Nova Evropa

ljubiti«; na istoj strani, nebrižljivo se kaže: »Nastojat ćeš, da pri tom idraš ulogu djeteta«, umesto »da pri tom ne igraš ulogu djeteta«, Gospodju Plantjć, Žeromovu tetku, majku dvoje dece, naziva prevodilac »djevojka« (str, 52), Na strani 66, G. Bonifačić du međme coup prevodi sa istim udarcem, timesto da kaže: »,..ja zahvaljujem Bogšu svaki dan, što nas je u isti mah oboje približio k Njemu«, Na strani 72, »Miss Ashburton va bien« prevodi sa »Miss Ashburtonova je dobra«! Dvadesetak stranica dalje (99), prevodilac stavlja Alisi u usta ove Žeromove reči: »— Kad bih morala s tobom danas čitati sve ove propovijedi i sve ove muedilacije...«, i, obrnuto, Žeromu stavlja u usta Alisine reči: »-—O JTž Ja bih bio očajan, kad bih te vidio, da ih čitaš! Ja uistinu vjerujem, da si rodjena za nešto mnogo bolje nego što je to,«, Na strani 106, ispušten je deo rečenice koji ovde podvlačimo: »Često sam mislila, što bi bio naš život, da počnemo živjeti Jedno s drušim; čim on više ne bi bio savršen, ja ne bih više mogla podnositi,.., naše ljubavi,«, Na strani 120, G. Bonilačić prevodi: »Ako ga je možda, kako mi je kazao, isprva moja ljubav priklanjala Bošu, danas ga ta ljubav sprečava ...«, a treba da bude: »Ako da Je možda ,,, isprva njegova ljubav prema mehi Dfiklanjala Bogu, itd.«., Na kraju beleženja u dnevnik, 24, jula, ispušten je čitav odlomak ({str, 123): »,Oh! si tu savais quelle paix tu accquerrais, et quelle joie tu donnerais aux autres en tavancant dans la vertu, je m assure que и у ftravaillerais avec plus de soin. « Itd., itd..

Nepotrebno je, držimo, da nastavimo sa beleženjem greбака оуоба prevoda, budući da je dosta i ovo što smo ovđe izneli, Netačnost, nesavesnost, i nebrižljivost kojom Je G,. Bonilačić radio ovaj prevod, ostavljaju postrani pitanje, ukoliko je on uopšte uspeo da pogodi tom originalnoS teksta; ali, pored rečenicš sa nejasnim ili pogrešnim smislom, pored pogrešno prevedenih izraza, Srešak4 usled nebrižljivosti, pored izostavljanja teksta, itd,, ovo pitanje postaje suvišno, Trebalo bi da G. Bonilfačić sam sebi postavi pitanje, da li je mogao koristiti, koliko je hteo, Хаи, 1 пјебоји budućem uticaju na jugoslovenske čitaoce, ovakim svojim prevodom »Tesnih vrata«, mada mu је, dajući ga na objavljivanje »Zabavnoj Biblioteci«, unapred

sigurao lep broj čitalaca u najširim krugovima? .,,

Drugo Židovo delo o kojem još treba da govorimo, jeste njegovo najnovije »pričanje«: »Škola žen#«, objavljeno ove godine, |J njemu Žid, u obliku dnevnika, priča historiju jednog braka, Jedna mlada devojka obožava celim bićem svoč zaručnika, i hoteći mu »sačuvati sve mrvice svoje sreće«, koju je jedino u njemu našla, ona počinje da piše zanj dnevnik, do njihova venčanja (godine 1894), Dvadeset godina docnije (1914),

357