Жидов

Dr. Martin '3 > b c r: Počeo ic da kuca težak čas spoznaje, samospoznaje Stoga ne valja više kritikovati osobe, stanja, institucije i akcije. Treba da se podvrgne kritici najdublja bitnost cijonizina. savremenog cijonizma u njegovom .odnosu prema ideji. 1 ako to nazivljem najhitnijim, znadem da sam jedno s duhom muža, koji je stvorio ovaj kongres i do čijih sam nogu sjedio, i onda, kad sam se protiv njega borio. Na početku bila je ideja. To znači, da je s početka bila nositeljicom našega htijenja i rada, ali to ne znači, da je jasno i zrelo već u nam* počivala. Pod tom idejom mišljen je veliki reilgijozni pojam preporoda, ono, što svaka religija osjeća kao najdublju vezu čovjeka s apsolutnim i što je židovska religija utvrdila pod pojmom tešuba. Jezgra ž'dovskog naroda hoće da se obnovi tako, kako se pojedini čovjek usred života može da obnovi. A to može židovski narod samo u Erec Jisraelu. Iz ove ideje novog bivanja na toj tačci narodne povijest: proizlaze zadaci cionističkog pokreta. Ali ne samo zadaci, već 1 njihovo vrsta nje i njihovo redanje. Prvi hitni zadatak jest. da se narod odgoji k spremi za preporod, k pravoj tešubi, k pravom povratku s puta. 1 zaista nespremnost, spada upravo k stanjima, iz kojih hoće da bude oslohodjen. Na svom ie trnovitom putu narod postao umornim i jedva se nsudjuje da pothvati ovaj povratak, žaca se da zaroni u plamenu bujicu obnove. Ogroman je zadatak, a ipak najhitniji zadatak, koji je mišljen riječima »Tehijat halevavot« koji je izrekao onaj, čije se ime mora na ovom kongresu da spomene s počitanjem, ime onoga, kojega naš pjesnik nazivlje učiteljem. Ahad Haam. Drugi je zadatak pripravljanje zemlje, pripravljanje pijonirstvom rada. Oalut i Erec )i-srael nijesu dva teritorijalno odijeljena pojma, već dva životna oblika, oblika parasitarnoga i stvaralačkoga života, Erec lisrael znači za nas prije svega povratak iz parasitarnoga života, u kojemu mi izrabljujemo vrednote, koje su drugi narodi stvorili, potpunom narodnom životu, vezanosti sa sopstvenm zemljom. Osvojcnje Ere« iisraela sopstvenim radom, to je drugi zadatak. U Erec .iisraeiu ne smije da bude galuta. A treći zadatak, to je odstranjenje spoljašnjih zapreka, koje ne leže ni u narodu ni u zemlji, nego u stvarima, koje su od naroda i zemlje neovisne: to je politika u užem smislu ili, recimo to jasnije, diplomacija. Jasnije stoga, jer prvi za daći uključuju takodjer politiku , prvi kulturnu, a drugi gospodarsku politiku. Tu razumijem politiku, koja ima, da olakša i nadopuni drugi, realni rad. . Diplomacija ne može da stvori geulu, ona nc može da oslobodi. Ona može samo, da olakša geulu zbiljskoga rada na narodu i zemlji. Već sam rekao, da ima jedno naravno vrstanjc ovih zadataka. Odlučan je zadatak počimanje, a ne zahtijevanje i postizavanje. Diplomacija može po pravu da bude drugim zadacima samo koordinovana a ne nadređena. Treba najprije djela zbilju stvoriti, onda prava zahtjevati i postizavati. To treba naročito naglasiti. Samo se ona prava mogu izvojštiti, kojima odgovara zbilja, što smo je mi stvorili. Ali jedno može se da kaže za diplomaciju: ona stoji jedan korak pred drugim zadacima. Ona ima da omogući životne uvjete rada, minimum, koji je potreban, da s« možemo slobodno, nesmetano laćati rada za naš cilj. A što je iz ove ideje i ovoga zadatka nastalo? Sto je prije svega nastalo iz shvatanja ove ideje? Šačica mladih ljudi, u kojima je ideja, koja nas je od početka prožimala postala zbiljom duše i života pravila je ozbiljan početak. Ali cijelom velikom opsegu pokreta izbljedjela je životna ozbiljnost ideje. Obuzela nas je frazeologija, a ona mora da se probije i pročisti bujicom pravili riječi. A ove nam manjkaju. Naš je pokret postao pogonom, a najjasnije je vidljivo, što mislim na bezidejnosti naših unutarnjih borbi. Moramo da postanemo čisti prije nego li stupimo pred narod i da mu kažemo: »Cisti se, o narode!« Sto je nastalo iz naravnog vrsfanja našega zadatka? fioveve Cijon, koji nikako nijesu bili nepolitičke glave, sasvim su dobro znali, da ponajprije treba stvoriti zbilju, a onda izvojštavati prava. Što nijesu znali bilo je samo to, da treba politički i diplomatski izvojštiti uvjete rada.

