Nova Evropa

nacrt predvidja medjunarodnu zaštitu znanstvenih otkrića ili izuma, i daje njihovim autorima pravo na ekonomske probitke od njihova industrijskog ili trćovinskog iskorišćavanja, Ova zaštita odnosi se samo na takva otkrića koja — radi svog čisto znanзЕуепоб značaja — ne uživaju zaštitu pateninoga ili autorskoga prava, Kao osnovu toga prava treba dokazati, da je otkriće dovoljno objavljeno {u stručnim listovima, aktima znanstvenih kondresa ili akademija, i t. d,); osim toda, nacrt dopušta da autor otkrića dade konstatovati svoje pravo patentom (Е. 27, »Бгеуе! de principe«), Zaštita traje do pedeset godina nakon smrti autora.

U isto vrijeme iznesena su, van Društva Narod4, dva druša prijedloga. Prvi podravnatelj medjunarodnih ureda za industrijsku, književnu, i umjetničku svojinu u Bernu, profesor Garijel, родутбао је kritici misao individualnog prava, koja — prema francuskim osnovama i Ruliniju — stvara izravni pravni odnos izmedju učenjaka i poduzetnika, pa je predložio sistem socijalizacije, t. j. podijelio je industriju po strukama, na različite grane, od kojih svaka imade svoj fond, u čiju bladajnu uplaćuju sva poduzeća dotične industrijske grane svoje prinose, u obliku prireza na državni porez: iz tih blagajna podijeljuju se nagrade znanstvenim radnicima, koji su svojim otkrićima koristili nekoj rani industrije; nad ovim državnim uredbama postojala bi analogna medjunarodna organizacija. Garijel je svoj prijedlog, usavršivši ga slijedećih godina, iznio u više opsežnih članaka, i ta je osnova, kao kolektivistički pokušaj rješenja, uz Rufinijevu osnovu, najviše raspravljana tečajem zadnjih бола, — Posredujući prijedlog, izmedju ova dva, zagovarao je član Komisije za Intelektualnu Saradnju de Torres Quevedo, koji traži da se od industrije koja se koristi otkrićem ubire porez od 30% čistoga dobitka, pa dobijeni iznos isplaćuje dijelom autoru znanstvenog olkrića {sistem individualnog prava), a dijelom upotrebi та podupiranje znanstvenih laboratorija (kolektivna pomoć).

Rufinijeva osnova uzeta je kao podloga u daljem radu Društva Naroda. Ona je 1923 razaslana svim vladama na ocjenu i mišljenje, Godine 1924 zaključeno je onda da se pitanja zaštite znanstvene svojine prouče i rasprave na posebnom sastanku stručnjaka. No prije toga konzultovani su industrijski krugovi, pa je Komisija za Intelektualnu Saradnju povjerila ovaj cijeli posao novo-osnovanom Institutu za Intelektualnu Saradnju u Parizu. Godine 1926 obavio je Institut i konzultaciju učenjaka, napose i akademija, i sva dobijena mišljenja {industrijalaca, мјада, чсепјака) raspravljena su u jednoj podkomisiji za intelektualna prava, 8dje se opazilo da je kritika vrlo jaka, iako su mnogi bili za uvodjenje zaštite. Napokon se, koncem 1927, sastao odbor stručnjaka iz redova industrijalaca, učenjaka, i pravnika, kojemu je predložen nacrt što ga je izradio pravni odsjek Instituta, promijenivši donekle Rufinijevu osnovu. Stručnjaci su bili izradili

330