Жидов

nači i udruženost po židovstvu i drugarstvo po ljudskim težnjama. Kad bi slika mogla dj£ zamijeni definiciju, bilo bi dosta reći, da zadruga jugoslavenske židovske omladine ima da bude živa piramida, kojoj je temelj u Jugoslaviji, širok i čvrst, a vršak u Erec Jisraelu, zdrav i plodan. Hoćemo da svaki pojedinac osjeti pripadnost cjelini jugoslavenskoga židovstva, da spozna svu odgovornost, što nastaje iz te pripadnosti. i da izvrši dužnosti, koje izviru iz ove odgovornosti. Toj činjenici, koja je danas još uvelike imagnarna i apstraktna, ali ima da postane potpuno istinita i konkretna, dadosmo ime »zadruga«, da je razlikujemo od zajednice, koja nam ovdje znači malenu skupinu prijatelja, dok mi hoćemo živu povezanost cijele omladine, bavila se duševnom ili tjelesnom odgojoni i pripravom za zdrav život. Formalno bilo bi to dovoljno. Jer nema smisla pod markom zadruge izgraditi poseban odgojni i radni sistem. Ne možemo najedamput promijeniti društva i ljude. Zadružna će svijest pomalo ojačati u ik)jedincima i u skupinama, da bez velike buke dovede do intenziviranja kulturnoga rada, do oplemenjivanja Športa, do življe veze s palestinskim radništvom i do alije. Nastojat ćemo da svima sredstvima stvorimo novu saveznu atmosferu pripadnosti pojedinca zadruzi, odgovornosti prema Savezu, nosiocu našega cionizma, jer samo u toj atmosferi može da se razvije snaga, kojem će se zahtjevi cionizma do kraja izvršiti. Ne vjerujemo u mogućnost radikalne promjene društvenoga i ličnoga rada. Hoćemo da ustrajnom propagandom j ličnim primjerom stvaramo novu atmosferu. Jer za nas nije zadruga konačni smisao Saveza. Ona dobiva vrijednost samo po ljudima, koje pošalje u Erec Jisrael, i po vezama, koje stvori izmedju nas i novoga židovstva. Zato sve stoji do sadržine zadružnoga rada. Hoće li ljudi biti smio ni orlovi ili gmizavi puzavci, r.e stoji do zadruge. Ali ona je atmosfera, koja jc omogućila lijet i koračanje do cilja. Zadruga nam daje mogujnost, da izvršimo sve konkretne zahtjeve cionizma. koji dakako ostaju nepromijenjeni i netaknuti. ♦ Omladina treba da prioui uz cionizam. mnogo čvršće i življe, nego do sada. Treba da ga oživotvori. Santo pod tim vidom sav njen, rad biva znatan i vrijedan. Jer su sve konkretne zadaće samo sredstva ouc velike apstrakcije, one imaginarne veličine, koju hoćemo da ostvarimo; obnove galutskoga židovstva stvaranjem domovine u Erec Jisraelu. U Zagrebu. 2. augusta 1923. Cvi Rothniiiller.

Izvještaj engleske vlade o upravi Palestine god. 1922.

Colonial Office izdao je jedan »Raport of Palestine Administration«, koji sadržava opsežni materijal o razvitku i napretku u Palestini, pa iz njega vadimo slijedeće: Mandat i bijela knjiga. U predgovoru i izvještaju veli se: Najvažniji događaj za Palestinu, bio je odobrenje britkkog mandata god. 1902.

po vijeću Saveza Naroda 24. jula.« Za tim se naglašuje, da je Coundil izdao ordru 10. augusta, u kojoj su se Oounc'ii i njihove funkcije ustanovile i po kojoj se predstavio sir Herbert Samuel Hlgh Commissionerom i nadkomadantom Palestine. »U julu 1922. objelodanjena je > Bijela knjiga«, sadržavajući izjavu o politici engleske vlade glede Palestine. Ova je izjava, uz isticanje cilja stvaranja jedne židovske narodne domaje u Palestini, koji je već spomenut u Balfourovoj deklaraciji, tako definirala ovu svrhu glede naćina provednja, da nije ostalo mjesto sumnji, da je vlada spremna, da brani prava i interese nežidovsikog stanovišta.« Transjordanija, »Nakon toga, što je vlada Nj. V. predala u septembru memorandum Savezu naroda, vijeće je Saveza naroda zaključilo, da se Transjordanija izluči iz članaka mandata, koji se odnose na Sveta Mjesta. Imaju u sporazumu s Jewish. Agencijom poduzeti potrebiti koraci za .stvaranje židovske narodne domaje. 1 ordra Councila sadržaje odredbu, da se ne odnosi na teritorij preko Jordana«. Mir u zemlji. Glede toga veli izvještaj: »Bilo je mnogo političkih kontroverza u Palestini, ali na konstitucijonalnom putu. Nije došlo ni kalkovih smetnja reda.« Financije. Nakon ovih političkih razlaganja u predgovoru ukazuje se razvitak zemlje u slijedećim brojkama; »Od 1. juna 1920. do 31. marta 1922. iznašaju prihodi vlade 3,420.771 egip. funti, a izdaci 3,100.205 egip. funti; višak je dakle u ovoj perijodi uprave 311.566 egip. funti.« Nadalje se navada ju pojedine stavke dohodaka i izdataka. Trgovina. Trgovina je u zadnje četiri godine jako napredovala. 1919. iznašao je uvoz 3,126.464 egip. funti, a izvoz 853.141; God. 1920. 5,409.987 cdn. 1.318.620 egip. funti; God. 1921. 5,871.878 odn. 1,416.368 egip. funti; a god. 1922. 5,581.132 odn, 1,353.388 egip. funti. Spomenuti valja, da se uvoz zadnjih godina snizio uslijed smanjivanja garnizona. Bankarstvo i nova poduzeća. Bankarstvo pokazuje lijep razvitak. Anglo- Egiptian Bank i Otomanska banka otvorile su nove podružnice, American Expres Company otvorila je podružnicu u Jerusalimu. Glede razvitka židovskoga bankarstva piše: »Židovska bankarska poduzeća raširila su svoje zadaće registrovanjem jedne Štedionice i blagajne za građevne zajmove, jedne Centralne banke za kooperativne inst.tucije, jedne Sveopće hipotekarne ban ko, jedne "Radničke banke i mnogo šte dionica i zajraovnih zadruga u mnogim gradovima i selima. Osnovano je 40 novih poduzeća s kapitalom od 1 i pol milijuna engl. funti, koja obuhvritaju tvornice za svijetlo, opeku, cement, pokućstvo, duhan i čokoladu, kao i skladišta a lukama, mlinove, mljekarstva, saobraćajna poduzeća, građevinske poslove i tiskare. Bankrota nije bilo, ni prisilnih zatvaranja trgovina.

