Борба, 19. 09. 1991., стр. 11
MRPI JUGOSLIVIJE
OŽEF KASA, NARODNI POSLANIK I GRADONA-
LNIK SUBOTICE
Nacionalni jezik za zubima
Osim međupartijskih prepucavanja u Subotici nema ozbiljnijih poremećaja 0. Zahtevi Mađara i Hrvata za uvođenjem personalne odnosno kulturne autonomije su posledica ukidanja autonomije Vojvodine 0 Izrab-
ljivanje Pokrajine centralizacijom para u Beogradu
Postalo je neobično ono što je godinama bilo sasvim obično da život u jednoj
višenacionalnoj sredini može da teče mirno. Sto-
a i pitanje JožeKasi, gradonačelniku Subotice i narodnom posianiku, čoveku koji je lansirao krilaticu da je Subotica oaza mira — da 1 је . zaista tako?
— Apsolutno, jer svakodnevni život to i dokazuje — kaže Kasa. Osim međupartijskih prepucavanja ozbiljnijih „poremećaja nema. Tako bi trebalo da ostane-i neka Subotica posluži kao primer drugima. O ? Mi smo proletos na sednici Skupštine opštine zvanično po-
zvali predsednike svih republi-
ka da dođu i ostanu ovde sve dok se ne dogovore o tome kakva će Jugoslavija biti. Cilj je bio da se u ovako višenacionalnoj sredini uvere u mogućnost lepog zajednički života Mađara, Hrvata, Srba i ostalih naroda i narodnosti. 0 Zahtevi za uvođenjem personalne autonomije Mađara i kulturne autonomije Hrvata u Vojni su, ipak, izazvali ree | 77 — Jeste, ali to treba razumeti isključivo kao posledicu ukidanja autonomije Vojvodine, čime je došlo i do uskraćivanja prava nacionalnih manjina. Evo, najnoviji primer uskraćivanja tih prava jeste ukidanje natpisa gradova. Zašto na ulazu u Suboticu ne može da piše Szabatka MJIM зашто Нови Сад више није и Ујвидек када је то одавно народ прихватио и саживео се са тим. 6 Pomenuli ste ukidanje autonomije Vojvodine što, verovatno, zaslužuje opširniji komentar. — Autonomija Vojvodine ie ukinuta, što nije dobro, i ta autonomija postoji samo na papiru. Odavde se sada odlivaju
· sredstva, vrši se centralizacija
para u Beogradu, u pitanju je izrabljivanje Vojvodine.
0 Možete li nekim konkretnim ciframa podupreti pričuo o, kako se ovde kaže, beogradizaciji sredstva iz Subotice.
— Pogledajte, na primer, velike sistem, kao što su pošta, elektroprivreda, naftna privreda. Dok su oni imali svoje jedinice, pare su ostajale ovde na njihovim žiro-računima. Od tih para je i Subotica imala koristi. Sada
tih para nema. Sve odlazi u be-
ogradske banke. Nije teško izračunati kakvi su egzaktni podaci. Dovoljno bi bilo da te pare samo dan-dva ostanu na računu ovdašnje banke, pa bi se videla korist za subotičku privredu. Međutim, toga nema i jasno je da je reč o centralizaciji sredsta-
AUTONOMIJA SAMO NA PAPIRU: Jožef Kasa
va. To je samo jedan segment
koji potvrđuje da je ukinuta au-
tonomija Vojvodine. | 0 Ima li još argumenata?
· — Nismo govorili o nastavnim planovima. Istorija nacionalnih manjina je veoma malo obuhvaćena, književnost takođe. Ne sme se nikome sužavati mogućnost izučavanja nacionalne istorije i kulture. Govorio sam o beogradizaciji para, a dodao bih da je po sredi i beogradizacija života u Subotici. Sve direktive dolaze iz Beograda. Ne slažem se sa tim, ne može se uniformisati život na čitavoj teritoriji Republike. Zbog svega toga podržavam DZVM i DSHV u zahtevima ka personalnoj i kulturnoj autonomiji. |
e Hoći li Srbi u Subotici postati nacionalna manjina, s obzirom da će dve nacionalne stranke podeliti karte ı predstojećim opštinskim izborima?
