Nova Evropa

Geteovi članci o našoj narodnoj poeziji.

Srpska književnost („Serbische Literatur“).

Ko se rado bavi narodnim pjesmama, zacijelo je u prošioj svesci sa zanimanjem pročitao pjesmu »Dio ba (Jakšića)«, kao i u ovoj »Smrt Marka Kraljevića«, Prva je preradjena u trohejskom, narodu srpskom tako omiljelom ritmu; potonja je bukvalno prevedena, budući da se tu nije smjelo dirati u red riječi iz bojazni da ne bi cio način prikazivanja bio uništen,

Predbježno dajemo ovim recima pobliže uputstvo u to prebošato i vedro područje. Vuk, sin Stjepanov, rodjen Srbijanac, izdao је godine 1818 u Beču »Srpski rječnik«, protumačen njemačkim i latinskim riječima, sa бгаmaftikom kao uvodom, u maloj četvrtini; nadalje je baš sada, godine 1823/4, doštampao u Lajpcišu tri sveske (narodnih) pjesama u izvorniku, Ko bi se želio uputiti u te prirodne, svake cijene vrijedne umotvorine, koje nam u izvornom jeziku dakako još ostaju nepristupačne, toga upozorujemo na 177, i 178, broj (časopisa) »G6ttingische Gelehrte Anzeigen« od prošle godine, gdje jedna temeljito iscrpna i duhovito ukusna recenzija daje dostatan pojam o spomenutim pjesmama,

»Prikazivač nije htio sačekati (dok izadju sve pjesme), nego želi smjesta izvijestiti o preduzeću koje je počelo bez buke — kako obično počinje sve što je dobro i plodonosno, a koje će s vremenom zacijelo pobuditi pažnju cijele prosvijećene Evrope, a sada nežaljeno imati blagotvornih posljedica za izdavačevu domovinu,

Ove pjesme, čisti, ničim nesmetani glasovi prave narodne poezije, ako je takve uopće ikada bilo, dolaze iz Srbije, ili ako baš hoćete, iz same Turske, Pojam srpskoga jezika — u širem smislu koji sada sebi opet osvaja tle doduše dalje seže, te se (takodjer) odnosi na Austriji podložne narode згрзкоба govora u Banatu, Srijemu, Hrvatskoj, Iliriji, Ipak treba središte i pravu domovinu tih pjesama tražiti u forskim krajevima Bosne i Srbije, poglavito u Hercegovini, i medju junačkim divljim stanovnicima Crne Gore,

Većina Srba (t, j. onih koji srpski govore) jesu — kako je poznato hrišćani, dijelom grčkoga (pravoslavnoga), dijelom latinskoša (katoličkoga) obreda; jedan se dio priznaje sljedbenicima Muhamedova zakona, Profivštine izmedju hrišćana | Turaka izbijaju neprekriveno i iz junačkih pjesama, — nevjernik biva pobijedjen i ostaje u pozadini; lijepa Turkinja daje polajno prednost hrišćaninu, bježi s njime, i biva pokrštena, Kažu doduše da Srbi-muhamedovci pjevaju iste pjesme, izmijenivši uloge pobjeditelja i pobijedjenoga, e

Kolikogod se s pravom mogu činiti zamjerke turskoj vladavini, to ubijedjenje moraju steći nepristrasni čitatelji, što medjutim već slijedi iz samoga opstanka tih pjesama, da narod koji tako pjeva, misli, i radi, kao srpski, ne zaslužuje imena posve родјагтђјепова naroda, Čovjek dobija dojam, da turska okrutnost i dramzljivost tu i tamo projuri krvavom rukom, a onda opet pušta da podjarmljeni rade i provode život po svome, te godinama ne vodi brišu o njima, koji žive po svojim običajima i po svojemu vjerskome zakonu, Gordi i mlitavi paša drži u Srbiji velike gradove i utvr-

131