Nova Evropa

Бјекнупи, а objektivni objektivnu {socijalnu) korist, Potreba, znači hteti neko sredstvo da bi se postigao neki cilj, Objekti što ih trebamo, te koji su prema tome korisni, jesu dobra. Rad _ тфје dobro, nego koristan postupak (izmena objekta), U pri| rodnoj nauci, rad znači izražaj snađe, a u ekonomskoj nauci svesno delovanje da bi se postigao neki cilj. Priroda nekog dobra ravna se prema cilju kome služi, Sto može da služi kao nameštaj ali i kao gorivo, Da bi poslužilo izvesnom cilju, dobro treba da ima izvesna svojstva koja da čine upotrebljivim za postignuće odnosnoga cilja, Sav ekonomski rad ljudski odnosi se na dobro, Čovek ili producira, ili uništava, stiče ili otklanja dobra, — sve pod pretpostavkom nekog pravnog poretka. Upotrebljivost predmeta stvorenog radom i voljom čoveka jest produkcija; obratno, konzumcija, O jednom i drugom može se govoriti samo s obzirom na konkretno dobro, jer inače granice izmedju nastajanja i nestajanja nema {nastajanje jednog je prestajanje drugog dobra), Novac je apstraktno dobro sredstvo sticanja ·(u preduzećima) i potrošnje {u kućanstvu)}. Sredstvo za sticanje zove se kapital, (Ugljen u kućanstvu je konzumno, u falionici kapitalno dobro.)

Dobro nastaje i nestaje sa svojom upotrebljivošću., Olovni зуеспјак znači upotrebljivost za držanje sveća, Ako se slupa, nema više dobra koje se zove svećnjak, nego je preostalo dobro koje se zove olovo, ali sa drugom upotrebljivošću; jer svećnjak nije apsolutno propao, već samo relativno. Od više raznih ироtrebljivosti, čovek vidi najvažniju, te prema njoj naziva i UDpotrebljuje predmet, — Svako dobro može da se upotrebi neposredno {po svojim prirodnim svojstvima), ili indirektno (irampom za druga dobra). Indirektna upotrebljivost može da bude konkretna (naprimer vozna karta}, ili apstraktna (novac). Prava i odnose (firma, marka, i t., d.) označuje Englišorganizatornim dobrima, Sredstva državnika, da postigne idealno stanje naroda, zove socijalnim dobrima,

Vrednost je stepen izvesno svojstva, kvantitet kvalileta, Čovek kvalifikuje predmet kad kaže da je koristan; ali ба procenjuje nekom merom prema tome ukoliko odgovara nekom cilju, Razlikuje subjektivnu, objektivnu (tehničku), i socijalnu vrednost, Vrednost razmene (trampe) jest merenje indirekine apstraktne upotrebljivosti, Nema stalne subjektivne vrednosti, jer se ocenjuje upotrebljivost, Pretpostavljajući potpunu slobodu pojedinaca pri proizvodnji i potrošnji, utvrdjuje se centralni {apstraktni i subjektivni) cilj: zadovoljstvo. Iz toga cilja izvire volja, da dodje do potrebnih sredstava {potrebe}, a s obzirom na cilj neki su dogadjaji i objekti (dobra) korisni, Ukoliko prištedjuju čoveku oskudevanje, utoliko su mu sredstva subjektivno korisna, i to je njihova subjektivna vrednost, Kako su spoljašnja sredstva ograničena, nastoji čovek da ih upotrebi

275