Nova Evropa

Polemika.

„Samoupravi“ i Gospodinu Jurju Demetroviću,

Priznajem da ima protivrečnosti u uvodu ono6 mog osvrta u prošlom broju »Nove Evrope«, povodom kritika na predlog Nacrta Ustava, tamo gde kažem da je potrebno da se nanj povratimo »poglavito iz dva razloga: prvo, da pokažemo na ovom konkretnom primeru, kako naša javnost, a poimence naši prolesijonalni političari i novinari, vode diskusiju o krupnim i važnim opštim pitanjima; i drugo, da iznesemo sam predlog za Nacrt, ... da bi diskusija mogla biti plodnija, t, j. vodjena sa poznavanjem predmeta i načelno, a ne nasumce i lično«, Koliko je onaj prvi razlog opravdan, te usled toga дат — u stvari protuslovan i bespredmetan, vidi se najbolje po načinu na koji je naš Nacrt, zajedno s onim svojim osvrtom, dočekan od profesijonalnih političara i mojih novinarskih »kolega«, ukoliko sam se drznuo i po imenu ih spomenuti, Mesto »plodne diskusije«, dobio sam po Ečlavi, i to: od strane anonimnih uvodničar4A 1 игедтка око poluzvanične »Samouprave«, dva pokrupna »politička zrnca«, i Još — pride — jednu »političku belešku«; a od Jurja Demetrovića, bivšeš ministra, u jednom od brojeva njegovih »Jugoslovenskih Novin4«, jedan trostupačan članak, u kojem se načelnost argumenata ројабауа ропауапјет (деsetak puta) reči: »Srpski sjecijalista iz Pančeva« i (jedanput) »iz Pančevačkog rita« (baš kao da je to nekakva sramota biti rodom iz Pančeva, a neka naročita zasluča vući lozu iz nekog grčkog rita!), Primam stoga — pod ovim okolnostima — lekciju, i odustajem od načelne diskusije s ovakim partnerima; ali mi se ne ада da im se uklonim s megdana bez nekih ličnih objašnjenja, »Skicu« Ustava Jurja Demetrovića (koji sebe stalno počastvuje sa »g,«), ostavićemo zasad, dok o njoj ne potražimo stručno mišljenje državnopravnih »specijalista«, do kojih je ovome »Gospodinu« iz Grčke očigledno toliko stalo; a i da ne bismo odviše zamarali naše čitaoce ovakim »nabadanjem na pero« današnjih zagrebačkih zatočnikA »јибочјоџепзКе паcijonalne misli«, Pa ćemo se ovde zadržati malo samo na »političkim zrncima« partajskoga organa JRZ, koji »u direktnom kontaktu sa narodom, na osnovu njegovih potreba i izraženoga raspoloženja, ут4] ргорабапди ,,,. i izriče svoj sud i svoje mišljenje — sa toga realnoša i narodnoga stanovišta „..«

Da ne bi ko pomislio, da gornje reči pod znakom navoda citiramo možda iz kojega govora ili napisa blaženopočivšeg Predsednika Češkoslovačke Republike, reći ćemo odmah da to govori i piše, u beogradskoj »Samoupravi«, — znate li ko? —: šlavom i bradom, i pozlaćenim (u bukvalnom smislu reči) perom, Stijepo Kobasica, pre Rata urednik sarajevske »Srpske Riječi«

301