HerzJ, koji je mislio na proklamatornu politiku, na proglašenjem naše ideje svijetu zapravo tek uvodnu politiku, Herzl imao je pravo, da je ova proklamatorna politika morala od početka da prati naše akcije, ali on nije imao pravo, kad je mislio, da ove akcije imadu politiku samo podupirati. Protivno je istina. 1 to je točka, kojoj je bila namijenjena naša borba, borba mladosti Hajima VVeizmanna i moja i mojih prijatelja, borba protiv tlerzla. I td je točka kojoj je bila namijenjena i borba istih ljudi protiv VVoJfsohna. Kako je sada? Diplomacija je gospodarica, realni rad postao je služavkom, umjesto da su ravnopravni drugovi. Posljedica toga je nesaveznost našega rada, njen neorganički mehanički, improvizirani karakter. Promjena je potrebna. Treba da se okupe najbolje sile k realnom radu i k bitnosti našega rada. A za to svakako je potrebna preobrazba sviju nas. Ali potrebno je još i nešto drugo i tu moram da obratim riječ na Hajima \Veizmanna samoga: Ti si nama nenadomjestiv, ali mi Te molimo, misli i na to, da nam Tvoju nenadomjestivjost ne učiniš iz nekog ponosa u jedno poniženje. Postavi muževe, koje Ti dajemo kao suradnike, koje Ti dajemo za realni rad cijonizma, postavi ih uz sebe. Uzvisujući njihovu službu, uzvisuješ i svoju pred očima naroda i pred očima historije. So je medjutim postalo iz shvaćanja i ostvarenja pojedinih zadaća? Odgoj naroda pravili su se pojedini pokušaji pravoga uzgoja. Cesto se pita, kako se predobija narod? Obećava se veliko i traži se veliko. Ako obećajemo cijeli život i tražimo cijeloga čovjeka. A to se može samo onda, tu riječ upravljam na pojedinca, ako se zalaže cijeli čovjek. Zajednica, koja od svojih članova traži novaca dobit će milodare, dok zajednica, koja traži cijeloga čovjeka dobit će i njegov novac. 1 Kako stoji s ostvarenjem realnoga rada u Palestini? Zašto je zatajila naša; snaga u odlučnom času, Jer nismo imali čvrstu koncepciju realnog rada, a slijedom toga hi kontinuiteta ostvarivanja. Naša je kolonizacija sasvim jedinstvena, razilična od kapitalističke l i imperijalističke. Ne ćemo da isključimo privatnu inicijativu, valja tek zajednicu proklamirati na«većom vlašću i podrediti joj pojedinca. Ima još jedne privatne inicijative u Palestini to je inicijativa rada. U Palestini stvoren je radni centar i ne bi smjeli propustiti dana, a da ne počasti pijonirc, koji taj centar stvaraju, svojim životom i smrću. Govornik zatim razlaže principe naše politike, te konačno predlaže ovu izjavu: U ovom času, u kojem sti se po prvi put iza osamgodišnjeg rastanka zastupnici samosvijesnog židovskog naroda sastali, neka bude iznova pred narodima zapada i istoka izjavljeno, da )e čvrsta jezgra židovskog naroda odlučna da se povrati u svoju staru domaju i da u njoj izgradi novi na nezavisnom radu osnovani život, koji da ' raste i ustraje kao organički elemenat novog čovječanstva. Nijedna zemaljska vlast nije u stanju, da uzdrma ovu odluku, koju su pokoljenja naših pijonira svojim životom i umiranjem potkrijepili. Svako nasilje, koje se radi nje na nama počinja, stavlja na ispravu naše narodne volje krviti pečat. Ali ova narodna volja nije uperena protiv jedne druge narodnosti. Židovski narod, nazad dva tisuljcća potlačena manjina u svim zemljama odvraća se sada, kad opet kao suhjekat svoje sudbine stupa u svjetsku povijest, gnjušanjem od metoda nacionalizma gospodovanja, čijom ic žrtvom taku dugo bio. Ne vraćamo se da istisnemo drugi koji narod, ili da s njime zavadlamo u zemlji, s kojom nas vežu neprolazne istorijske i duševne veze i čija ;e danas tako rijetko napučena površina ponajpačc kraj intenzivnog i racijonalnog obradjivanjn pruža dovoljno prostora za nas i ona plemena, koja ie sada nastavaju. Naš povratak u Erec Jisrael, koji mora da se izvrši progresivnim useIjivanjem, ne će da dira u ičije tudje pravo. U pravednom savezu sa arapskim narodom hoće mo da zajednički dom učinimo gospodarski i kulturno cvatućom zajednicom, čija izgradnja osigurava svakom njenom nacijonalnom članu nesmetani autonomni razvitak. Naše kolonizovanje, koje je namijenjeno isključivo spasu i obnovi našega naroda, nema za cilj kapitalističku eksploataciju jednog područja i nc služi bilo kakovim imperijalističkim svrhama. Njen smisao je

