Nova Evropa

i u privredi, kao i u mehanici nebeskih tijela, jedini zakoni koji važe jesu dinamičkog a nisu nipošto statičkog karaktera. K tome, ovi se prijedlozi odnose jedino na unufarnje probleme bankarstva — organizacija, uprava, poslovanje, — a ne uzimaju u obzir i te kako važne momente koji proističu iz relacije izmedju bankarstva i ostalih komponenata narodne privrede. Evo dakle tih prijedloga, odnosno tih kritičkih napomena,

U pogledu organizacije, — kapitalizacija banaka je suviše krhka, te je po sebi slaba garancija za sigurnost uloga, omjer izmedju dioničke glavnice sa rezervnim fondom i uloga varira obično izmedju pet i deset od sto, te da se ovaj neznatni omjer, a prema tome i stepen sidurnosti uloga, podigne, potrebпо je slijedeće: broj podružnicA4, koje jedan bankovni zavod smije održavati, dovesti u sklad, tojest u stanovitu relaciju, sa visinom dioničke glavnice, čime bi se ujedno priječila prebrza ekspanzija novčanih zavoda sa krhkom finansijskom podlogom; visinu ulogA na jedno mdividualno ime malksimirati prema visini dioničke glavnice, što bi banku oslobodilo zavisnosti od ulagača sa komparativno velikim iznosima, koji su uvij ek u stanju da zavodu prouzroče znatne neugodnosti i poteškoće Dpovlačenjem svojih uloga, Sinekure i privilegije, koje se ovakim ulagačima podjeljuju, redovno su na štetu ostalih ulagača; dok bi veliki ulagači znatno povisili stepen sigurnosti svoje imovine pohranom iste u više bamkovnih zavoda, Ukratko, ove mjere prinudile bi banku, koja ide za proširenjem djelatnosti, da povisi obim uloga i broj podružnic4, i da se najprije pobrine oko podlignuća dioničke glavnice.

Što se tiče upra vd, — po karakteru poslovanja i DO svojoj funkciji u narodnoj privredi, banke su javne institucije; stoša se mora tražiti da uprave banaka odgovaraju stanovitim Dprofesijonalnim standardima, kao što se tačno propisani standardi traže i od uprava drugih javnih institucija (naprimjer, bolnic4, municipalnih i državnih preduzeća, željeznic4, odgojnih zavodA, ordanizacija javnog zdravlja, državne obrane, i t. d.). Odbor vrhovne uprave jednog finansijskog zavoda mora uključivati i članove koji izravna zastupaju imterese ulagača, a nesamo zastupnike interesa dioničarA, i to u nekome stalnom omjeru (паprimjer, dva člana za interese dioničara, jedan član za interese ulagača). Zastupnika ulagača, koji mora naravno biti i sam jedan od ulagača zavoda, imenovala bi državna ili ђапоvinska vlast za vremenski razmak izmedju dvije glavne skupštine zavoda. Zastupnici ulagača kod vrhovne uprave banaka dobijali bi nominalnu odštetu od države, čime bi potpadali pod disciplinarni i kazneni zakon za državne službenike. Svi službenici banke imali bi dobijati stalnu, unaprijed odredjenu platu; posebne kompenzacije i renumeracije službenicima trebalo 'bi zabraniti kao protivne interesima kako dioničara tako ı шаваса.

256

Пра