Nova Evropa

_

tom; životom realnim, u koji stupamo. za kojim idemo, od kojega

ne bežimo, — on Jje:naš put, naš cilj, naš učitelj. Utoliko smo »realniji« od predjašnjih generacija.

Dolaze novi, mladii, najmladji. Mladi uvek nose novo. Mi smo najsnažniji, najtrajniji, rajistrajniji, najvredniji, jer mi smo najmladji, — mi smo najnapredniji. Mi smo protest, protest na sve staro, gnjilo, nevaljalo, na sve 5'0 umire, ili što bi trebalo da umre. A protest je oduvek spasavao napredak, svet, život. Mi smo zov napred, u novo, uvek novo, uvek napred. Mi smo put ka boljemu, k lepšemu, pa sve da ga i ne ostvarimo. Svojom ćemo snagom gurnut, globus napred, uzeti ga па svoja ledja... Mi trčimo, mi ne hodamo; na uzvike »stoj«, mi ne s.ajemo! Bezobzirno letimo napred, napred za životom, za mladim, za novim... Na okuci smo, a okuke su opasne; ali sve š:o je opasno, to je i lepo! Ono nas ne straši, — privlači nas. Promene su potrebne; opasnosti su poučne ı korisne,

: Mi smo vetar koji tera napred, raz8oni oblake, provetrava, čisti, Ne govorimo, mi vičemo; ne raspravljamo hladno, jedan po jedan, — pravdamo se žučno, bez reda, svi najednom. Rezultania smo sila današnjeg društva, sinteza snage i опоба пајБођјев, пајзрозођгијеб ха život, — svega što još vredi; ant.teza svega šlo umire, što izdiše, svega što ne valja. Nemamo svoj »kredo«, Zapravo, stvaramo ga i ostvarujemo istovremeno. 1 odmah ga nestaje. Znamo što hoćemo, a ostvarujemo što možemo, i koliko možemo; ali s postignutim nikad nismo zadovoljni. Nemamo n; konačnog cilja ni puta. Stoga ne možemo da padnemo u očaj, nemamo u čemu da se razočaramo. U tom smo realniji od predjašnjih generacija, stvarniji, bliži životu, i život nama. Tu leži sva naša snaga, otuda sve mane i greške naše, i svi uspesi i neuspesi. Čitav svet doživljujemo u sebi, i znamo da života nema bez nas, ni nas bez njega... Stoga ne stajemo, ne odmaramo se, sutra je uvek pred nama, i večno ponovno sutra. Kraja nema, svršetka nema, nema konačnog cilja, 114 тоге да ба bude, — večno sliremimo napred. Ni programa nemamo, — više volimo rad nego program; više cenimo dela nego reči. Dole svi programi — jučerašnji, današnji, sutrašnj.! Bolji je rad bez programa nego program bez rada, To je nagon života, snaša omladine, osećaj potrebe razvitka. A razvoj ne zastaje na jednom stepenu; napredak se ne zaustavlja na jednom programu. Život ima samo jednu tačku programa: napred, uvek napred; on stvara i piše program svako8 dana, svakog časa. Radimo, stvaramo, i jedino rad može da nas oduševi. Napredovati znači koračati napred, bez obzira na smetnje, bez obzira na prepreke. Da bi se zapreke savladale, treba i snage i volje; i mi smo spremni da sve svoje згабе i sposobnosti dademo čovečansivu. To je u nama nesalomivo, neodoljivo, — to je u nama mlado, zdravo, novo...

2