Nova Evropa

ska težnja za slobodom i individualnom radinošću i suviše je чтоdjena čoveku,i on je neće ostaviti, Stoga, dogod je ljudska priroda taka kakvu je mi poznajemo, mora jedan deo privrednih poslova biti rezervisan za slobodnu alkciju (makar to bilo samo kućanstvo, sitna zemljoradnja, i mali obrt); koliki treba ida је taj deo, stoji do ljudi i njihovih prilika, t, j. do socijalne svesti, discipline, i kulture, po raznim zemljama i u razno doba, To dobro znaju i u komunističkoj Rusiji, samo što tamo misle i veruju da će primenom kolektivističkog sistema, makar i na silu, podignuti socijalnu svest i nekako izmeniti ljudsku prirodu, faka je logika strogo materijalističkog shvatanja istorije, Na drugoj strani, makar i od nevolje, mora se jedan deo ljudske radinosti vršiti u nekom kolektivnom sistemu; no koliki treba da je taj deo, stoji opet do ljudi i njihovih prilika, To sve ne znači ipak da treba u svemu ići za Rusijom, a Još manje da ne treba reforme uopšte i da su sankrosantna stanja koja su se zatekla, Ne može ostati sve po starom! Moraju se tražiti novi putevi i racijonalnija organizacija privrede, iako se ne može ići šablonski i po nekom univerzalnom ključu i sistemu,

Kalo je internacijonalna organizacija čovečanstva zasad još slaba, mora se svaka macijonalna privreda proučavati najpre sama za sebe, pa prema prilikama ı potrebama unutra reglementirati, etatizirati, ili kolektivisati, u većem ili manjem opsegu, a napolje u svetsku privredu više otvarati slobodnom trđovinom i preferencijalima ili zatvarati zaštitnim carinama. Ukoliko poraste internacijonalna svest, ili nevolja natera državu na užu saradnju, utoliko će se privreda ı mternacijonalno regulisati, i narodi upućivati na onu privrednu radinost za koju imaju najbolje uslove. Naravno da inicijativa za tu internacijonalnu saradnju treba da dodje od onih najkulturnijih ı najmoćnijih; ali svi ti kao da su se zabavili sami sobom, pa nije na odmet ukazivati što češće na Rusiju, koja izvodi sa velikim žrtvama svoj eksperimenat za sve čovečanstvo. Nadajmo se da će od tog eksperimenta ostati i nešto pozitivno, i da se neće Jednostavno skršiti bez rezultata kao velika slovemska utopija.

Što se tiče Jugoslavije, izgleda da se mi nalazimo u fazi i suviše aktivne državne inicijative, koja se ovako naveliko teško može vršiti smišljeno i solidno, Dok se ne kultiviše više kolektivnog smisla, ova naša država bez mevolje ne bi trebalo da preuzima nove funkcije, a i izvesni deo dosadašnjih funkcija morala bi da zbaci sa sebe, da bi s više uspeha i temeljnije modla vršiti one koje joj preostanu, Dalja regulacija, etatiziranje i kolektivisanje, koje u principu usvajamo, morali bi se u interesu stvari staviti vremenu, Na državnicima je da predvide moguć i pravilan pravac razvitka, te da reorijentišu u pravo vreme i povedu privredu svoje zemlje kud treba.

J. Zubović. 37