— Subotica je u opoziciji prema Socijalističkoj partiji, a ne
· prema Beogradu i Srbiji. Ne mo-
že se desiti da Srbi u izborima dobiju najslabije karte. Ni do sada nije bilo podela na osnovu toga koliko kojeg naroda ima. Ova sredina će birati najbolje bez obzira na nacionalnu pripadnost. e U štampi ste pominjani zbog učestalih boravaka wu stsednoj Mađarskoj, što ste sina upisali u gimnaziju u Segedinu, te da u Kanjiži posećujete mađarski lobi. ·
— Pogledajte samo koja me štampa najčešće napada. To je štampa u službi vladajuće partije. A, koliko sam često u Mađarskoj, može se videti i po pasošu. Za razliku od ostalih građana, zakinut sam što, zbog posla, ne mogu kao svaki Subotičanin, Novosađanin, pa ako hoćete i Kragujevčanin, da kupim jeftiniji sir ili nešto drugo u Mađarskoj. A to što sam sina upisao u segedinsku gimnaziju, nije ništa drugo nego želja da se on kvalitetno školuje. Jer, nije reč o klasičnoj gimnaziji, već američko-engleskoj ustanovi. -
Ivan BRATIĆ
__UGOSLAVIJA
ČETVRTAK, 19. SEPTEMBAR 1991. GODINE 11
DA LI NAŠE TELEVIZIJE KRŠE MEĐUNARODNE PROPISE PRIKAZUJUĆI
RATNE ZAROBLJENIKE,
Sezona lova na TV ekranima
Zabranjeno je prisilno prikazivanje ratnih zarobljenika 0. Za ponašanje novinara odgovorna je država 0 Koji propisi važe za Jugoslaviju?
Beograd. — U isto vreme dok su kamere beogradske televizije uletale među zarobljene pripadnike Zbora narodne garde, a novinari se unosili u lice gubitnicima rata i „šaleći se“ ih pitali „koga su to oni pobedili“, nekoliko stotina kilometara dalje, u San Remu, svetski pravnici raspravljali su o jednom bivšem ratu. Simpozijum o humanitarnom pravu posebno se bavio tretmanom ratnih zarobljenika u ratu u Zalivu, a stručnjaci su se jednoglasno složili da je „izričito zabranjeno prisilno javno prikazivanje (čitaj i „snimanje“) zarobljenika“, „njihovo stavljanje tim činom u ponižavajući položaj“ i „primoravanje na davanje informacija i klevetanje svoje zemlje“. Novinari TV Beograd bili su izgleda u tom trenutku suviše daleko od San Rema istovremeno i zaneti svojim „hrabrim“ izveštavanjem iz zarobljeničkog kampa — da bi išta od pomenutog čuli.
Ratnim zarobljenicima posvećena je III ženevska konvencija
iz 1949. godine (potpisnik je i Ju-
goslavija) i po njoj između ostalog, ratni zarobljenik mora biti zaštićen ı od „Javne radoznalosti“ (u isto vreme kod nas se prisiljavaju da „priznaju“ da su, re-
cimo, „ustaše“). Takođe dužnost zarobljivača je i da „zaštiti ličnost i čast” poraženog.
