Nova Evropa

Hteo bih, ovom prilikom, da kažem još nekoliko stvari, koj= mi se čime važne, zato što su istinite, Bez istinene može daživi jugoslovensko sokolstvo, Ono trebada bude čuvar i zaštitnik istine, po svaku cenui nasuprot svima i svemu što je na smetnji, Bez istine je život truo, gSnjili, i propada. Neka to naši sokoli nikad ne zaborave! To Je najkraći uvod u ono što imam da kažem.

Ima jedna obmana kod ljudi uopšte, a osobito kod naših ljudi, kod našeg naroda. Dovodi se fo u vezu sa mašim »Živim temperamentom«, sa našom »kulturnom mladošću«, i još s koječim drugim. Ta je obmana u ovome: radnik na nekoj opštoj i zajedničkoj stvari i suviše živo i toplo oseća za tu stvar, zahuka se, kako se to kaže, toliko da fu stvar odjedamput uzme Као svoju ličnu stvar, postavi — da tako kažemo — svoju ličnost odjedamput posred srede onoSa što je zajedničko, opšte; počinje da misli, i da veruje, da Je sad on to, ta tudja stvar, A to je, naravno, obmana, Čak često nije ni ličnost ono što se izgura napred, mislim ličnost u užem smislu, nego čist egojizam sa podlogom jedne ličnosti, ili ı grupe ličnosti, ili celog jednog zastupstva, ili jedne klike ili klase, 11 1 сејоб једпоб р!етепа.

Poznato Je da mi imamo naše specilične teškoće, poimence u Jugoslovenstvu, — dakle i u jugoslovenskom sokolstvu, kao danas najčistijem izrazu Jugoslovenstva. Pored tih teškoća postoji još i ona opasna obmana, i na to bih da uprem prstom. Il)ovikujemo stoga svakoj ličnosti, svakom skupu ličnosti, svakom izabranom zastupstvu ili kliki, ı svakom čak celom našem plemenu: ako radite za opštu stvar, rešite se obmane da ste to vi lično, da ste to vi u prvom redu, vi i vaši interesi, onako kako ih vi sebi predstavljate; čuvajte se toga osobito u sokolstvu, jer ono je, i ono mora da bude, najčistiji izraz Jugoslovenstva! — Nije Sokolstvo od jučer ni od danas ni od sutra. Proći će mnogo vreтлепа, а опо će da postoji. Ličnosti neka stanu u kraj! Sokolstvo ima da bude u zajedničkom, opštem, jugoslovenskom. Pazite zato što radite i kako, jer ćete biti sudjeni i ocenjeni. Ni Jugoslovenstvo nije cilj Sokolstva, nego tek prolazna stanica, jedna etapa, na velikome putu ka Slovenstvu, Kako ćete do, Slovenstva doći ako se i od Jugoslovenstva udaljujete, i zaljubljujete, zaslepljujete, zaglupljujete, u plemenske sitnice i majušnosti?!...

Plemenski edojizam obmanjuje i opija još uvek našu sokolsku braću i sestre. Prerušava se, skriva se, ı pretvara se u razne vidove, često na oko u potpuni sklad doveden sa sokolskim moralom; besvesno se uvlači u dušu i u srce, i natapa otrovom slepila, sujete, uobraženja, precenjivanja sebe samoga, sebičnošću, porokom. 1 dok ličnosti ı njihove Srupe padaju kao figure smešne, prazne, žalosne, i s vremenom se troše, otrcavaju i srozavaju, — toga nam nije žao; ali nam je žao, što preko na-

14