Nova Evropa

||

Živjeli bolje, protivni slučaj nesamo da nam se ne čini u istoj

mjeri nesumnjivim, već štaviše i iskustvo pokazuje da je proiivna tvrdnja u stvari pogrješna. U najelementarnijoj formi po= tvrdjuje ovu misao naša poslovica: »Sit gladnu ne vjeruje«, ili — kako to Rusi kažu —: »Sit čovjek gladnog ne razumije«, Medjutim, ima li koga da tvrdi, da su ljudi koji žive bolje već samim tim i sami bolji? Nije nam potrebno mudrovati o tome, šta je dobar čovjek, niti kakav je smisao grčkog pojma »kalosk agathos« ili engleskog »gentlemen«, pa da shvatimo kakav može i mora. da bude, već u smislu hriščanskog morala, dobar čovjek, Postavimo samo pitanje: da li su one grupe naroda koje se označuju kao »bolje situjirane« i u moralnom pogledu bolje od onih koje su slabije situjirane? Il, ako uzmemo još šire mjerilo: da li bogati narodi predstavljaju sliku većeg moralnog savršenstva nedo siromašni narodi?

Ako dakle nećemo da podmetnemo namjesto pravih moralnih zahtjeva samo osjetljivost, zahtjeve slabih nerava, ili čak možda postulate estetike, onda će nam se život visoko kulturnih zapadnih naroda predstaviti kao kompliciran sistem egojizama, koji se medjusobom bore i tuku, ponekiput držeći ravnotežu, ali nikad nemireći se, Razumije se, egojizam је svojstvo svega što živi, — i plica gradi dnijezdo, pa se stara da u njemu stvori što mekšu podlogu. Prirodno je, i zakonito, da i čovjek nastoji na svaki način da udesi svoj život što bolje, Ovog je nastojanja bilo oduvjek, te ono nije oznaka našega vremena, Njegova se oznaka sastoji u tome, da se ovo nastojanje — putem obmane, koja se na prvi pogled ne može ni primjetiti — počelo smatrati kao moralni zakon, Istinski moralni zahtjevi, prema tome, takoreći istisnuti su iz realnosti, za njih je jedva ostalo i mjesta u ljudskoj svijesti,

| ___Ovo se desilo na taj način, da je namjesto otvorenog ličnog egojizma, koji se u svom golom i sirovom obliku predstavlja kao nešto što se ipak mora osuditi, malo pomalo podmetnut kolektivni egojizam, egojizam pojedinih grupa, Tako je stvoren prividni altrujizam: braneći sebične zahtjeve neke grupe, svaki zastupnik fe grupe mogao je tvrditi da on nije egojista, jer se stara o interesima drugih ljudi, tojest postupa prema moralnom zakonu, U slučajevima kada su interese jedne grupe branili ljudi koji stvarno ne pripadaju toj grupi (kako je to bivalo kod mnogih ruskih intelektualaca), vidimo, često, istinsku moralnu uzvišenosf, koja ponekad graniči herojizmom, Ali, to su osamljeni slučajevi, i oni ne mijenjaju suštinu grupnog edgojizma, čijim se rascvatom karakteriše naše vrijeme, Borba stranaka, borba klasa, borba raznih narod4 i državA, — to su same manifestacije grupnog egojizma, koji je primio u naše vrijeme oštre i gotovo savršene forme, Ratova je bilo vazda izmedju raznih

264