Međunarodno pravo, prema nekim stručnjacima, „dozvoljava“ samo javno snimanje zarobljenih u koloni. Primeri iz naše prakse, kada kamera otkriva čak i lice onog koji ga je pokrio, voditelji informativnih emisija pokazuju spiskove zarobljenih, novinari insistiraju na podacima iz „lične karte“ — sve to u svetu se smatra ne samo za greh nego i ozbiljan prekršaj međunarodnog ratnog prava, za koji odgoVvornost snosi i lice koje ga je počinilo i država koja je dozvolila da se takvi postupci čine._
Problem sa nama i Ženevskom konvencijom u celoj ovoj priči je u tome što po njoj „ratni zarobljenik može biti ustupljen samo sili koja je učesnik konvencije o ratnim zarobljenicima i to pošto se uveri da je sila koja je u pitanju voljna i u stanju da na njih primenjuje odredbe konуепсјје“. Očigledno je da bi takva sila kod nas mogla da bude samo Jugoslavija (i njena armija), a da bi o nekom striktnom pridržavanju Konvencije moglo da bude reči bile bi potrebne i bar dve države potpisnice konvencije i zvanična objava rata između njih.
Ipak, svi „nezvanični“ učesnici JU sukoba neprestano, po potrebi, pozivaju u pomoć ovu konvenciju i isto tako neprestano uspevaju da je na svaki način prekrše.
Po rečima Boška Jakovljevića iz Crvenog krsta Jugoslavije, na ovdašnje sukobe mogli bi se primeniti propisi ŽZenevskog Protokola (II) iz 1977. godine u kojima je reč o „pravilima rata“ u unutrašnjem sukobu.
U tom protokolu, kaže Jakovljević, ratni zarobljenici se ne pominju već je umesto njih reč o „licima koja su lišena slobode“. I na njih se, govori dalje ovaj stručnjak, odnose sva pravila koja štite ljudsku čast i dostojanstvo. -
Bez obzira na to, u Jugoslaviji, u kojoj se čak i „ne zna“ ko sve ratuje i protiv koga, izgleda da je nemoguće tačno utvrditi niti ko je dužan da primenjuje propise, takođe niti koje propise treba poštovati. Ukratko — sve je dozvoljeno, od maltretiranja ı ubijanja zatvorenika do njihovog javnog prikazivanja. Što je najgore čini se da „lov“ u zarobljeničkom kampu novinarima donosi popriličan broj poena. Naročito kod gledalaca. _ _ __S. ZEČEVIĆ
1. RADOVANOVIC
KO VLADA U OPŠTINI BAR
Pirova pobjeda „nezavisnih“
Pobjeda barskih „nezavisnih komunista“ nije stavila tačku na političke konflikte u ovoj opštini, već ih je čak produbila e Političke stranke i građani su toliko polarizovani da se političko — bezbjednosna situacija ocjenjuje kao složena i teška
Opština Bar je jedna od četiri u Crnoj Gori u kojima su na vlasti opozicione stranke. Barom vladaju, ili bi trebalo da to čine, „reformisti“, odnosno Nezavisna organizacija komunista, koja je na izbore izašla u sastavu Saveza reformskih snaga za Crnu Goru. Pobjeda „nezavisnih komunista“, koji su se nakon sukoba sa SK Crne Gore, odvojili od komunističke matice, nije stavila tačku na političke konflikte u ovoj opštini. Naprotiv, konflikti su se produbili, pa se sada političko — bezbjedonosna situacija u Baru ocjenjuje kao složena ı teška. Ко je dijelio oružje
Takvu ocjenu je izrekao predsjednik SO Bar, Blažo Orlandić na ovih dana održanom sastanku najvažnijih ličnosti iz opštinske vlasti i opozicije sa parlamentarnom delegacijom koju je predvodila dr Milica Pejanović— Đurišić, član Predsjedništva Republike Crne Gore. Njen komentar na kraju višesatnog razgovora potvrdio je Orlandićevu ocjenu. Pejanovićka je kazala da Joj se čini da su političke stranke, a onda i građani u barskoj opštini, beznadežno polarizovani. U nizu ekscesnih događaja, za
koje opštinska vlast optužuje članove i simpatizere Demokratske partije socijalista (bivši SK) ı Narodne stranke, štrči slučaj ilegalne podjele oružja članovima DPS i Narodne stranke u selima Crmnice (na pomenutom sastanku sa parlamentarnom delegacijom, Slobodan Leković, direktor „Rumijatransa“, čak je precizirao da je oružje podijeljeno potomcima пекаdašnjih četnika).
