Књижевне новине

· ČOVEČIJE T

'

FLO | TOPLOTA—

Sta otkrivaju nainovila naučna istraživanja

„Dobro je wokrenufi 56 Mjadima koji se bave otkrićima i njime žele da olakšau život svojih bližnjih“,

POL, VALERI

Sastav čovečijeg tela „pravo je čudo” — pisao je još Leonahdo da Vinči. Anatomske studije i fiziološka istraživanja nastavljena mw naše wreme potvrđuju ovo mišljenje.

_ Produžavajući fiziološka istraživanja „nastavljena u naše vreme potvrđuju ovo mišljenje.. :

_ Produžavajući fiziološka istraž:anja na nervima i mišićima ljud~

skog tela, đošlo se najzad do opita'

sa prijemnicima, koji postavljeni u

unutrašnjosti mišića, veoma su o-

setljivi na sve promene napora i temperature. Ovi opiti otkrivaju da esetljivost. čovekovih čulnih organa stalno je pod kontrolom jednog centralnog uređenja. Ti osetljivi prijemnici u ljudskom telu ispitali su rad mišića i njihov zamor, registrujući svaku njihovu električnu aktivnost i konstatovah su da pod uticajem umora ta električna aktivmost raste progresivno, bez obzira na snagu razvijanu mišićima.

. Studije umora pri čovekovom radu pretstavljaju jeđan od glavnih problema primenjene fiziologije. Potrebno je definisati uslove u kojima jeđan dati rad može biti izveđen sa najmanjim potroškom energije. 1 došlo se do dva načina ispitivanja rada, koji su dali izvesne rezultate: prvi se oslanja na činjenicu da za svaki voljni pokret postoji maksimum ckonomije snage. Drugi način je mera: dinamičnih mapora da se obavi isti rad.

_ Ne morajući da buđe ni sportist m atleta, ljudska indiviđua u svaKodnevnom životu skuplja svoje mišiće i vrši izvesne pokrete. Aktivnost mišića, koja j* kod izvesnih socijalnih klasa, slabo pokretnih, sveđena na štetni minimum, neizbežna je i ona je jedna od uslova života. Ali svako pokretanje mišića mahteva izvesni utrošak energije. Još Lavoazije pokazao je da je svaki gubitak energije ili „kalorija”, kako se govorilo u njegovo vreme, vezan sa fenomenom oksiđacije, ustvari vrlo bliskom sagorevanju. iz toga proizihezi da svaki pokret m!žića zahteva meophodno povećanje potrošnje . oksigena i proizvodnje ugljeničkih oasova od strane organizma, odmosno povećanje gasnih razmena. Ovaj fenomen je, dakle, moguć samo pojačanim radom pluča. U umerenim pokretima mišića, naprimer, laganim pešačenjem, ven tilacija pluća je učetvorena; u bržim vežbama ona može biti i više od deset puta povećana. Ova akcija je neophodna potreba organizma, jer se zna da ta plućna ventilacija zavisi ođ aktivnosti jednog Višeg mervnog sistema, ali mghanizam alttivnosti onih respiratorskih centara, u proporciji sa mišićnim vežbama, do sada nam je bio nepoznat. ;

| Međutim, najnoviji radovi na ovom polju mogu nam dati zadovoJjavajuće rešenje ove. fiziološke tajne. Ukazali smo da u vežbama. mišića intervenišu dve grupe faktora, koje pojačavaju plućnu ventilaciju. Kad jedno lice počinje sa vežbom, njegova pluća pojačavaju rad vemtilacije istoga trenutka; kad prestanu sa vežbama i pluća odmah smanjuju svoje provetravanje. Obe ove nagle promene ventilatorskog sistema obeležene su imenima ukopčavanje i iskopčavanje ventilatorske akcije. Samo se po sebi podrazumeva da su te brze promeme vezane sa pojavom i nestankom jednog nervnog potsticaja centara za disanje, koji zavisi upravo od aktivnosti pokretačke sile.

Termoregulacija ljudske ruke podvrgnuta stimulusu Jokalne temperature zaslužuje dublju stuđiju.

Ogromna većina živih bića je poikilotermična, to jest temperatura njihovog tela je promenljiva, ona mavisi od temperature spoljnog sveta, od koje se razlikuje samo vrlo malo. Kod tih životinja aktivmost, pa i sam njihov život, zavisi vrlo ozbiljno od spoljne temperature. U čoveku, kao i u životinjama višeg reda, sisarima i pticama, temperatura unutrašnjih delova tela ostaje ' gotovo nepromenljiva i mema veze sa temperaturom koja je okružuje. Homeotermi tako se zovu takva bića — prikazuju jedno ogromno savršenstvo, i to je jedno od glavnih uslova , slobodnog i nezavisnog života.

Pa kome onda svojstvu homeotermi đuguju za stalnost svoje Unutrašnje temperature? Uslov da jeđan predmet ne menja svoju toplotu jeste da svakoga trenutka prima onoliko toplote koliko je gubi. Kod životinje toplota se pro' izvodi u svim njenim tkivima hemiskom reakciicm, koja stalno radi u njima. Ona nestaje samo na periferiji njenoga tela, Homeoterm!ma je uslovljena egzistencija reakcijom koja prilagođuie bila produkciju bilo gubljenje toplote,

š .

