Nova Evropa

Treći odeljak prelazi na Meštrovića, koji je, »kao rasni čovek, csetio našu mistiku«, ali je »iz nacijonalne misbike otišao zatim u versku katoličku mistiku, de je odista dao krupna dela (mauzolej u Cavtatu), odvojivši se od onoda po čemu je možda bio najvećma personalan«, Ovo cavajanje tumači se Meštrovićevim poreklom iz Dalmacije, »koja je tokom poslednjih vekova primala velike prilive stanovništva iz Crne Gore i guslarskog dela Hercegovine«, |08 »пајђобанјеб i najkulturnijeg dela nemanićskoS naroda, primorana na begstvo« na obale Jadranskoga Mora; »Po celom izgledu eu dubrovački Konavli bili takav jedam zbeg maro-

čito interesantan.., Veliki deo tog naroda je bio brzo pokatoličem, ali je očevidno ostao ipak i dalje duboko vezan za tradicije sa kojima je bio onamo došao ,,, Ja bih rekao, da su Srbi duslari, i da su guslali samo

Srbi, i kad su memjali veru, Postoji jedan memtalitet guslarski, koji je hajdučki, vojnički, i borben, a to je naš narod sa nemanićskim tradicijama; a pestoji druši deo naroda, koji je manje samjalica, više Котргоm'sam, i nimalo hajdučki, a to je naš katolički čovek, On wtvarno me mari za бисје, робјо nije opevao svoje lokalne vladare ili svoje posebne jumake, Medjutim, naši bosanski Muwlimani pevaju uz gusle svoje mnaročite megdandžije, poturice, ikoji su uvek u borbi sa pravoslavnima, a nepcminjući ikog drugog,,.« Onda ве Govori dalje o Dalmaciji kao primorju Bosne i Hercegovine, u kojemu su doseljenici stvorili »nov epski duh sa svojim guslarima i vojim hajducima«; pa se ovaj odeljak završuje rečenicama; »Centralmo mesto svih naših krajeva koji su pevali uz gusle bilo je uvek u glavnoj nacijonalnoj najvećoj grupi, a to je nema- Šo nićskoj državi, Planina Durmitor je stvarno tačka oko koje, u rastojanju — < cd &to kilometara vazdušnih, živi rasadnik svih velikih jumaka4 oslobodilaca, naučnik4, i umefnikA4: i eve vibracije rasno denija pošle su iz tog jdealnog Етаја«, -

Četvrti odeljak počinje konstatacijom, da »tako i duša umetnika Meštrovića čuva u sebi ogromni depozit snage i poezije naših zajedničkih ртедајка«, pa — dovođeći njegovo poreklo iz »klasičnog starosrbijanskog kraja puma nemanićskih tradicija« — nalazi mu srodstvo sa kraljem Urošem Drugim, Tu je umetnuta almeja o »našim rodjacima Bugarima«, khoјтаа ве odriče amisao za »mistični ideal«, dok |e »svakalko našu istoriju osetio i Meštrović«, Pošto se kategorički otklanja misao o podizanju Kosovskog Hrama na Kosovu ({»svugde рге пебо па samom molju Коsovu«), prelazi se, bez dalnjeća, na Kraljevića Mavka, i to na Marka kac mit i na Marka u Meštrovićevoj komcepciji,

Napokon, u petom odeljku, opisuje se Meštrović kao »slikar kaтакфета«: »Мјебоуа ви lica dalmatinska, ali su položaji njegovih tela, ı pogledi i izrazi, wkoro uvek mitski«; »ispod Mueštrovićeva heroja Miloša modlo bi se potpisati Ahil ili Patrokle, a pod Marka bi se moglo potbtpisati Herkul,,,« Zatim se dovori o Meštrovićevim. udovicama i ženskim tipovima uopšte; a onda se završuje odeljak, i ceo članak, alinejom o Meštrovićevoj tehnici, za koju se kaže, da čak i ona, »primenjena na lica iz kosovskog eposa, savršeno odgovara milskoj prirodi kosovskih jumaka«,

343