Rad. God. 1921. 'osnovan je u administraciji subdepartman za rad sa slijedećim zadaćama: a) Ispitivati ponudu i potražnju rada, kao i sredstva za regulisanje istih, b) proučavanje radnih uvjeta glede nezaposlenosti, nadnica, radnog vremena itd. c) posredovanje između vladinih departmana; vojničkih poglavarstva s jedne strane, te organizovanog radništva s druge strane, d) uklonjenje radničkih kontraverza; stvaranja arbitracije i trade-boarda; e) proučavanje problema kooperativnog rada. Židovski i arapski radnici. I poglavlju o radu interesantno se analizira razlika između židovskog i arapskog rada. Tako među ostalim: »Rad se u Palestini u opće može dijeliti u arapski i židovski. Arapski i židovski stručni i zemljoradnici, s industrijskog gledišta, nemaju mnogo zajedničkog. Arapski radnici dobivaju manju nadnicu i rade pod rđavim uvjetima. Arapski radnik nije u cijelome tako vezan uz rad, kao židovski radnik. Arapin ima još i zemlje ili drugih izvora za zaradu, on radi dakle privremeno, a nije u nuždi, kad se rad svrši. Židovski radnici takove vrsti imaju skoro svagda kod Židova posla. I malen dio arapskih zemljoradnika stoji u židovskoj službi. Kvalifovani arapski i židovski radnici imaju više dodirnih tačaka; oni konkuriraju na istom tržištu i imaju istu nadnicu. Ovom razredu pripadaju mnogi Jermeni, Grci, zanatlije iz istoka i nekoliko evropejaca. Većina je židovskih radnika, koji su imigrirali u Palestinu, organizovana u Ahdut-haavoda, koja ima podorganizacije za željezničare, telefonske i telegrafske radnike, zemljoradnike, kooperativne zidarske radnike i t. d. Mnogi su njezini članovi i članovi malih Trade uniona, koji su osnovani po distrilktima ipo vrsti rada, kojima pripadaju i nežidovi i oni izvršavaju i zadaće jedne Friendly Society. Kod jednog brojanja židovskih radnika u septembru konstatovalo se, da organizacija broji 12.278 muških i 4.164 ženskih članova. Židovski radnici, koji su namješteni kod Zidova i Evropejaca, rade pod skoro evropejskim uvjetima 48 sati tjedno ili 8 sati dnevno, te dobivaju nadnicu, koja im omogućuje evropejs/ki život. Arapski radnici, osobito oni, koji su zaposleni kod arapskih poslodavaca, imaju mnogo dulje radno vrijeme. Židovski kooperativni radnički Savez u Palestini ima 2.600 članova te važi kao najjača organizacija te vrsti. Ovaj kooperativni savez sklapa ugovore glede izvađanja gradnja itd., a članovi rade na kooperativnoj osnovi. Savez zaposluje i nekoliko inžinjera, arhitekta i drugih stručnjaka, kao specijaliste, koji nisu članovi Saveza. Zakoni i sudovi. Posebno se poglavlje bavi zalkonima i sudovima. Medu ostalima se opisuje, da se obavlja u Jerusalimu, Jafi i Safedu veliki dio procesa u hebrejskom ili židovskom jeziku pred židovskim instancijama. Kod viših sudova se ponajviše upotrebljava arapski i engleski jezik. Neki advokati i stranke vole hebrejski ili francuski raspravljati. Katkada se upotrebljava i ruski, turski

4

»2 i D O V«

PRO.I U