Београдске новине

Broj 148.

. Pefetf

Mangup U ulicu Miloš Velikl dotumaralo je 27. t. mj. mangup june, etaro oko 14 mjeseci (sive dlake, u nazad savijenih rogova, domaće rase)- Kako se vlasnik <Josad nije prijavio, june je pređata c, I k. klanici. Nadjeno. Manja svota novaca nadjena je 31. maja u restoraciji beogradske željezničke stanice i predata je c. I k. okružnom zapovjedniStvu Beograd-grad. Kretanje stranaca. Izvještaj prijavnog ureda od 31. maja: Prijavijeno 87, odjavljeno 54, preseljeno 38; u gostionicama prijavlieno 119, odjavljeno 123, ostalo prijavljenih u gostionicama svega 338 stranaca.

Narodno zdravlje. Dr. Radovan Marković: Sitne boginje. (Svr.šetak.) S\e su napokom države uvele ureUovno cijepljenjc protiv pravih boginja badava. 'l'ako i u nas zakon odredjuje, da se svako dijete cijepi (kalami) več za prvc godine i opet, kad podje u školu. Muškarci cijepc se opct, kad stupaju kao novaci u vojništvo. Cijepljenje se obavlja za lijcpih proIjctnih mjeseci, kad ne stane studeni, a još ncnia Ijetne zapare. Poslije osam dana oglcdaju liječnici djecu, što su cijepJjcna, pa ako se kojega djeteta cjepivo nijc primil'O, docjepljuju ga, to jcst, još jedamput ga ci.iepc, jer prvo cijepljenje nijc uspjelo moždasamo za to, što cjep'vo nije pravo prionulo uz ubodne ranice (cijepiia zarežišta) ili što s« priie reda otrlo. Aleo sc i ovaj drugi put cjepivo ne primi, znak jc, da se u to vrijetne onoga djeteta ili ćeljadeta ne bi priniile ni prave boginje, da ie nezaražljivo (nekužljivo, imtmo). Naš narod za cijepljenje ne mari, kako bi trebalo. Žcne nerado donose •Ijecu na cijepljenje, pogotovo na docjepIjivanje, nego se kriju i izostaju. Sad im je prehladno vrijesne, a sad prevelika vrućina; sad djetetu izbijaju zubi, a sad opct inače nešto kunja (nešto je slabo); sad ne če da ga niuče, dok je još maio, a sad su opet u poslu i t. d. Sto izgovora, samo da ne učine, što bi bilo prijeko potrebno. 4 Cijepe se samo zdrava djeca. Za ciiepljenie ne trebaju roditelii drugo pripraviti, nego neka se pobrinu, da je dieletu tijelo i rublje Čisto. Odijeio ne smije fctezati ni vrat ni ručice djetinje a rukavi p.a odijelu i na košnlii treba da su široki i da se lako mogu otkriti do ramena. Kad je Jiječnik dijete cijepio, treba majka da pazi, da se ciiepivo lie otare s ubodnili rauica, nego da se osuši. Zato treba dijcte otkri.v enog ramena nositi đeset časa. Ako bi se cjepivo ma kojim načinont otrlo s djcčjega ranicna, ne može cijepljenje uspjeti. Tri do četiri đana poslije cijcpljenja zarumeni se i otcče uz obično slabu vrućicu i zlovolju okolica cijepnih uboda ili zareza na koži. Za dan dva izbije na mjestu svakoga uboda iii zarcza po jedan liijehurić, koji se do sedtnoga ili osrnoga tlana povećava; u isio vriieme širi se i pojačava crvenilo i oteknina oko njega, a sađržina jnu se, koja je isprva vodena i bistra, pretvara u gnoj: od mjefiurića nasiaje prištić. Za tih proinjena dijete je obično u priličnoj vrućini, kadšto u žestokoj, nemirno je, plače, ne spava, ne će da jede i t. d. U neke djece teku te promjene bez zuatnih tegoba i smetnja.

