Nova Evropa

Pa i dobar deo samih prečanskih frontovaca, koji su silom ili milom učestvovali u ratu (bilo s Jedne ili s druge strane nacijonalne barikade), prošli su nažalost kroz istu pljačkašku školu kroz koju su prošli i njihova braća Srbijanci i Crnogorci, Jer, poznata je stvar da u svim vojnama, bez razlike da li su ih vodili najamničke vojske ili »naoružani« narodi, kradje, otmice, maroderstvo, i ostale ljudske niskosti, jesu i ostaju obligatni atributi rata, isto onako kao i epidemične bolesti, Dugo medjusobno klanje i sadističko uništavanje neprijateljskog mila, i njegove materijalne kulture, brzo uguši kod svakog borca osećaj i meru sprovedljive neophodnosti u borbenim grubostima ; a povodom velikih iskušenja, u koja često dolaze svi učesnici u ratu, kod dobre većine {naročito kod onih u komorama i iz dublje pozadine) pojam o svetoj neprikosnovenosti privatne i državne svojine toliko se pomuti, da neki od njih za dugi niz 'Sodina i posle rata nikako ne mogu da se sviknu na dužnosti savesnih i čestitih gradjan4. Otuda je, u kulturnim zemljama, prva poratna briga vrhovne vlasti da sva bestijalna ratnička čuvstva svojih gradjana u korenu preseče. Tako je u Francuskoj, naprimer, zbog nepravilnosti i pljačke u Elzasu i Lorenu, Vlada još u toku 1919 nasvagda odstranila iz javne administracije nekoliko hiljada zvaničnih službenika, od kojih je jedan priličan broj izašao iz tih krajeva kroz apsanu, Kod nas, nažalost, niko nije poveo računa o tom poratnom moralu poliiičara i državnih službenik4, iako smo u 1913 ı 1914 imali gorko iskustvo sa Starom Srbijom i Makedonijom. Što je još gore, poveći broj naših ministara, vidjenih političara, i бепеrala, koji su bili pozvani da prednjače primerom čestitosti, prvi su započeli seriju alera i zloupotreba državnim plenom i sekvestriranim imanjima, te šećerom, benzinom, ugljenom, i besplatnim i necarinjenim dovozom velike količine zejtna iz Grčke, te otkupom Orijentalskih Željeznica, opravkom željezničkih vagona, i državnim i privatnim nabavkama u Nemačkoj na račun ratne odštete, To je, neosporno, neoprostiv greh srbijanskih političkih stranaka, što nisu odmah odstranile sa svojih vrhova i sa vrhova državne administracije sve poratne pljačkaše i aleraše, ı na njih primenile stroge zakonske kazne, nego su njihovu odgovornost za očigledne kradje, u svima prilikama, pokrivale poslaničkim imunitetom i raznim drugim izgovorima, Osobito Radikalna Stranka nosi najveći deo odgovornosti što se naš državni život još za dugi niz godina neće moći osloboditi te poratne napasti, jer se korupcija kao državni sistem pojavila u našoj administraciji prvi put pre petnajst godinA, t. j. prvih poratnih godina posle Balkanskih Ratova, kada je sam Nikola Pašić, kao šet homogenog radikalskog ministarstva, najpre najstrožije zabranio prodaju i kupovinu imanja u južnim krajevima, pa zatim i sam lično u bescenje kupovao turske ziratne čifluke [»Mazgić«,

264