Жидов

čaju, da se onda raspravljalo o javno-prvnome i o medjunarodno-pravnonie cijonizmu. Sada je jasno, da mi hoćemo medjunarodno-pravni cijonizam. S ovoga gledišta morao je kongres da bude u Jeruzalimu. Mislim da je izvještaj Egzekutive mnogo prešutio. 'lamo negdje stoji: činilo se, da će konačni uspjeh rata zapasti Englesku. Tada je započeo dr. VVeitzmann pregovore s v znamenitim državnicima i privatnicima Engleske. Iza toga se-spominje, da su cijonisti SyKes Piccotovv ugovor upoznali tek kasnije, kad je Sykes postao prijatelj cijonizrna. To znači, da do onda nije bilo pregovora s engleskom vladom. (Dr. VVeitzmann: Tako je!) Dr. VVeitzmann io prije rata mislio, da treba prestati svakim diplomatskim radom i tako je engleska vlada zaboravila na cijonizam. Aložda osjeća dr. VVeitzmann ovaj prigovor nepravednim, a ipak ga činjenice opravdavaju. Nitko ne će dra. VVeitzmanna učiniti odgovornim za sva pogoršanja. No slaba je politika dovela do nepovoljne interpretacije Dalfourove deklaracije. U nacrtu mandata obećava nam se židovska narodna domaja, a ne židovska Palestina. Kad smo u siječnju 1920. zatražili, ne postigne li dr. VVeitzmann neki minimum, da preda odluku autoritativnoj cijonističkoj konferenciji, primio je on carle blanehe i zato je njegova odgovornost sad veća. Nijcsu praktični cijonisti izvojštili deklaraciju, oni su je samo primili zaslugom medjunarodnopravnih cijonista. Židovsko sc pitanje tnpže jedino onda riješiti, ako se unapred kaže, da ne ćemo kolonizacijoni pokušaj u Palestini, nego židovsku Palestinu. Naš je položaj nnormalan, za to može da bude njegovo riješenje jedino anormalno. Državnici su ovo spoznali, kad su nam dali deklaraciju. 1 Arapi treba da priznaju naše zahtjeve, jer su to zahtjevi milijuna Židova nasuprot arapskoj manjini. Imadem još jedno pitanje na kongres. Što misli kongres o mandatu?. Nama su oduzeli pravo da saodlučujemo o udesu židovskoga naroda. 1 ako sam ovdje sara, ipak govorim u ime mnogih, koji nijesu mogli doći. jer ih se protjeralo. Ovdje se zaboravlja, što nas je vezalo:»židovska bol. Zaboravljaju, da smo supatnici. Mi često govorimo o vezi, a ona se već trga. Treba da opet stvorimo jedinstvo i slogu n pokretu. Svršavam s tri riječi: promjena sistema ili . . . Deri K a t z n e I s o n (Ah Jut haavoda); Hočn da precizirani stajalište Ccirc Cijena i Poale Cijona i današnje stanje, Naš nacijonalni pokret imade velikih zadaća ,Više se cijene politička pitanja od životnih pitanja jišuva i kolonizacije. Organizacija nije pomagala rad jišuva. Činila je reklamu za High Commissionera, a on nam je dao administraciju, koja jc uzrokovali pogrome. Što Samuel čini, nije pravednost nego ulagivanje i ponizavanje. I poslije strašnih pogroma nije vlada učinila ništa, da nas obrani. Obijediše čak židovske boljševike, da su oni uzrok pogroma. Mjesto da je vlada, koju zovu židovskom, osjećala s nama, zadala nam je najteži udarac, zabranu useljenja. Kongres mora svečano proglasiti. da nitko nema pravo zatvarati Palestinu židovskim useljenicima. Samuclova je vlada htjela, da našom krvlju steče simpatije Arapa. Cenzura bijaše prema Arapima blaga, a u nas je gušila svaku slobodnu riječ. Palestinski su sudovi prema nama vrlo nepravedni. Dok svako dijete u Jafi znade Brennerovoga übojicu, nije sud kroz četiri mjeseca mogao da nadje tragove. Što da se dogodi u ovakovome stanju? Mjesto da se probudi narod, počelo se udarati u prsa i propovijedati. A mi židovski radnici kažemo svirna Vama propovjednicima: Dcdjite u Erec Jisrael i pokažite što Vi možete! Stvorite bolje ljudske veze s Arapima, nego smo ih mi stvorili. Misle da je opasno geslo o žido%’skoj većini u zemlji. No odreći se većine znači odreći se našega ideala. Ne velim, da nema arapskoga nacijonainoga pokreta, no najnoviji dogadjaji pokrenuše antisemite, a ne arapski pokret. Nebojte se kupljenih Tuđi. Naša cijonistička politika imade samo dva čina u Pa estini: useljenje halucim i kupnju zemljišta u Erec Jisraelu, A i to je učinjeno protiv volje vodja. I pored ukaza iz Londona dolazili su sa svih strana i po svim putevima halucim u Palestinu, A i protiv kupnje zemljišta bijaše velik dio vodja. Rekoše, da je zemljište preskupo, a ja pitam, koje je zemljište n Palestini jeftinije, istina ie, mi smo rasipali mnogo novaca u Palestini, ali mi smo rasuli još mno-

