Nova Evropa

ideja brzo počela да Чебепеп5е: пјетабка žica na harli počinje da se čuje sve jače, zaglušujući ostale, dok divna harfa, sa bezbrojnim blagozvučnim glasovima svih marod4, nije postala primitivnim guslama sa jednom jedinom, njemačkom, strumom, Od Fihtea, koji je — svojim čuvenim »Redem am die deutsche Nazion« (1808) — pozivao Nijemce da se oslobode površnogša imitiranja tudje francuske kulture, naglašujući da je njemačka nacija pozvana da preporodi moralno sve čovječanstvo, počelo je u njemačkoj javnosti preterivanje značaja njemačke nacije, traženje za nju prve 1 posve izuzetne uloge u istoriji, potcjenjivanje drugih narod4, kult snage, Jake volje, karaktera, i traženje odgoja narodnih mas4 u okviru ovih adeja, U toku XIX vijeka, njemačiki oholi šovinizam i nipodaštavanje ostaloga čovječanstva rasli su sve više, pa su čak njemački učenjaci i istoričari počeli pisati, da su Iliri bil: divljaci »kao što su današnji Papuanci ili Crnogorci« {sic); a sam Momzen proglasio je Sloуепефђуо бпојет iza plemenitu njemačku biljku. Čak i kukavni Betman-Holveg (prema uspomenama kancelara Bilova), хароčinjući Svjetski Rat, maštao je o docnijem savezu Njemačke i Francuske protiv Var arskec Rusije!,,. Jasno je da su Nijemci izdubili bili sposobnost objelditivno8a rasudjivamja ljudskih i kulturnih vrijednosti, što je uostalom i dovelo Njemačku do sloma,

Tako pretjerane pretenzije, iako potpuno subjektivne prirode, traže ipak i nekakvo objektivno obrazloženje, da bi se ovaka nacijonalna samohipnoza i grandomamija mogla održati. U pomoć је dozvan Darvin, sa svojom teorijom mprirodmoga odabiranja najboljih u borbi za opstanak, Јако sam Darvin nije primijenio svoj princip na ljudsko drušivo, ipak su iz njegova učenja izvedena i za ljude dva vrlo značajna zaključka; 1) da ni pojedini ljudi i narodi misu Jjedmaki medjusobom, i 2) da jači ima nesamo pravo neđo i dužnost da proždere slabijega, budući da time služi progresu i pomiče čovječamstvo k savrnšemstvu i sreći, Njemački učenjaci (kao Amon i Voltman) iskoristili su Darvinove nazore protiv socijalizma i demokratije, zasnivajući na njima učenje o prirodnoj nejednaikosti i pojedinaca i čitavih narod4, te poričući im jednaikost prava i tražeći hijerarhičnost i u društvenome stroju i u odnosima jednih naroda prema drugima, Pa bar da bi u osnovi tih odnosa ležalo Ккакуо drugo bolje i hum nije načelo, a ne tek načelo sveopće borbe ı uzajamne mržnje!.,.,

Kad se (u XV vijeku) bijela rasa sukobila u Americi sa crvenokošcima, te osjetila svoju meizmjernu nadmoćnost nad njima, za Evropljane Je rasno pitanje prvi put dobilo praktično značenje, Trebalo je riješiti, dokle smije da ide mržnja i preziranje prema ljudima druge rase i mjihovo eksploatisanje. Papstvo je {u XVI vijeku) istupilo u priloš Indijanaca, progla-

321