Nova Evropa

Postanak života, prema savremenom naučnom shvatanju.

U ovo vreme, kada se nad evropskom kulturom gomilaju tmasti oblaci, kada nesamo vidovitima 1 prorocima, već i svakom ko malo dublje zašleda u savremeni politički i ekonomski život, postaje jasno da nipošto mije sve u redu, i da je savremena privredna kriza, koja se sve više razvija i širi, možda samo simptom približavanja još veće, dublje, strašnije krize cele evropske kulture, — baš u ovo kritično vreme evropska kultura obogaćuje se čitavim nizom naučnih otkrića u svima oblastima znamja, otkrića tako mnogobrojnih i tako zanimljivih kao možda nikad ranije, Naša nauka cveta da je milina pratiti njene velike uspehe, cveta mirno i stalno, kao da je večna i kao da joj ništa niotkuda ne preti. Ona se širi i u beskrajan prostor vasione, i u suštinu maferije; počinje shvatati šta predstavlja sobom ono što mi zovemo materijom la što po svoj prilici nije materijalno); rasvetljuje dosada nepoznate živoine pojave, U svim oblastima znanja učimjena su mmogobrojna otkrića, jer — koristeći se savremenim sredstvima savremene tehnike — radoznala naučna misao neprestano se trudi da prouči svaki pojav, i shvati njihovu suštinu, Često se dešava, da neko na prvi pogled sitno i beznačajno opažanje otvara vrata u novu oblast nepoznatog, ili ukazuje našoj misli nov širok put koji mnogo obećava u budućnosti,

Još u starom Rimu stvorena je lepa poslovica »Habent sua fata libelli« (svaka knjiga ima svoju sudbinu), koja je isto toliko tačna i u naše doba, kada je postalo toliko tih »libelli«, Ali se ista poslovica može lepo primeniti i na nove pronalaske i mova otkrića, I fu često savremenici ne znaju koliku vrednost, kakav značaj, imaju pojedina otkrića, U dubokoj drevnosti, Grci, a može biti i Feničani, donosili su sa dalekog Hiperboreja {severa) skupocene komadiće lepa, čudnovata, zapaljiva kamena, koji se grčki zvao »elektrom« a koji mi zovemo ćilibar; kad je čuveni grčki filozof Tales od Mileta opisivao čudnovato dejstvo ćilibara, t, J. da nakon tremja o vunu privlači lake deliće drveta ili slamu, niko naravno nije mogao misliti da ovaj fenomen manifestuje moćnu snagu kojom će se u buduće ljudi naučiti upravljati i koristiti za svoje svrhe, te da će nekada i nastati »vek elektriciteta«, A kad se, 1790 godine, profesor anatomije u Bolonji Galvani »zabavljao« posmatrajući kontrakcije odsečenih žabjih nogu, izazvane dodirom metalnog luka do spmalnih živaca, nikome — čak ni samom Galvaniju — nije bilo ni na kraj pameti da ti skromni opiti označavaju početak jedne neobično značajne epohe nauke o galvanizmu, i

309