Nova Evropa

па да у овој нашој Југославији нађете ви сва врата отворена за све творевине вашег духа и ваших руку. Ови наши народи жедни су искреног упознавања и гладују за правом љубављу. Упознати међусобно, а у љубави оплођени, лакше ће пронаћи стазе што воде љепшем и пунијем животу. А наши су народи то заслужили и за тим чезну.

Нека и овај свезак »Нове Европе« послужи тој светој сврси.

Рт, Иво Колбе.

Savremena Italija u krizi sveta,

(Misli i razgovori Guljelma Ferera ı Karla Зђогсе,)

|

Medjunarodna i liberalna atmosfera Ženeve učinila je od Guljelma Ferera intelektualca koji živi i diše u srcu sveta, Naročito u dane kad u blizini Fererove kuće — koja se nalazi u sredini stare kalvinističke Ženeve — ·3]Q]asedaju predstavnici sveta, čuju se u salonima njegova izgnaničkog doma nezavisna, različna i oprečna, mišljenja svih državnika i intelektualaca sveta, koji osećaju potrebu da konmsultuju, da čuju, i da se često — posavetuju s ovim poslednjim velikim svedokom Evrope Devetnaestogša Stoleća, lako je Ferero danas slomljem okvrutnošću slučaja koji mu je oduzeo Jedinca sina, koji je шпао да bude sintezom velike italijanske intelektualne porodice LombrozoFerero, ipak on ne skida svoje poglede sa sudbine Evrope, već u melankoličnoj perspektivi izgnanika stalno istražuje razloge i uzroke onoga koji je bio i ostao glavnim izvorom današnjeg poliискоб stanja u Evropi: Napoleona; on svojim ženmevskim djacima iznosi svoja nova dspitivanja, koja predstavljaju nove istorijske senzacije, Ferero je, ujedno, u perijodu od 1932 do 1934 — Za svoga bavljenja van Italije — objavio čitave serije članaka, koji tretiraju najosetljivija pitanja današnjice, davši im uz snagu svoje argumentacije, svoga političkog iskustva, i plamen duboke i iskreme itrasti,

Već je prošlo gotovo šest 8odina otkako je Ferero, napustivši svoj zamak u zatišju živopisnog Ulivela, skriven u šumi čempresa i maslinjaka, pošao svojevoljno u političko i imtelektualno izgnanstvo, ostavljajući za sobom Drugu Italiju, koja nije mogla biti više »njegova« i u kojoj se njegova slobodna i univerzalna misao osećala sputana i vezana, Na ruševinama te gotovo iščezle Italije, koja je svoje izvore beležila u samim začecima italijanskog Rizordjimenta, pri kraju svog alktivnog života, kad bi trebao

341