go više, rasuli smo ljude. Sa svih strana i uz najteže neprilike htjedoše halucim u Palestinu, cijonistička im uprava nije davala pomoći. Ja vam kažem: Moramo da što prije povećamo useIjivanje i da ojačamo našu zaštitu. Dr. May e r Ebn e r (Černovica). Uvodno ističem, da se kongres nije mogao pod sadašnjim prilikama držati u Jeruzalimu. Bavi se zatim arapskim pitanjem i prilikama u Americi te naglašuje. da ova borba u Americi nije dvoboj izmedju Weltzmanna i Brandeisa, nego je to pitanje nacijonalnog ili antinacijonainog cijonizma. Treba ipak naći vezu s grupom Brandeisa za zajednički rad. Sa strane bloka stavit će se predlog za apsolutori), pa bi već sad rekao nekoliko riječi. Kritizira se rad vodstva i opravdano ga se kritizira. Ali i vodstvo ima pravo, da nas kritizira, jer nismo učinili svoju dužnost. Kraj svih raznih grupacija ujedinjuje nas ipak velika ideja i to' jedinstvo stvorit će židovsku Palestinu. 1. ou i s Lip sk i (Amerika). Nadao se, da će se kongres baviti sa izgradnjom organizacije i problemima obnove Palestine. Na kongresu se suviše govori o stvarima, koje se tiču američkih cijonlsta. Govornik zatim razlaže opreke izmedju prijašnjeg vodstva i velikih židovskih masa te tvrdi, da je Brandeisova grupa htjela zanijekati svjetsku ccionističku organizaciju. Ne poznajemo nikakove razlike medju Židovima i za to želim* zajednički općeniti fond. Došli smo na kongres u nadi, da će-se ovdje stvorifi program, koji odgovara potrebi, koji će osigurati uspjeh našem radu i ispunjati naše organizacije povjerenjem i ufanjem. Dr. Leon Reich (Istočna Galicija). Zastupnici židovskog naroda puni su nezadovolj. stva i kritike. Svi mi imademo mnogo da prigovorimo upravi, jer se mnogo propustilo. Cijonisti drugoga mišljenja ne smiju se odmah objediti radi izdajstva. NVeitzmannu moramo doviknuti riječi, koje je on Wolisohnu doviknuo; Nemate pravo da postupate s drugim cijonistima, jer hoće nešto drugo, kao s revalucijonarcima. Mi hoćemo isto što i vi.« Neka nas Amerikanci osvjedoče o ispravnosti njihova shvaćanja, pa ćemo im praviti koncesija. Svršava riječima-. Dajte židovskim masama palestinski čin, pokretu cijonističku harmoniju i mi ćemo učiniti sve, što je nužno, a vodstvu, ko.t ćemo izabrati, dati ćemo sve što od nas traži.

ŠESTA SJEDNICA.

Nedjelja, dne 4. septembra, na večer. S. Federbusch (Mizrahi) govori hebrejski: Ako govorimo ovdje o židovskoj politici, valja nam znati, da ne moramo uvijek računati nežidovskim faktorima. Imađemo i nutarnju politiku, a uspjeh naše nutarnje politike olakšat Oe spoljašnju. Valja privući radu i ortodokse, koje će biti kao stvaralačke snage od važnosti pri ostvarivanju cijonističkog idejala. Najveća bi opasnost bila, da se ograničimo na uzak krug. Govornik zatim iznosi pritužbe mizrahista protiv vodstva i radničkih organizacija u Palestini te r.aglašuje, da mizrahistički radnici u socijalnim pitanjima idu sa drugim radnicima, u kulturnim traže uščuvanje židovske tradicije. Kalplanski (Poale Cijon): Egzekutivi predbacuje se pravom, da nije riješila pitanje granica u interesu židovske kolonizacije, I mandat sigurno ne zadovoljava veliku židovsku i cijonističku javnost. On nam glede slobode useIjivanja ne daje mnogo više slobode no što smo je prije imali. Kriza ima mnogo dubljih uzroka. Bilo je pogriješno da se narodu nisu prikazale sve poteškoće. Moram engleskoj javnosti dokazati, da iza nas stoji realna sila. Englezi su realni političari i računaju samo s realnim faktorima. Pogriješka je vodstva što se nije brinulo za politički odgoj masa. Zato moramo da organizujemo židovske sile u galutu. Moramo pomoći organizovati svežidovski kongres. Kada govorimo o položaju u zemlji, moramo govoriti o našim odnošajima k našim susjedima. Ovi odnošaji treba da se temelje na slozi i samoupravi. S arapskim efendijama ne ćemo se moći složiti. Sto misli o tome vodstvo? Nismo opazili, da se je vodstvo mnogo brinulo za jišuv. Hiljadu mladih ljudi došlo je u Palestinu. A što je za njih uradjeno? Zašto se ne realiziraju planovi Bmek Jesrceia? Egzokutiva uvela je kon-

