Nova Evropa

О тпобшт поупп пашчепшп ргопајазслта često svet saznaje sa velikim zakašnjenjem, te oni duže vremena ostaju neopaženi od savremenik4, To se desilo u poslednje vreme i sa takozvanim »biološkim zracima« ili »zracima 337«, Svakome je poznato ime spomenutog doktora Cajlajsa, ali je malo ko čuo za ruskog naučnika-biologa profesora A, Gurvića; a njegovi radovi otvaraju nam nove beskrajne vidike, perspekfivu ogromnih naučnih napredaka, Ne putem kakova srećnog slučaja, već sistemafski proučavajući uzroke koji determinišu deobu žive ćelije, čas bržu čas sporiju, otkrio je profesor Gurvić, da su delovi tkiva koji se usled bilo kakova razloda brzo razvijaju od neposrednog uticaja ma rast i razviće susednih tkiva, Nakon mnogobrojnih preciznih ispitivanja i istraživanja došao je do vanredno prostoš ogleda, koji je postao klasičan, a čija se suština sastoji u ovom: svežu, rastuću glavici običnog luka smestio je tako da njen zašiljeni gornji deo, pupoljak, stoji upravljen prema drugoj sličnoj glavici ali da je ne dodiruje; u tom položaju ostavljajući obe glavice, oko 30 do 40 minuta, posle čega se pomno osmotri druga mikroskopom, daje se lako utvrditi, da ćelijice onog dela druge glavice u koji je bio uperen zašiljeni deo prve pokazuju mnmošo veću i intenzivniju sposobnost za množenje i razvijanje nego ćelijice iz ma Којеб Агибоб dela te glavice luka, Ovaj prosti ogled jasno je pokazao, da se iz rastućes dela biljke izdvaja mešto što čak i ma odstojanju utiče ma deljenje i razvijanje Živa bilnog tkiva. Razume se da su, posle konstatacije ovog fakta, naučnici obratili svu pažnju na proučavanje prirode log tajanзфуепоб »пебев« 560 utiče ma rast ćelijica. Putem vrlo oštroumnih ogleda dokazano je, da se tu ne radi o pojavi toplotnog uticaja ili hemijskih faktora, već o nekim nevidljivam zracima, a precizna ispitivanja nemačkog profesora Valtera Štempela, i drugih naučnikA, našla su uvid u stvarnu prirodu tih zrakova. Ti zraci ne mogu da prodju kroz obično staklo, ali prolaze lako kroz kvarcne ploče; kao i svaki drugi svetlosni zraci, oni se odbijaju od površine ogledala, i prelamaju se pri prelazu iz jedne providne sredine u drugu. Oni deluju na izvesne vrste naročito osetljivih fotografskih ploča, tojest daju se fotografisati. U mmošome, ti movi zraci potsećaju ma tamne ultravijoletne zrake sunčanog spektra; dužma talasa im iznosi 337 milijonitih delova jednog milimetra. Profesor Štempel nazvao ih je »životnim zracima« ili »biozracima«; ovaj naziv naročito je zgodan i stoga Što su opažanja malo docnije pokazala, da njih ne izlučuje samo rastući deo luka već i mmoge druge ćelijice živih organizama, može biti i svaka živa ćeliica, Osobito u vreme rasplodjavanja i množenja. Prvi su naravno. obratili pažnju na bo važno pitanje biolozi, od kojih su najistaknutiji Rajter i Gabor, Ovi životni zraci utiču na ćelijice živih fkiva

310