Nova Evropa

Jedna druga knjiga, u Murejevu izdanju, ove godine jeste »Byron and Greece«, koju je uredio Harold Spender, To je kao neka ručna knjiga {»reference book«) za sve ono što je Bajron u svojim delima i korespondenciji rekao u vezi sa Grčkom, Izdavač je sa mnogo marljivosti i truda pobrao svaku reč koju je Bajron rekao u tom pravcu, dodavši pred tim svoju studiju o dvema Bajronovim posetama Grčkoj, od kojih je prva dala »Čajld Harolda« a druda se završila njegovom smrću za slobodu te zemlje,

»Byron the Poet« je jedna prigodna antologija članaka i stihova o Bajronu, koju je uredio V, Brisko (Walter A. Briscoe), gradski biblijotekar iz Noftingama, varošice koja je pored Londona najviše vezana u Engleskoj s uspomenom na Bajrona, Sam urednik ove zbirke je jedan od najaktivnijih Bajronovih entuzijasta, i ove je godine izašlo, po listovima i časopisima, više priloga o Bajronu od njega nego i od jednog drugog pisca, Potreba za jednom probranom zbirkom onog što je najbolje i najliterarnije rečeno o Bajronu, već se davno osećala medju Bajronovim studentima, Ogromna literatura na tom polju bila bi već sama po sebi izvrsno i plodno polje za takav napor; a kad se još ima na umu koliko je kontradiktornosti rečeno, onda je prirodno da bi jedna savesno i nepristrasno izradjena kolekcija raznih autoritativnih mišljenja u mnogom doprinela da se dodje do stabilnijeg zaključka, i da svaki prosečan čitalac dobije prilike u isti mah da vidi pred sobom sve pozitivne i negativne odgovore od vrednosti na razna pitanja što su dosad iskrsavala o ovom neobičnom čoveku, Knjiga G. Briskoa nije, medjutim, niukoliko ispunila svoj zadatak, Spremana i suviše olako, i samo da zadovolji Jednu privremenu funkciju, u nju je uneseno, kako je to Jedan njen kritičar primetio, dve-tri dobre stvari i mnogo ništarija, Mesto da tu nadjemo i one odlične studije od Mekoleja, Hazlita, Arnolda, Svinberna, onaj izvrstan esej od Džona Morleja (»Byron and the French Кеуојиноп«), | pa po nekoliko reprezentativnih strana od Mura, Hanta, Hobhauza, Ledi Blesington, profesora Nikola, Noela, po dva-tri pasusa iz Dizraelija, Bulver-Litona, Karlajla, i tolikih drugih samo engleskih autora, — da i ne dodirujemo kontinentalne evropske pisce, u kom se slučaju sigurno ne bi mogli izbeći Šatobrijan, Hipolit Ten, Georg Brandes, Kastelar, i ostali —, mesto takve jedne zbirke, u ovoj knjizi je dato i suviše galanino prostora mnogobrojnim »hum-drum« člancima raznih londonskih žurnalista i polu-literata, Svaka čast Mariji Koreli kao književniku, ali zabeleške sa njena predavanja vrlo malo znače; dok je opet skoro komična ona strana prepisanih Geteovih refleksija o Bajronu, sa potpisom »Viscount Haldane«-a {»Specialy written for this volume«),

275