Nova Evropa

зе о ftakom »udrobljenom« stanju pri pripremama i u radu za Jugoslovenski Sokolski Sabor, kao i na samom Saboru, nije dovorilo, niti moglo govoriti, i da je integralan Jugoslovenski Sokolski Savez osnovan jednodušno i jednoglasno. I drugi je fakat, da je teza o »udrobljenom stanju« iskrsla na vidik tek mnogo kasnije, iza gotovog integralnog Jugoslovenskog Sokolskog Saveza, da je dakle došla naknadno, da se razvila postepeno, s početka čak i suviše oprezno, gotovo bojažljivo, da se tek u toku vremena poilpuno i jasno precizira i postavi kao osnovni problem sokolstva kod nas, Treći je fakat, da su isti ljudi, koji su prvo izglasali mtegralni Jugoslovenski Sokolski Savez, kasnije polako uzmakli, zaobišli, vratili se, setili se plemenskonarodnih saveza, i zatražili reviziju osnovnih pogleda primljenih opštim oduševljenjem na jugoslovenskom sokolskom Saboru, A četvrti je fakat, da se »udrobljeno stanje« htelo jedino i isključivo od jednog dela hrvatskih sokolskih redova, i od nikoga više i nikada više!

Sa akademskog polja suprofnosti prešlo se vrlo brzo na ulicu, došlo je do medjusobnih napadaja ı optužaba, do otvorenih sukoba i borbe svugde i na svakom mestu, otpočeo je da deluje temperamenat, umešali se zvani i nezvani, novine su digle hajku, razvilo se neprijateljstvo, upravo mržnja, To sve datira od onog momenta kada je Jugoslovenski Sokolski Savez odbacio tezu o održanju plemensko-narodnih saveza, Šta su bili uzroci, da Je Jedna čisto sokolska stvar postala tako opšte velikom i upravo nesokolskom? Šta je dovelo do razvijanja tolikih afektiv-

nih i animoznih sudara? Ko je kriv, i što je krivo, — ili kako se kod nas obično pita: ko je tu najviše kriv, i ko je više kriv, hrvatski ljudi ili jugoslovenski ljudi? — Mi na istraživanje kri-

vica ne dajemo mnogo, i držimo da: odviše dugo i mučno brljanje oko »krivica« ne vodi k cilju. Ali moramo da naglasimo jedno, što nam se čini ı objektivno i važno i veliko: po istovremenosfi nastajanja, po sličnosti razvijanja, po formulaciji ideoloških teza, po identitetu ličnosti i u politici i u sokolstvu, izlazi — barem za nas — belodano jasno, da je sokolski rascep čista, neposredna, pasivna posledica našeg političkog rascepa i političke orijentacije, naše političke borbe, kako je ova iza 1919 godine evolujirala, kako Je zatim rasla i kulminirala, i kako je danas u srozavanju i padu, To naročito važi za Hrvate; ali je delovalo sasvim sigurno i na jugoslovenskoj strani, prvenstveno utoliko, što su mnogi jugoslovenski političari držali da je jugoslovensko sokolstvo, da tako kažemo, jedna obična cirkuska kobila na čija se ledja može i sme uspinjati svaki majmun! Srpski i slovenački redovi nose, ako se baš hoće, krivicu, što su dozvoljavali — zajedno sa onim dobrim Hrvatima-Jugos ]

11