Nova Evropa

praštajuća, volela je izvesnu neodredjenost u odnosima izmedju Države i Crkve; mesto јазпобе 1 pravih linija pretpostavljala je polovična rešenja i »sfumature«, pa se nije. klonila ni dvosmislenih odnos4. Ni u ovoj delikatnoj stvari nije još dovoljno. uočena Gjolitijeva superijornost nad Krispijem, Gjoliti je uvek štitio lajicizam Države, i prerođaftive Države, u odnosima prema Crkvi, On nije voleo snažne tonove: veoma širokogrud u formama, i dovoljno širokih pogleda u suštini, on je sebi označio granice preko kojih nije išao. Poznavajući s iskustvom jednog starog lekara sve slabosti Talijanske Države, njene bolesti od rodjenja — nekoje neizlečive —, on je znao da se Talijanska Država ne može da suprotstavi katoličkoj ideji, i to zato što je ona lišena svoda vlastitog etičkog suštastva, i što Monarhija u Rimu mne predstavlja jednu univerzalnu ideju, kao Papstvo. Otuda potreba da se izbegnu sukobi i poredjenja, više smešni nego strašni, Ali je on znao, isto tako, da ni Država ne može da se odrekne da živi sama, svojim vlastitim životom, i da traži iednu svoju vlastitu svest, Otuda opet potreba da se spasavaju oblici, i da se Država udalji od Crkve svakiput kadg8od se ovako udaljavanje moglo da upriliči a da ne izazove proteste Vatikana, kad se činilo da Država može da preskoči autoritet Crkve,

U stvari, Gjoliti je prema Vatikanu upotrebljavao vatikansku politiku, — a to je ona koja živi od ćutanja ı podrazumevanja, koja nešto čini pod krinkom da ne čini ništa, ili ne čini ništa pod krinkom da popušta u svemu, S ovom veoma finom veštinom Talijanska Država je stvorila lajičku školu, jedmu instituciju koja je uopće funkcijonirala u državi, Budni instmkt, već od utemeljenja Kraljevstva pa sve do danas, vodio Je vlade; sve su one uvidjale da je u tome ahilova peta Države, Država, nemoćna da prema Crkvi provede politiku ozbiljno liberalnu i lajičku, dakle politiku pozitivnu, baziranu na moralnim idealima koji su njoj apsolutno nedostajali, poverila se akciji socijalizma, koji je s pomoću bezobzirne propadande obarao katolicizam u pučkim masama i u nižim staležima, Socijalistički antiklerikalizam dozvoljavao je Državi da stoji na prozoru prema Crkvi, a njena tolerantnost nije njega obavezivala da ne manifestuje vlastitu ideju, Tako se tumače pučki blokovi (1904), Socijalistički antiklerikalizam nije se suviše uzrujavao, i tukao je katolicizam samo na apstraktnome terenu, nenastojeći da ga nadvisi. Silno uspešan u polemici ı u izbornoj borbi, nije kompromitovao Državu. lako protivurečna, ova situacija pružala je ipak Državi neosporne koristi praktičnog i utilitarističkog reda; izmedju ostaloga, dozvoljavala je Državi da medju radničkim i seljačkim masama, koje su ostale izvan Rizorgjimenta i izvan samog unitarističkog pojma Države, širi jednu svest općenito liberalnu. Borba izmedju kapitala i rađa, praksa strajkova, organizacija, rašireni osećaj solidarnosti, osvećenje elementarne slobode, —

209