I poče da je paii, ali nevešto, grizući je, žvaćući, trepćući očima, čelom, celim iicent, od pesme koja dolažaše iz sobe- U tom snaška Pasa zapeva siino. Tomči suze navreše, saže se, zagrcnu... — Puh! huknu i sav duvan iziete iz cigare, osta mu samo papir iia usnama. Dižc se. — Mile. •. a ne može da govori kaži, kapu... šinjel, momak neka... donesc u melianu. •. Ne mogu ja ... Jmam rabotn!... — Ne mogu! I ode, kruto, teško, gazeći oštio. Jedva naterah momka da mu kapu i Šinjel odnese. Moniak odnese. Podjoh i ja za njim, na kapiju, ali se vratih, uplašen od piske i larme i Toinćina surova, od besa promukla glasa što počc otuda iz čaršije dolaziti. — Sviri, bre! Zatini su se čuli pucnji njegove žile i jauci, previjanje od udaraca, plačni glasovi svirača, Ciganaka, Cigana na koje naidje i koje počc goniti ispred scbe, i njihova molba: — Aman, gazdo! Hoćemo! Sad ćemo!! Zatim njihovu uplašenu i silntt svirkuOdoh u spavaću sobu, u kojoj behu čitavi redovi pospale dece, razbacanih stvari po sanducima, tepsije, pnne parćadi hleba ukvašena vinoin i jelom. I3rzo se zgurih i legoh. Kandllo gori, oko inene toplo, iz velike sobe pesma, veselje. Po celoj kući mastan miris od jeia i pića, Ja giavu ne smem da dignem, po!tri\'am je, bojim se đa pogleđam u j rozor, da ne vidim liladmi noć, onu inrko-gvozderiu mcscćcvu svctlost ili i ca iie čuiein Tomčin strašan glas, kako 1 ®!i e 9'S 311 ® i ispred Toniče njihovo pistanje i vitlanje po pustoj, nemoj čar• • •

