Nova Evropa

prate mutaciju osnova društvene organizacije, odnosno kaos u činjeničnom stanju, na kojem počivaju psihologija i ideologija. Е Kako ве, i čime, dokazuje psihološka kriza kapitalizma? 1 prije toga, šta stvarno karakteriše psihologiju kapitalizma? — Besumnje, optimizam. Drugo onda nije ni potrebno navoditi, jer se izvodi iz optimizma kao osnovnog stanja. Optimizam koji karakteriše mlade i snažne borce, one koji vjeruju u svoju »misiju« i koji osjećaju u sebi bujanje kreativnih snaga što bi da se realizuju, — taj optimizam bio je karakkterističan i za psihologiju gradjanske klase, koja je nosilac kapitalizma, Ali danas, odnosno od svršetka Rata pa naovamo, optimiхала пе karakteriše više psihologiju gradjanske klase. lako kapitalizam, dakle njen režim, prodire u još neosvojena područja, iako tehnički buja, ipak to ne može da prikrije sumnje koje podgrizaju psihu pobornika i reprezentanata kapitalizma, Nek se ne reče, da je to samo posljedicom rata, — kapitalizam je rat ekonomski svladao, Rat je samo otkrio, ali ne i uzrokovao, nedostatke sistema kapitalizma, i nemogućnost da i dalje djeluje po liniji socijame budućnosti i društvenog progresa. To su zapazili ideološki predstavnici gradjanstva, i oni su sami, objavljujući raspoloženja svoje klase, pružili dokumentaciju za psihološku krizu kapitalizma, Na osnovu te dokumentacije mora se konstatovati, da je optimizam ustupio mjesto pesimizmu; dakle — nestalo je glavnog osnova psihologije kapitalizma. Sva ona diskusija koja, naravno, ni danas još ne prestaje, o krizi Evrope, o krizi zapadno-evropske civilizacije, o propasti morala, i tako dalje. i sva ona pesimistička predvidjanja, bojazan i strah od sutrašnjice, sve to dokazuje isto, Duše ljudi crvotoči sumnja i crma slutnja, svi očekuju nešto katastrofalno, što bi potpuno bacilo u prah naš život. Nezadovoljstvo se kupi u svim klasama, pa i u бтадјапзкој, А пјемпо nezadovoljstvo postaje utoliko tragičnije što ona strepi za svoju blisku budućnost, t, j. za svoju dosadašnju prevlast, Sve traži izlaz i povoljno rješenje, pa izlaz traže i predstavnici бтадјатstva; 1 to, от traže izlaz iz vlastitog režima, što znači, da gradjanstvo psihološki svladava svoj režim, To me bi činila klasa koja vjeruje u svoju budućnost, i koja osjeća čvrsto tle БА svojim nogama, Kad se imaju u vidu sve one analize Ferera, penglera, Kajzerlinga, Berdjajeva, i ostalih, njihova skroz crna gledanja i predvidjanja, te kad se dobro uoči njihova nemoć da se orijentišu i da ukažu na prave puteve i pravi izlaz, onda postaje svakome jasno da to gradjanstvo, preko svojih predstavnika, objavljuje da ne očekuje više ništa dobro od svoga režima. Sami predstavnici gradjamstva izriču riječi majoštrije osude na račum poretka u kojem se je gradjanstvo, nekad, osjećalo kao riba u vodi; čak se je došlo dotle, da se hvali feudalizam i Srednji Vijek, dakle — društvo bivšeg klasnog protivnika.

355