jevrejski stam ulazi grupa naoružanih ljudi — petorica, šestorica; jedan zauzimapoložaj kod pozadnih vrata, drugi kod spoljašnjih vrata u kujni, i nakon tih prethodnih mera počinje lirski deo: Jedan od upadača pozdravlja vlasnika stana kratkim govorom: »Vi ste Jevreji, boljševici i izdajnici, vi ste pucali na nas kroz prozore, vi nećete u vojsku, zato ste dužni da date novac, zlato, skupocene stvari; ako što sakrijete, bićete streljani.« U slučaju da je žrtva »narodnog gneva« imala da plati dovoljnu svotu, sve se svršavalo na tome; u slučaju kakvog otpora, nju su prislonili uza zid, pretili dečici revolverima, i t, d.«, Razume se da armija u kojoj su, možda u većini, bili ovaki hajduci {iako je bilo i pravih junaka i vatrenih rodoljuba), nije mogla imati stvarnog i trajnog uspeha, I zaista, ona je propala, i uzroke njene propasti dobro prikazuje Goljdenvajzer, u svojim uspomenama,

Poslednja dva odeljka o boljševicima, posle dobrovoljaca, i o Poljacima, koji su proveli pet nedelja u Kijevu, pa onda, slično Nemcima i dobrovoljcima, pobegli; najzad, o boljševicima, koji su se u junu 1920 konačno utvrdili u Kijevu, autor govori s istom objektivnošću, s humorom i zanimljivošću, kao o ranijim epizodama i glumcima kijevske drame od više akata. Ove stranice naročito treba, da pročita i prouči onaj ko hoće da se upozna: sa životom Sovjetske Rusije, Mi tu nećemo da ulazimo u podrobnosti. Navešćemo samo jednu vrlo oštroumnu literarnu paralelu boljševičkom režimu, Који је zgodno uzeo G. Goljdenvajzer iz »Mrtvih Duša« Gogoljevih; ima. tamo jedno zanimljivo mesto, gde se priča kako je Čičikov, junak: ro mana, posetio fantastični spahiluk pukovnika Koškareva: »Sve je bilo kod pukovnika neobično, Čitavo selo bilo je nekako porušeno: gradjevine, preuredjenje, gomila kreča, cigle, i brvna, na svim ulicama. Bile su sagradjene neke kuće u obliku nadleštava. Na jednoj: je bilo napisano zlatnim slovima: »Slagalište zemljoradničkog orudja«,na drugoj: »Glavna računska ekspedicija«, na trećoj: »Odbor za seoske poslove«, ps onda: »Škola za normalno prosvećivanje seljaka«: rečju, djavo ga znao čega tu sve nije bilo.« Pa, kad je Čičikov »odluio da i sam pogleda šta su u stvari ovi odbori | komisije«, on je tamo »našao nešto što je bilo nesamo divno nego i sasvim nerazumljivo: »Comisija za svakovrsne molbe« postojala je samo na lirmi, njen predsednik, bivši sluga, bio je premešten u novo stvoren »Odbor zaseoske gradjevine«, a njeBovo je mesto zauzeo: bio pisar Timošenko, koji je opet bio pozvan ma isledjenje. kavge pi-

303