1 Od jedanaestog ilf dvanaesto« dana suše ae prištići i pretvaraju u cmkaate kraste, koje za nekoliko dana otpanu i oslave pozuate trajne brazgotine, isprva ružičaete, kasnije bijele. Prištići, koji nastaju djepljenjem, prave su boginje, ali jer su umjetno uzrokovane, ne šire se dalje od učinjena uboda ili zareza 1 ne mogu zaraziti drugo Čeljade nego saino isto takovom mjesnoin zarazoon, a ipak čine takove pnomjene u krvi, kano da je cjepljcnilc prebolio prave boginje, te s njih postaje nezaražljiv. Za razvijanja tih umjetnih boginja ne treba djetetu znatnih promjena u životu. Djeca u prviin godinama neka za loše,ga vremcna od petoga do dvanaestoga dana ostanu kod kuće, a odraslija smiju izlaziti iz kuće, kao što su i prije izlazila, samo ih treba više čuvati i sunčane žege i nazeba (ualilade). Ona ciiepna zarezišta na ramenu, gdje se cjepivo i ucijepilo, neka se ne prljaju, ne odiru i i ne grebu- Zato treba mijenjati rublje što je j mt'guće češće. Zato neka nitko ne dira | djetetu cijepljeno rame, ako mu nisu rui ke dobro oprane. Zato treba da su djetctu rukavi rubačica i haljetaka mckani, široki i dugački, jer grubi ili uzani rukavi ili porubi kratkih rukava trljaJi bi i vrijedjali mjcliurićc i prištiće. Kod kratkih rukava dijete bi svojim nokiima lako razgreblo cijepne mjehuriće iU prištiće. i ioš ih zarazilo razniin zaraznim klicama iz nečisti ispod nolcata. Djetinji nokti neka su svagda, a osobito za cijepljenja kratki i zaoblieni. Razumnijoj djcci treba i naročito braniti, da trpe svrbež, a da ne diraju u cijepne mjehuriće i prišiiće. Kadšto je svrbcž tolik, da djcca spavajući nesvjesno češu po ramenu. Tako se mogu mjehurići jli prištići ili kraste raščeša.ti i zaraziti. U toj prilici probitačno je mazati cijepljeno rame Čistim uljem ili boriiim vazeliniain i ovijati ga čistim panmkoin i rupčičem (maramicom). Mjehurići se brže osuše, ako sc ne ovlaže, na pr. kad se dijetc kupa. Stoga ili neka matere paze, da kupajuči dijete ostave cijepljeno rame suho, ili neka I ne kupaju dijete, dok se kraste posve ne osuše, ali tada svakako treba da dijetc svaki dan perit, gdie se najviše mrljaBude li crvenilo ili otjecanjc oko mjehuriča prejako, spoji li se sa crvenilom susjednog injehuriča, ili oteče li i zaboli cijeio rame, a žlijezde pod pazuhom počnu otjecati, ne popustili vrućica kod. djeteta, iii pokaže li se koja druga neobičnost na dietetu, odmah potražite liječničku pomoč. Cijepljenje ge smije ođgođiti, kad je dijete vrlo slabašno iii boiesno. Svakako trcba cijepljenje odgoditi, kad je diiete gdjegod na tijelu krastavo (svrabljivo šugavo), perutavo, lišajivo, pa to treba liječniku otkriti, kad majka donese čedo na cijepljenje. Sa cijepljenoga se naime mjehurića ili prištića ili kraste niože cjepivo prenijeti svakud po tijelu, pak se i primi (ucijepi) ondje, gdje ie kakav prištić, krastica ili kakova ranica. Tako se na pr. može cjepivo s mjehnrića na ramenu unijeti — to biva ponajviše rukama — u krastavo lice, pa se onda ono ospe kravljim boginjama. Kađšto prenese dijete, pošto je ručicama raščesalo cijepne prištiće, cjepivo u oko, pa ono može i teško oboijeti. Sve se to i siično može desiti onome, koji je doskora cijepljen, ali se s njega može cjepivo preniieti i na drugo čeljade i 11 a njegovom se kakvom prištiću ili ranici primiti. Zato neka se svako krastavo čeljađe drži podaleko od cijepljenoga. Ako se dijete okrasta malo poslijc cijepljenja, dok mu se kraste još nisu osušile i nisu otpale, treba cijepiie krastc povijati. Požuriti ili ponoviti treba djepljenic svagda, kadkog zaprijeti zaraza, to jest, kadgod ko oboli od pravih boginja u istonie mjestu (boravištu), ili u susjcdnoni kraju, ili kad se treba bojati, da bi se bolcst mogla unijeti, kako je to često za ratovanja. Poučcn, vrijedan i razuman svijet odmah ćc i od svoje voljc prijaviti liječniku ili oblasniku, čim tko u kuči oboli, a sumnja se, da je obobo od pravih boginja. U toj će se prilici boginjav bolesnik prcvcsti u boluicu ili strogo osamiti, dat će niu se iko nezaražljiv (tko jc prave boginje prebolio ili je doskora cijepijen), da ga sam d\ ori, a svi će se ukućani i mještani — i slabi i maio bolesni, i novorodjenčad i irudnice — pomavno cijepiti, pa se onda zaraza i ne može raširiti po selu. Francusko-njemački rat god. 1871. prcočiti je dokaz. kako do eijepljenja stoji, koliko će ljudi oboljeti od pravih boginja, kađ je priiika, da se zaraze. One je jedne godine timrio od pravih boginja francuskih vojnika oko 25.000, a njemačkih, gdje narod poštuje zakonske odredbe i ne izmiče cijepljenju, i gdjc oblasti 9avjesno i strogo izvršuju svojc dužnosti, svega samo 260. I današnji rat, uz tolike druge straliote i bolesti, donio je u innoge krajevc i prave boginje. Ipak je danas pravih boginja neznatno malo, i nigdje sc ne mogu raširiti u pošast, a to samo za to, što je cijepljenje u svim evropskim državama zakonom odredjeno, 1 što se odunah, čim gdje tko oboli od pravih boginja, sva okolina djepi.

