Nova Evropa

i Crne Gore, a osobito po dalmatinskim otocima, gdje sam najviše pažnje posvetio pjevačicama epskih pjesama, Kratak izvještaj o njima donosi »Československo-jihoslovansk4 revue«, TIHI (1933, br, 9—10, str, 297—301, — 4 slike); članak je prevela praška »Slavische Rundschaw«, VII (1935, br, 1), Ovdje ću izmijeti ukratko samo glavno,

Pjevačice i kazivačice {>pivaju«, »pjevaju« i »kazivaju«) epskih pjesama su veoma stare {dvjema je bilo 85 бофпа); и mnogim krajevima izumiru, a u nekima su već frumrle, — u jednima pred 25, u drugim već pred 50 godma, Kćerke nijedne meni poznate pjevačice nisu naslijedile majčine pjesme, Medju pjevačicama bile su žene iz boljih kuća, neke sa talijanskim imenima, jer i ove su bile nepismene, nisu ni smj ele učiti čitati i pisali, jer — »daj ženi pero u ruke, upropastiće sebe i rod, pisati ljubavna pisma« [čuo sam i »knjige amorose«), »jedna protiv druge«, itd, ... Kao za muškarce, bila je i za žene »pisma«, »pjesma«, samo epska, »starinska, starija, junačka, o junacima, od junaka, o junaštvu«, Ljubavnih pjesama nisu smjele pjevati; za njih nije bilo ni domaćegš imena, nego »versi« »versinje« »versali« U »versima рјеvati« Јипабја sadržaj imale su i imaju djelomice joši »popivke« »popivkinje« »popijevke«, koje рјеvaju žene i djevojke u kolu, Kao muškarci, uče i žene pjesme u svojem rodu i od okoline, te ih znaju veoma mnogo, naprimjer za svaki dan u dodini po jednu pjesmu, Vanredna je brzina njihova pjevanja, a osobito kazivanja {naprimjer 55-gdodišnja Vice Bezerić u Bolu na Braču kazivala je 35 deseteraca u jednoj minuti). Kao muškarci, pjevaju i žene u slobodno vrijeme, ali mnogo više nego muškarci, kod svakojakih ženskih radova. Pjevaju iste pjesme kao muškarci, ali osobito vole pjesme o ženidbama i ženskim udesima, Mnoge njihove pjesme potječu, kao Asanadinica, iz muslimanskih viših krugova, kojima su ih kršćanke naučile u starije vrijeme, kao sluškinje,

Izmedju dubrovačkih otok4 dzabrao sam Šipanmn, jer sam iz zbirke Matice Hrvatske znao da je tamo bilo više dobrih pjevačica. U nedjelju, 18, sept, 1932, doveo mi je u Šipanskoj Luci Vlaho Fortunić, umirovljeni učitelj u Dubrovniku, rodom sa Šipana, više pjevačica i pjevača, Među njima je bila Pavle Kuvelić, veoma visoka i vitka žena od 84 godine, koje su ostavile mnoge i duboke brazde na njenu licu, Njena majka је živjela 94 đodine »i šest mjeseci, i još sve vidjela«, Naša »domaćica« učila je »od svakogša« već od osme godine, a najviše od starice Marije Balukove, Njezin muž Baluki bio je »vlastelin«, Dakle, ovdje imamo primjer pjevačice iz fospodskih krugova. Naša pjevačica pjeva ipak već i iz knjig4, Jer je naučila čitati od braće, koji su išli u školu kod župnika, Pjevati je učila kad je »hodila u masline«; a pjeva, »kad bi brala travu, kopala i brala

115