Nova Evropa

teritoriju, ili će poći dalje, pa prvo tražiti da i nemačke manjine — sve do »poslednjeg Nemca«.—K uključe u okvir Velike Nemačke; a iposle toga mastojati, da. »smeste« i »ishrane« stanovništvo svoje rase, — naravno na račum drugih država i drugih rasa, pre svega svojih susedi i mas Slovena? Jer, o svemu tome govori Vodja u »Mein Kampf«, i to govori vrlo jasno i razgovetno; a znamo i Vidimo, da se ono što on tu govori ı misli pokušalo dosad i u delo privesti. Nama se dakle sada nameće pitanje: da li će G. Hitler i današnji Nemci zastati na principu samoopredeljenja naroda, koji im je poslužio da dodju do prvog postavljenog cilja, ili će sad odbaciti taj princip, koristeći se povoljnom. medjunarodnom. konjunkiurom u Evropi i svojom dobro podmazanom osovinom. ВегHn—HRim? Omi taj princip misu izmislili, pa ga se ni ranije nisu držali; hoće li ga sada usvojiti, za skoru ili dalju budućnost, i vladati se (po njemu prema irećima? — Ovo pitanje, i neizvesnost odgovora na to pitanje, a ne sam >»anšlus«, izazvali eu kod svih sused4 bivše Austrije, pa ı kod nas, uzbudjenje prilikom dogadjaja prošlog meseca; ı nesamo uzbudjenje, nego — da otvoreno kažemo — i zabrinutost, koja biva sve veća usled pojava koje vidimo u Evropi i u svetu, i prilika u kojima se nalazimo :kod kuće. Treba biti iskren, pa dati sebi računa o svemu što se wlešava, u vezi s »anšlusom« i mimo njega, i treba pogledati pravom stanju atvarıi pravo nu oči.

Mi geografiju ne možemo menjati: sudbina je tako odredila, da gramičimo sa dva velika naroda, nemačkim i talijanskim. Ali, mi se ma taj svoj položaj ne moramo žaliti; jer otvoreno priznajemo, da za evoju današnju prosvećenost, kakva je takva je, imamo mnogo da zahvalimo ı jednom i drugom našem velikom susedu. Uvek smo stoga želeli, da sa ova dva velika naroda živimo m prijateljstvu, isto onako i onoliko kao s ostalim svojim prijateljima, bilo onima koji gu ašli s mama rame uz rame u borbu za mašu nezavisnost, bilo s onim velikima bez čije pomoći tu nezavisnost nikada ne bismo izvojevali i ostvarili. Toliko i tako možemo 1 hoćemo biti prijatelji, ali ne više; jer inače, naša želja za prijateljstvom postaje meiskrena, ili bi to — kad bismo obećavali više, ili ako bi se od nas više tražilo, bila izdaja prema našim starim prijateljima. Drugim rečima, možemo biti sa svakim prijatelji uz dve logične i jednog zrelog naroda dostojne pretpostavke: prvo, da se poštuje u punom. opsegu naša nezavisnost; i drugo, da se respektuju naše obaveze i dužnosti prema našim starijim prijateljima.

120