ZvanKne oblove. OBJATA. Oduosno električne energije iz c. i k. električnogpostrojenjau B«ogradu. Pridržavanje platežuog roka. Svi primaoci električue energije iz c. i k. električaog postrojenja u Beograđu

BEOGRADSKE NOVINE ovim ee ponovo npozoruju na odredbe tačke 9. u br. 85 „Boogradskib Novina" od 9. maja 1916. oboarodovane objave o povlačeDju električne struje. U smislu te objave treba isplata dobivene električne Btruje da se obavi za osam dana po prijemu platežne naredbe odnosno računa lli poštanskog platežnog poziva, pošto će n protivnom slučaju ta tražbina da se utjera eksekutivnim putem uz napiatu 6o/o kamate i troškova za opomenu, koji iznose 2Q«/o'. Osim toga vlasno je električno postrojenje da neuredniin platišama odmab uskrati izđavanje etruje. S toga se još jednom evi primaoci u evom vlastitom interesu' najstrože opoIninju, da se najtačnije pridržavaju propisanog osmodnevnog roka. C. i k. vojno gradjevinsko odjelenje. E. br. 7768.

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. , Kb. Berlln, 31. maja. Zapađno bojište: Eront prijestolonasljednika R u pprechta bavarskog: U zavijutku Y p e r n a i W y ts c h a e t e traje t dalje topnička vatra. Neposredno južno od S c a r p e protjerano je sa mnogo gubitaka više engleskih četa, koje su iznenada u večer pokušale navalu na naše položaje. Posliie kratke topničke pripreme, slijedili su u noći napadaji Engleza izmedju M o n c h y-a u Ouemappe. U ogorčenoj borbi na nož, odbili su zapadnopruski pukovi više neprijateljskih napadaja. Eront njeinačkog prijestolonasljednika: Na grebenu C h e m 1 n d e s D ames i u zapadnoj Champagni dostigia je topnička vaira opet veću intcnzivnost. Na južnoj obali A i s n e jurišale su poslije više večih eksplozija mina zapadno rheinske čete više irancuskiii rovova, pa su zarobile 40 francuskih vojnika i zaplijenile više mašinskih pušaka. IstoČno od A u b e r i v e-a provela su odjelenja jednog gornjerheinskog puka više izvidjenja i zarobila 50 neprijateljskih vojnika. Za vrijeme noći došlo je i na zapadnoj obali rijeke Maase do živahnije puščane borbe. Front vojvode Albreciita \vurtiemberškog: 'f fi . Nema ništa novogn. istočno bojište: Na ovom je bojiš:u položaj liepromTjenjen. Maćedonsko bojište; U uspješniin norbann ispred poiožaja pošio je za rukom njemačkoi i bugarskoj pješadiji, da u zavijutku C r n e R e k e i na zapadnoj obali Vardara zarobe nekoliko neprijateljskih vojnika. Prvi zapovjeđnlk glavnog stana pl. Luđendorff.

Veliki engleski gubitci. (Naroeiti brzojav „Beogiadskili Novina") Bem, 31. maj'a, Iz Londona javljaju sa informirane stranc „Berner Tagb 1 attu“: Od početka velike proljetnje ofenzive izgubila je engleska vojska u svenvu 200.000 vojnika i časnika. Ugrožen položaj francuskog ministra mornarice. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina"). Ženeva, 31'. biaja. Pariske novine naglašuju, da su ispadi poslanika B r o u s s e a i H e s s e a u komori u subotu znatno ugrozili položa.j ministra mornarice. Poslanik Ilesse je izjavio, da njemaeke pođmornice mogu ji'osve nesmetano napadati i potapijati francuske brodove na f ancuskoj obali. Jedna je njemačka podmomica što više smjelo uplovila u rijeku Gironđn. Na Vcliko začudjenje komore nabrojio je poslanik još više primjera, kako je francuska obala bez svake zaštite. Štrajk u Parisu zbog dugog trajanja rata i skupoće. (Naročiti brzojav tBeogradskili Novinau Ženeva, 31. maj'a. U Parizu je došlo do obustave rada. Slra.jk je iz početka tekao mimo, ali se poslije izrodio u bučne uiične demonstracije. Pariška štampa baveči se tim štrajkoin veli, đa je ovaj štrajk buknuo zbog nen-oznosti sfanovništva radi dugog trajanja rata, kao i radi velike skupoće svih životnili namimica. Pariski poslanik Reval pišo n ,,Ma tinu“: Kriza, koja je nastala zbog skupoće postaje sve opasnijom. Ovaj štrajk je đokaz, da stotinu hiljada porodica ne može više đa živi, a to daje povoda za razmišljarije. Listori desnice izražuju bojazan zbog rađničkog pokreta i upozoruju radništvo, da se neda zavesti pacifističkim gtmjania. Francuzi su zaposjeli rusko pristanište Romanov. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«) Berlin, 31. maja. ,,Lokalanzeiger“ primio je iz Stockholma brzojav, da je prenla vije-