trolu političke pripadnosti useljenika, a to je najgore, što je mogla učiniti. Egzekutiva nije prosvjedovala protiv izgona Židova iz Palestine, dok je to Vaad leumi učinio. W. Jabotinskv: Sve je to diletantizam, a diletant je onaj, koji čita dobre knjige, ali ili ne čita do kraja. Pisalo se protiv židovskoga školstva u Palestini. Previše je skupo, a plaća ga uopće inozemstvo. I to znači ne pročitati knjigu do kraja. Ta zar može 70.000 ljudi uzdržavati školstvo, u kojemu su dvije gimnazije, dva učiteljska seminara itd. Diletanti kažu; čemu nam sve te škole. Zaboravlja se, da tražimo prava manjine, koja stoje novaca. Svoje zahtjeve ne ćemo opravdati brojevima nego lime, što nosimo kulturu. Gimnazije nijesu luksus nego politička potreba, a treba nam i dječjih vrtova radi jevreiskoga jezika. Diletantizam je i krajnja borba za privatnu inicijativu. Dodje li mali kapitalista onamo, nema životnih uspjeha: nema kuća za radnike, a nova klima traži izvanrednih zdravstvenih mjera. Prvo doba radu mora da bude malo umjetno. Kazalo se, da se ne smije Palestinom vladati iz Londona. Pa ipak treba za zdrav ekonomski rad novih ljudi. Ima ovdje dva sistema. Po prvome se traži ljude, koji će pod nekim uvjetima paralelno s nama raditi za Palestinu. Drugi je sistem pozvati dobre trgovce, da kod nas preuzmu vodstvo. Prvi je sistem, koji ie proveden kod Keren Hajesoda oprezniji, jer je poznavanje ljudskoga materijala isto toliko znatno, kao i trgovačka rutina. Zato kažemo židovskome svijetu: ne ćemo da vama vladamo. Ako dadete polovicu novca, imat ćete polovicu vlasti. Mi hoćemo da imademo samo pravo veta. Dalje govori o uvjetima njegovoga zbližeuja s VVeitzmaimom, pa prelazi na političko pitanje. Političko je stanje rdjavo. Kažu, da smo mi manjina u Palestini, a da nas većina ne ćc. A zar se se koloniziralo Ameriku i Australiju s privolom prastanovnika? Jasno je, da se može stvoriti radom takvih rezultata, koji ćc umiriti većinu. Ali najprije treba mira, ,da se to izvrši. Za prvo vrijeme kolonizacije trebamo obrauu. Engleskomu je vojniku borba izmedju Židova i Arapa samo boj stranaca. Treba da imadcrn i svoju obranu. Da završim. Budimo složni! Imade rada za sve. Kao što imade razlika u mišljenju, imademo i zajedničkih gledišta. Radimo zajedno i svi drugi neka dodju k nama, ako prihvate program kongresa i imađu povjerenja većine. Leon M o t z k i n; Prošlogodišnja je konferencija stvorila stanje, koje je bilo gore od stanja cijonističke organizacije prije nje. Prije toga bili smo radi rata u pogibli, da izgubimo organizaciju. Londonska je konferencija bila još opasnija, jer je na njoj 90% izgubio svaki smisao za organizaciju. Londonska ie konferencija oslabila pokret. Radi nekoliko velikih ljudi, koje smo mislili predobiti, učinili smo velike koncesije. Ovi su veliki ljudi najprije radili u nacionalnome smislu, poslije izgubiše narodnu dušu. A bez nacionalne osnove nema cijonizma. Mi želimo s njima da zajednički radimo, ali se ne dademo od njih voditi. Dr. Šmarjahu Levin: Kako može da plenum raspravlja o ekonomskim pitanjima? Koliko ja znam, još nijedna vlada nije kod gradnje kanala pitala parlamenat, kako će da izgradi kanal. O tome odlučuju samo stručnjaci. Ješajahu veli; Hiđiu lahem min haadami Ovo nije borba ličnosti, nego boj principa. Glavno je pitanje: Kako ćemo i s kime izgraditi Erec Jisrael, Za izgradnju nijesu dovoljni samo novac i stručnjaci. To je neizvršivo bez ljubavi za živo židovstvo. Pred 30 je godina rekao poznati historik Simeon Dubnov, da će duševno težište židovstva biti na istoku, a brojčano na zapadu t. j. u Americi. U Americi imade sada 3>» milijuna Židova, t. j. 25% cijeloga židovstva. Amerikanski se Židovi razviše u dva negativna smjera. Prvo je religiozna reforma, koja je radi antisemitskoga karaktera zajedno antinacionalna Drugo je socijalistička struja med u radnicima. Ondje propovijeda svećenik uništenje židovstva, ovdje radnik. Teško je zato probuditi američko židovstvo. A ipak se to dogodilo. Osvijest Ie su se mase. 1 one će dati sredstva. Drugo: govori se o stvaranju židovske legije. Ja velim da je došlo u Palestinu 40.000 halucim, ne b. bilo pogroma * Jafi. Dok se vodila izlišna b rb Izmedju NewVorka i Londona, prošlo ;e vrijeme. I kad bi

8

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 29.—30.