stvaralački rad slobodnih ljudi na zajedničkoj zemlji. U ovom socijalnom značaju našeg narodnog ideala leži snažno jamstvo za našu čvrstu nadu, da će se izmedju nas i radnog arapskog naroda ispoljiti duboka trajna solidarnost zbiljskih interesa, koja mora da svlada sve iz časovitih smutnja nastale protimbe. Iz svijesti ove vez*, nosti razvit će se u pripadnika obiju naroda medjusobno raspoloženje štovanja i dobrohotnosti, koje čc izbijati u javnom i osobnom životu. Jamačno izvršit će se tek onda susreta! ovih dviju naroda u istorijskoj veličini. Ooldberg (Amerika) ističe, da cijonizam u Americi ne počinje s Brandeisom. Pred 20 godina, kad je došao u Ameriku, našao je ondje već cijonizam. S veseljem postavili smo se u pozadinu i nosili na našim ramenima Brandeisa. dok smo mislili, da to-koristi cijonizmu. Kad smo vidjeli, da tome nije tako, da on škodi cijonizmu, oduzeli smo mu vodstvo. Kad smo stavljeni pred izborom Brandeis ili cijonizam; birali smo naravno cijonizam. Da je Brandeis ostao obični vojnik, kao što on, to tvrdi, bio bi danas ovdje. Simon i dc Liemc ne spadaju Brandeisu. Iznosi zatim razloge, koji su doveli do preloma te veli: svi grijesi Weitzmanna ukidaju se činjenicom, da. je opet učvrstio most izmedju Erec .lisraela i Amerike, a ne most izmedju Washingtona i Finska, jer je taj već postojao. Govornik zatim na temelju data usporedim* rad staroga i novoga vodstva, te ponosom ističe, da je grad Ne\vyork imenovao 96 začasnih gradjana, a medju njima kao prvog Židova Weitzmanna. Mi uijesnio protiv reforma, ne tražimu stručno ispitivanje. Kraj toga ne smiju biti opasnost po jedinstvo organizacije. Keren Hajesod u Americi radi, pa ako će se dobro voditi, učiniti ćemo za pet godina Palestinu doista našom zemljom. Nadrabin dr. Clia i e s (Beč) osvrće se na napadaje Simona i de Lieme na vodstvo glede puta u Ameriku, a zatim na prigovore glede proširenja organizacije, te veli, da se i danas prema statutu cijonisfičke organizacije ne traži drugo no priznanje bazelskoga programa i plaćanje šekela. Zemaljski savezi u pojedinim zemljama rade nacionalno. Necijonisti nisu nikad tražili, da budu primljeni u organizaciju, ali su izjavili, da su pripravni da rade za Palestinu. Govornik nije svojim putem u Ameriku htio rata, već slogu učvrstiti. Vidio je. da vodje nemaju povjerenje mase i tražio, da se predoblju mase. Američka opozicija već ie davno tražila energični istup \Veitzrnanna, no NVeitzmann pokazao je veliku strpljivost, samo da očuva slogu.

PETA SJEDNICA.

Nedjelja, dne 4. septembra, prije podne. Pod .predsjedanjem M o t z k i na nastavi;® se generalna debata. Jean Fischer (Belgija): U posljednjim je godinama cijonizam napredovao i nazadovao. Treba različnih reforma, da se uklone uzroci nezadovoljstva. Reorganizacija treba da se provede na temelju novoga stanja iza San Reraa i na spoznaji neuspjeha dosadašnjega gospodarenja. Treba da stvorimo nadzor nad svime, što se zbiva u cijonizmu i u Palestini. Akcijoni Komitej treba zaista da odlučuje o udesu cijonizma. Ako se izradi budžet, treba da se po njemu ravnamo. Ne smijemo da činimo neizmjerne troškove. Atc » ne postavimo nasip protiv njih, poplavit će nas. To isto vrijedi i za upotrebu novca u Palestini. Osim toga ne smiju od sada činovnici da budu članovi A. K. ni delegati na kongresu. Medin našim je činovništvom doduše mnogo izvrsnih ljudi vrijednih radnika, koji ne žive samo od cijonizma, nego i za cijonizam. A ipak ne smiju da odlučuju organi ili činovništvo naših institucija o politici tih isntituc-ja. To pravo ima samo kongres. Osim toga tražim, da se što više institucija prenese u Palestinu. Kod namještenja činovnika ima da odluči samo stručna sprtma. Mislim, da bi svaki zemaljski savez morao nastojati, da stvori jedno ili više poduzeća u Palestini. Hoću još da kažem svoje mišljenje o političkome cijonizmu. Ovdje se zamijeniuje politički cijonizam s cijonističkom politikom. Od danas ću vazda govoriti o medjunarodnopravnome cijonizmu. Imade ovdje gospode, koja su radila kod stvaranja bazelskoga programa, te se sje-

BROJ 29.-30,

»ŽIDOV. (HAJHUDI)

7