1. Juna 1917. stirna „Novoje Vreinja" 600. francuskih topdžrja zaposjelo pristanište Rbm&nonr na murmanskoj obali. Dalje bu čete na putu. To je jedna nova karika u nizu zaposjedanja ruskih pristani&ta po «porarumnim pilama, Ozbiijni nemiri u Rusiji. (Naročiti brzojav. „Beogradskih Novina") Blockliolm, 81. maja, Prema privatnim vijeslima iz Rusije, dogodili bu se u mnogim večim gradovima u Rusiji veliki i ozbiljni nemiri. Osobito su ovi nemiri biii veliki u (Nižnjem Novgorodu i Moskvi. U Moskvi je došlo do krvavih sukoba izmedju raznih proti\Tiičkih stranaka kod čega je bilo mnogo mrtvih. Uzrok nemira u Jiižnjem Novgorodu je bila glad. Svjetina je opljačkala gradske rnagacine. Revolucija u područjima Volge. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina"). / h . Rolterđairi, 81. maja, „Mornlng Post“ javlja iz Petrograda, đa je grad Caričin na Volgi pao u ruke pobunjenih vojnika, koji su ra6pisali poreze u vfsini od jedan i po milijuna i zaplijenili sve brodove, što su ge ondje nalazili. (Grad Caričin je važna trgovačka luka na donjoj Volgi.) Svedska obustavila pomorski promet sa Finskom. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novtea"J Stockholm, 81. maja, Pošto je do sada potopljeno 6 šved skih paroluoda, a tri su zarobljena, obustaviia su šveđska brodarska drušlva svaki pomorski promet sa Finskom. Ruski predlog za saziv medjunarodne konferencije. Kb. Petrognad, 31. maja. Odbor, koji Je od izvršnog odbora radničkog i vojničkog savjeta izabran u svrhu saziva jedne mediunarodne konferencije, a koji se po prvi puta sastao 28. maja, izabrao je Stockholm kao najzgodnije mjesto gdje bi se imala sastati ta medjunarodna konferencija, ako protiv toga ne bi biio nikakvog prigovora. Odbor predlaže, da se medjunarodna konferencija sastane u vremenu od 15do 30. jula novoga datuma, ako bi to bilo povoljno holandskom uredu i bernskoj komisiji..

