Nova Evropa

pastiri umetnuli na istom mjestu na početku: »Bile (ili: turske) па рјапа и оусе«,

Kako lako pjevači mijenjaju imena, pokazala je Pavle Киеб, Која је »У11и Копја« (56. 26) Код fonograliranja promijenila и »Угапа Копја«, »Роћод:« (56 8) ima i Meštrović {11, 12), »obla zi« imaju Splitski Rukopis i Fortis. Stihove 89—92 kod fonografiranja nije pjevala, nedo Je samo istaknula da je pjesmi konac, Jedanput je u prozi dodala: »Imotski kadija čekao, kad vidio da mu doći neće, svate na dvor povratio«, Sve to je karakteristično za stil i konciznost naše pjevačice, Ako sravnimo splitski ili Fortisov tekst, Meštrovićev i šipanski, vidjećemo da je Meštrovićev prvomu mnogo bliži, što se tumači i time da se je u patrijarhalnoj Dalmatinskoj Zagori muslimanska sredina bolje sačuvala i bila lakše razumljiva nego na otoku Šipanu. U dalmainsko-bosanskom pograničju poznavali su još dobro život susjednih muslimana u Bosni i Hercegovini; mnogo više tudje bile su turske riječi i prilike pjevačici sa dubrovačkog civiliziranog otoka. Pavle Kuvelić upotrebljava osim titula aga, beg, kada, kadija, — samo jednu tursku riječ »bešika«; ne poznaje turske k ul e, nema smisla za muslimansku bračnu rastavu uz otštetu protjeranoj ženi; isto tako ni za dugačku koprenu, što sve ispušta; ona misli samo na nepravedno protjerivanje žene i majke i na njihovu tešku sudbinu. Tudji su joj takodjer veliki svatovi na konjima; ona ne moli starješinu svatova, nego mladoženju za dozvolu, da se smije sastati sa svojom djecom, Zato kao žena »lijepo« kiti i resi sebe i brata, te i u trađičnom momentu, kad se oprašta sa najstarijom kćerkom, misli nato kako bi je udala za svoda djevera; ispušta nerazumljive darove (koji prave toliko neprilika tumačima), ali se na koncu diže do tragične visme muajčine boli, jer je mogla sve podnijeti samo ne oproštaj sa jednogodišnjim sinkom, Kod ovog prostog i prirodnog konca ne treba tumačenja, je li se ada pokajao ili ne, je li poslao svoju djecu da vrate majku, i zašto ju je tako jetkim riječima zvao natraš, да је majka radi (оба ispustila dušu, Tragični dogadjaj iz viših muslimanskih krugova kršćanska seljačka pjevačica je pojednostavnila, te prilagodila svojoj sredini; ali silna trađika je na koncu ipak sačuvana i nama približena sa čovječanskog gledišta.

Asanaginica 84-6odišnje pjevačice dokazuje, da narodna ера još živi i da se stvara, te da treba njezinu oblast raširiti i na posljednje otoke Jadranskog Mora, Osim toga, možemo pjesmu, o kojoj se tako dugo mislilo da se Je u narodu izgubila, pratiti u njezinu razvitku cijelih 150 godin4, Takovu priliku rijetko ćemo imati u vanredno bogatoj srpskohrvatskoj narodnoj poeziji,

M. Murho.

119