Nova Evropa

»Plemetina«, i »Priluže«).*) Okuraženi rdjavim primerom Predsednika Vlade, policijski činovnici, koji su (po pravilnoj oceni Pere Taletova) »od okružnog načelnika do praktikanta« bili najgori činovnički šljam«, — sasvim prirodno ohlišli su sa nepravilnostima u krajnost, Za kratko vreme, oni su u novim Hrajevima organizovali takvu pljačku i otimačinu, da su već u toku 1913 tamošnji žitelji — neizuzimajući tu ni prekaljene borce za srpsko ime — počeli u duši da žale za turskim vremenom, iako je do njihova oslobodjenja turski režim važio kao najcrnji režim na svetu. Svi Srbijanci, koji su dobro posvećeni u tu stvar, i danas osete rumen stida u licu kad samo pomisle na onaj sramni »oslobodilački« režim u južnim krajevima, Ni očajno zapomaganje novooslobodjenih gradjan4, ni odlučni protesti štampe, ni bespoštedna borba skupštinske opozicije i njeno dokumentovano ukazivanje prstom na korupcijonaše, ni pismene oficirske predstavke, ništa nisu pomogle: Pašić se, iako uhvaćen u sve četiri, cinički pravio gluvim i nemim, Tek kad je udružena opozicija pribegla poslednjem sredstvu, i na pitanju budžetskih dvanaestina povela opstrukciju, Pašić Je hteo-nehteo morao podneti ostavku celog kabineta, jer je u Skupštini imao većinu

*) Nikola Pašić je od prvog svog minisirovanja osumnjičen bio kao javni radnik nečistih ruku (hotel »Nacijonal«), Do 1913, njega su politički prijatelji isto onoliko kao i politički neprijatelji, najčešće sumnjičili za nepravilno rukovanje Dispozicijonim Fondom Ministarstva Inostranih Dela, Zbog postojanog nastojavanja da taj Fond bude uvek u njegovim rukama, sam radikalski prvak Marko Trifković, u jednom odvažnom opozicijonom nastupu, duhovito je konstatovao, da je Dispozicijoni Fond za njihova vodju isto što i »cucla« za odojče, Mnogi revolucijonari, koji su na nacijonalnom radu imali čestog dodira sa Nikolom Pašićem, tvrđe: da je Pašićeva preterana ljubav ka razvodjenju poverljivih kredita bilo jedna od pretežnih pobuda njegova konspiratorskog rovarenja u potlačenim krajevima, jer mu se tu pružala zgodna prilika da zamašne sume novca, razvedene tobože na »strogo« poverljive svrhe, zadrži za sebe i za svoju svojtu, Da bi neobavešteni i nepovezrljivi čitaoci mogli proveriti ovaj·'sud o Nikoli Pašiću, da je on i niko drugi tvorac državne korupcije u poslekumanovskoj Srbiji i Jugoslaviji, upućujemo ih na »Radikal« od 29, marta 1923, i na »Tribunu« od 2, oktobra iste бофле, бде dva radikalska prvaka — svaki svoje vrste —, i to sam Stojan Protić, a опда i Pera Taletov, pod potpisom priznaju: da je radikalski režim, ı lično Nikola Pašić, kojega su oni, uzgred budi rečeno, branili 1913 ı 1914 iz partijskih obzira i »lažnog« demokratizma, pretvorio tih godina »kolevku« Srbije (Staru Srbiju i Makedoniju) u »pakao i ognjište intriga, anarhije, ı korupcije...« — Na kraju svog članka, Protić opredeljeno optužuje Pašića: ».,. da se ne može u jednoj zemlji suzbijati korupcija i nevaljalstvo kad u njoj.u tome prednjače oni koji treba taj korov da čiste, i kad mladji i saradnici, koji treba u tom da ih pomažu, imaju šefa (vlade) u džepu, te se mogu rahat i sami tom lepom poslu odafi,,.«

265