August Šenoa: Branka, Došla jesen, zeienilo iišća žuti se, rumeni se, groždje dozriieva, vedro je bilo Ijeto, vedra je i jesen, sunce na nebu nekrije svoga Hca. Suuce se sklanja praina zapadu, prema Okiću*; blizu je večer. Grad je gotovo pusf, ljudi izletjeli izmedju ziđova u gajeve, šumice, vrtove oko grada, rnnogi zakljućaii svoje varoške kuće, da se naužiju jiesenske dokolice u svojiini .vinogradima po biižim brežuljcima. Tko može, neka izleti, pomladit će mu se duša pod tim plavetnim nebom, medju bujiiim grmljem i granjein, o tom svježem, lagođnom zraku. Neimože toga svatko, gdjetko je prikovau uz svoj posao, za svoj stol, kao rob na galiju. Cini se, da je takve nedobre sreće bila đjevojka, koja je u malenoj kućici Vlaške ulice za crkvom svetoga Petra kraj prozora sjedila i marljivo vezia. Nemislim, da joj je više od sedamnaest godina bilo; po jedrini, po Kcu bio bi možda tkogodj rekao, da je starija, al čotvjek se pri taicovu računu lako prevari. Nebijaše to, kiako pjesnici veie, tanahan, nježan cvjetak, kao što su obično gradske kćeri. 1 Branka bijaše gradsko čedo, al nipošto bljedolik, drhtav stvor, pun migrene i fantastičkili sanja, već djevica krepka, jedra i rumiena, gladke cnie kose i osobito sjajnib, vrlo pametnih očiju. Neznam, bi li ju slikar bio izabrao za model Judite ili bar Juiije, al na svaki način bilo je u djevojke puno realne ljepote i pravilnosti, koja nevene godinama, dočim pomodne Ij^putioe salona vrlo rano ocvatu. Čini mi se, da je Branka bila mladica stare one gradjanske korjenike, jedre i zdrave. koia od navale tudje krvi sve više i više gine, i samo kadgod vidiš još nedjeljom u odab'enim ulicama grada na prozorčiću koje oblo, zdravo djevojačko lice, koje glcda pametno i jasno u svijet kao ptićica na grani, koje se smiješi, ko što sc smije đrijemajuće dijete u kolievci. Od dana do dana, velju, rjedje je vidjeti takova lica, kao što od dana do dana stare gradjanske navade ginu, što ie čovjeku Hrvatu žao, ma i neuiislio, da je samo staro vrijeme vrijeđilo. Branka nadnijeia glavu nad vezivo, oči joj letjele pomno po sitnoj mrežici, kadkad samo svrnu letimice okom na uzorak, što je na prozoru stajao, kadkad zabiudi joj se oko dalje u vrt medju jesensko cviječe, medju vinograde i na groblje svctoga Petra, gdje se je vrli brijega crkvica čarobno žarila o kasnom suncu. A1 brže nagnu glavu, puna joj mala ruka prihvati iglu, koja se hrlo zabadala u vezivo šarcne vune. Bilo je vidjeti, da će to papuče biti. Na jedanput pokuca netko dosta silovito na vrata, koja se otvoriše prije, nego će Branka reći: slobodno. Unidje inlada piavuša, visoka, vita, poi>ešto blijeda, ponešto uzvinuta nosića i drzovita lica, po tijelu i odijelu, po držanju

• Gorjc izmcdju Zagrcba 1 Ja*ke.