O ovoj javnoj tajni prvi put je na sastanku u Baru progovorila jedna nadležna osoba — načelnik Centra bezbjednosti Bar, Branko Bujić. On je doslovce kazao: „Ako se oružje dijelilo, dijelilo se mimo znanja Centra bezbjednosti i mimo mojega“.
Načelnik Centra bezbednosti je prekorio one koji su prilikom nedavne mobilizacije odbili da ostanu u JNA i zbog toga su proglašeni dezerterima. Nije, međutim, objasnio ko je to mimo znanja Centra bezbjednosti i njegovog načelnika dijelio oružje po crmničkim selima, niti zbog čega je to činjeno. Umjesto toga, elaborirao je čisto političke teme;, a jedna od njih odnosi se na informativni centar Bar.
Svojevremeno Je BuJić, u svojstvu poslanika DPS-a, u crnogorskom Parlamentu upozorio da se opštinskoj vlasti nikako ne smije prepustiti Radio Bar, jer bi u tom slučaju Tuđman mogao komotno da ugasi Radio Dubrovnik. Inače, Radio Bar, odnosno Informativni centar Bar, je Još van domašaja opštinske vlasti, pošto zaposleni u toj kući ne dozvoljavaju da čovjek kojeg je zakonito naimenovala SO Bar preuzme dužnost v. d. direktora i glavnog i odgovornog, urednika. Pošto je optužio opštinsku vlast da ostavlja ljude bez posla, navodeći za primjer nekog čovjeka (nije mu pomenuo ime) iz Virpazara, Bujić je demonstrativno i arogantno napustio Ssastanak. V\/last stanuje u Republici Da načelnik Centra bezbjed-
nosti ne drži mnogo do opštinske vlasti govori i to što sa njom
ne želi da komunicira. Predsjednik SO Bar, Blažo Orlandić, kaže da iz Centra nisu htjeli da im dostave informaciju o ilegalnoj podjeli oružja, koja je trebala da bude osnova za raspravu na sjednici Skupštine opštine. Opština, dakle, u tom domenu ne može da bude vlast. Republika, osim u policiji, kadruje i u sudstvu, tužilaštvu, zdravstvu, školstvu, a vjerovatno će i u informisanju. „Nezavisni komunisti“ se zato vajkaju Како · nijesu osvojili vlast, već samo nevolje. Da opštinom Bar vladaju u stvari oni (Demokratska partija socijalista) koji su u njoj manjina naši sagovornici iz opštinske vlasti ilustruju i sljedećim primjerima. Smijenjen je direktor, Doma zdravlja, a na njegovo mjesto postavljen član DPS-a. Na mjesto direktora Medicinskog centra postavljen je, takođe, pripadnik DPS-a, što Je slučaj ı sa direktorom Lučke kapetanije.
Nasuprot ovim tvrdnjama stoji uvjerenje Ivice Radovića, predsjednika kluba odbornika DPS-a, da se opština Bar pretvara u državu i da se ubrzano pokušava ograditi od Republike. On je, kao ı Branko Bujić, optužio vladajuću stranku u Baru da smjenjuje i otpušta sa posla članove DPS-a.
Član Predsjedništva Republike Crne Gore, dr Milica Pejanović — Đurišić odbija tvrdnje da je za sve probleme u Baru kriva republička vlast. Ni opštinska vlast, međutim, ne želi da nosi hipoteku krivca. Krivce možda i ne treba tražiti, ali rješenja za konflikte svakako. Načelnik Centra bezbjednosti Bar, Branko Bujić, tome, čini se, ne može doprinijeti. | D. VUKOVIC