Nova Evropa

svetu, u naše demokratsko doba, ne bi dale odbraniti i održati, jer su bez osnova i negiraju svaku pravu demokratiju, Ovoliko, iskreno i bez primisli, i Milanu Grolu, i svim drugim srbijanskim političarima koji imaju očiju i duha i srca da gledaju preko Avale i preko Moravsko-vardarske Linije,

Ć.

Književna kronika. „Jedan književni plagijator".

Pod gornjim natpisom donosi zagrebački »Vijenac« {u svom dvobroju 7,/8., na str, 351—353) člamak iz pera jedmog svog »pretplatnika«, koji za sebe kaže da nije »nikakav Кпјževnik, ali kao prijatelj i ljubitelj književnosti« čita sve što da zamima, zato se, kaže, пе mpolpisuje, jer je »ovde glavno sama stvar, a moja ličmost je sporedna«, Mi doduše mislimo, da ličnost onoga koji drugoga po imemu optužuje za plagijat nije nipošto »sporedna stvar«; ali budući da uredništvo »Vijenca« izrečno prima odgovornost za ovaj »tužni dokumenat«, to ćemo ostaviti »jednog pretplatnika« njegovoj amonimnosti {i njećovu shvatanju o glavnom i sporednom), pa ćemo боvoriti na adresu uredništva »Vijenca«, koje činimo odgov:ornim i za podmaslov člamka: »Saradmik „Hrvatske Ргоsvjete, Savrememika, Nove Evrope, i Obzoга«, Као 1 та опо ропамапје u tekstu, da se saradmjom оуоба »рјабтаћога« »фошко К%е« »Ођхог« 4 »Моуа Еугора«, »gde je om glavni i majplodmiji saradnik«. Ipak, treba još sa nekoliko reći podcertati i skromnost onog »običnog prijatelja i čitača kmjiževnosti«, koji malazi za potrebno da — i перо!pisam — »Hrva:tskoj Prosvjeti« i njenu uredniku dade »opomenu kako se ne valja smatrati nekim neprikosnovenim stručnjakom, Jer dobar poznavalac strane kmjiževmosti ne može kao uredmik masesti ovakvim plagijatonima i štampati očevidne plagijatel« Da li i za ovu tvrdnju, i za ovako shvatanje o »stručnjačkoj neprikosnovemnmosti« i uredmičkoj sveznalosfti, preuzima odgovormost uredništvo »Vijenca«, pored 'Kolegijame ljubaznosti što ovake »opomene« servira svome pelnajstogodišnjem drugu iz pera Jednog »nikakvog književnika«?.,., Ali da predjemo па stvar,

Kad mu je bilo devetnajst Sodima (1924), napisao je B o Sdan Radica članak o Gjovani Papiniju u »Hrvatskoj Prosvieti« ({str, 104—119), — alto se ne varamo, prvi članak o ovome falijanskom piscu na našem jeziku; u tom članku poslužio se je mestimično delom talijanskog kritičara Remata Fondi o Papiniju {»Um comstruttore: Giovami Papini« — Fi-

98