Strana 1 vladanju prava protivština Brankt. Dnv maća djevojka bješe obučena u prlprostb' vunenu haljinu, a preko prsiju bila ufflN krst privezala čipkan rupčić; kosa Joj ji bila sprijeda giatko pričešljana uz čefuy straga savita u Jednu kitu, u kosu bila 1# zataknula cvijet, na prsih joj visio križfć od bjelokosti. Drukčija bijaše došljaldnja. Teško je koracaia utegnuta u uzanoj baijini po zadnjoj modi, tako da si joj obris« donjega tijela jasno razabirale. Visoke petice izrezanih laštenih cipela pomicale «e ncstašno po podu, na nelijcpu nosiću sjedile očale, iza kojih su sivkaste oči, na silu stiskajući se, žmirile. Izpod širokih oboda spuštala se nehajno plava, bjeiilom posuta kosa na uzka ramena, samo je na čelu na fratarsku prirezana bila. U svakoan uhu rumenilo se veliko zrno koralja, a tri debela cnena niza padaim joj na prsa. Držala je pod pazuhom veiike crne korice, na koje bjchu utisnuta zlatna pismena ,,Musik“.Branka bijaše ko slika fino i pomno jzradjena bojama, okružena stalniin jcrtama, nadahnuta živim koloritom, došijakinja pako bijaše ko fantastička prilika bez stalnih obrisa, na brzu ruku skb cirana j blijedima bojama siikana. < Ni časak nije mogla mirovati. Nasloni sc ledjima na orman, baci svoj ,,Musik“ na stolac, prebaci stoječ sad lijevu nogu preko desne, sad desnu preko lijeve. Sad je strugala jednom peticom po podu, sacl rt druge postolice zabadala u zemlju. čas je trzala koralj na prsili, čas prstima bubnjala poomiani za sobiom, svejednako Jnicala giavu amo i tamo kao njibalo na satu, ,,No, zar me nevidiš, Branko?“ reče srdito. „Zđravo, Herniino!“ odgovori Braukn, i pruži, zataknuv igtu u klupko vime, ruku prijateljici. „Oprosti, bila sam se posve zađubila u svoj posao. Prešan je“. „Prešan? To jest, ti me naprosto tjeraš na vrata kao nepozvana gosta". „Nipošto. Drago mi je, te si došla. Sustala sain, nemogu više da radim“. ,,A što radiš?“ upita Henmina priskečiv i zataknuv svoj nos u vezivo. „Papuče! Ha! Ha! Ha! U istinu poetičan posao! Komu je taj niežni darak namiienjeu? Svakako muškarcu, je 1? Bar ti ijudski papci, koji će u papučama zaklon naći, moraju biti vragoinetno veliki. Nedaj Bože, da mi takova nožurina stane na moju nožicu. Za koga je to?“. ,,Za nekog majora. Za kratko bit će mu god *, a gvjspodja naručila kod mene vezene papuče, koje će mu kćerka uz čestitku predati". „Pod svoje djelo dakako?“. „čini mi se“, odvrati Branka z?.p!njući. „Ha! Ha! Ha! Divno! Divno!“ udari Hermina u smijeh i poče previjajuči se poskakivati po sobi, da su joj pramovi oko glave skakaii. „Kako će se dragr major diviti sibiomu napretku svoje kčeri, gledajući tvoje crvene i zelene piknje. Kan da ga vidim pred soboni. Reći će, da su škote sada miiogo bolje. Možebit će od svoje kćeri učiniti i nadobudiiu preparandicu. Ob, okiadila bih se na to. A1 i ja sam ti takova šta doživjela. Ja se, kako znaš, učim crtanju lcođ kuće, ima taniu jedno šest godina. I moj ćako pitao ie starca učitelja, kako napredujem. izvrsno, odgovorio bi taj stari stroj svaki put, pa kad je toga zapitkivanja sve više bilo, izjavio učiteij, da moram svomu ocu za buduči god crtati sliku- Dađe mr prediožak: Nekakve k»ze pod stariin tornjem, ili takova kakova ludorija. Čini se, da je več više zagrebačkih otaca dobiio te koze pod tim tornjem za svoj god, Jer je predložak vragjometno izlizan bio. Nego meni to nekako nije išlo od rukc. Torauj izišo bi vazda izpod olovke grbav, koze imale su mjesto bradioe brkove. Napokon rasrdi se učitclj, razdere grbavi toranj i bradate koze i poče sam svoj origmal kopirati, ja satno podpisab „Herniine“ i predah ocu boze za god. Oh i on se divio momu napredkn, pa pokloni učiteiju pet forinti. Evo tvoje papuče isto 8U, što moje koz©“. Branka upirala je za toga oči u Heniunu. „Šta me gledaš?" upha plavuša, »kočiv se u jedanput. „ Tvoj smijeh nernili mi se. 1 meni je to djeio nekako odurno, jer je napokon varka. Da nemoram tražiti iglom zasluge, vjere mi, nebih toga radila. Tebi je umjetnost ništa, ti se tomu hikoumno smiješ?“. „Okani se, molim te, prodike! Još nisi učiteljica! Ja do toga crtanja, te francuštine, toga glasovira, povjesnice, nejdržim’ lrišta. Djevojka mora to dakako učiti, da bar reći m>ože, da je to učila. Al ti to, draga, nevrijedi više nego umjetno cvijeće, što ga nosiš jednu sezonu na še-’ Širii, pa ga baciš. Dok djevujem, prikraćajem sebi timc besposlicama v ijan \ a’ jSim' se udam, bacit ću note, risarije, povjesnicu i francuske vježbe za peć“.

* Imen-dan. (Nastaviće se.)

Poznajete li Saxlehnerov Hunyadi Janos (prirodnu gorku vodu)? To je odlično sredstvo protiv začepljenja, cijenjeno radi blagog djelovanja. 83241