Poznata je prva grupa reakcija, imenovana hemiski termoregulatori, i ona menja brzinu hemiske reakcije, dakle proizvodnju toplote, kojoj je ležište telesno tkivo.

Druga grupa reakcije hemiskih termoregulatora menja uslove gubljenja toplote, bilo utičući na gu» bljenje 'evaporizacijom vođe, bilo utičući na prenos toplote iz unutrašnjosti organizma na površinu tela.

Tkiva su, zaista, veoma rđave toplonoše, i vrlo je malo'ioplote preneto sproyodljivošću tkiva; naj= veći deo toplote prenosi se cirkulacijom krvi.

Te različite reakcije utiču na termičku (toplotnu) regulaciju, odnosno utiču da održe stalnom unutrašnju temperaturu, ali njena fiziološka vrednost veoma je nejednaka. ;

Ta hemiska regulacija toplote smatra „se kao primitivno i grubo sredstvo da =e postigne željena homeotermija. Ona postoji sam kod ljudskih odojčađi, a kod starijih samo kod nižih vrsta homeotermije. Njene mogućnosti su veoma ograničene; organizam, koji mora sam sebi da osigura homeotermiju, primoram je na ogromno rasipanje energije, ako je izložen hladnoći:

Fizička regulacija toplote, koja se organizuje kod čoveka posle prve godine života i koja se jako razvija kod najviše evoluiranih homeotermičkih vrsti, pretstavlja način regulacije mnogo više efikasan i mno go više ekonomičan. Tako, blagodareći samo toj fizičkoj regulaciji polarni pas može da održi u sebi svoju stalnu centralnu temperaturu u prirođi koja menja toplotu od —+20 stepeni do — 40, a praktično ne menjajući svoju umutrašnju proizvodnju toplote.

Krajevi ruku, nogu, ušiju igraju u ovom pogledu važnu ulogu bez obzira na proporcije njihovih đimenzija. To đolazi otuda što je njihova površina velika s obzirom na njihov volumen, i dalje što je njihovo_ zalivanje krvlju veoma važno, i najzad što ne obuhvata ni jedan plemenit organ. dok ti ekstremiteti podnose bez bolova velike promene krvnog natapanja. Krvna raspodela po ruci može da varira od 1 do 50.

Merenja su nam dokazala da samo jedna šaka zagnjurema u vodu na — 10 stepeni gubi za nekoliko trenutaka više toplote nego što je za to vreme proizvede čitav organizam dok bi mirovao.

· Zagnjurena u vođu na + 45 ste-

Složeni, uzbudljivi vez

peni, samo ta šaka prima u sebe onoliko toplote · koliko proizvede čitavo telo. .

Ovaj način merenja dozvoljava nam da stavimo na viđelo reakcije koje menjaju uslove gubljenja toplote zato što se ruka ponaša sasvim različito od nekog neživog tela.

Ova opažanja: sprovođena su uvek u isti čas đana u jednoj istoj odaji sa Uuslovljenom atmosferom, uvek istom temperaturom i vlažno-

šću, u kojoj podvrgnuti ispitivanju

boravi mirujući dovoljno vremena đa bi bio na režimu toplote potpuno posi kakvu promenu okolne temperature do samo na deo ruke koja se ispituje. Zato, podvrgnuti će zagnjuriti svoju šaku u jedan sud koji sadrži vođu u kojoj je stabilizirana toplota; a kad se jedno stamje toplote ustalilo, mogla se meriti brzina kojom je šaka gubila toplotu u hladnoj kupki ili Ju je dobijala u vrućoj. . | To je uostalom ono što se zapaža, ako se uzme u obzir plima toplote za vreme vrlo kratkog vremena odmah po naglom gnjuranju šake u vođu. Na drugi način rečeno, pre no što bi reakcija koja sređuje temperr' ru imala vremena đa se proizveđe, šaka se ponaša kao neki beživotni predmet. Ali ubrzo potom, stvari se menjaju i posle izvesnog vremena, koje zavisi od temperature vode, jedan novi

tojane, i neće se uticati ni na·

red promena se nastavlja. Sada se zapaža, ako pratimo plimu toplobe u akciji, da Krivulja temperature pretstavlja dve promene pravca veoma podvučena, i temperatura se kreće od 18 do 55 stepena.

Tako, u jednoj zoni veoma širokoj, promene toplote šake su nezavisne od, :poljne temperature, dakle suprotno onom Što Se zapaža kod beživotnih tela.

Otkuda dolaze ove reakcije?

Jeđne su prirođe čisto pasivne, i dolaze od anatomskih dispozicija krvnih sudova udova, jer se svaka dublja arterija pruža između dve satelitske vene koje su joj tesno pripojene. Već je mnogo vremena prošlo kako je Klod Bernar bio iznenađen tim svojstvima krvnih sudova, pogodnih za razmenu toplote između krvi vena i krvi arterija.

Poslednjih godina, ispitivači su sproveli u vene i. arterije šake i podlaktice termoelektrične igle i otkrili stvarnost „promene toplote arterio-venozne, koju je anatomija davala ranije samo kao verovatnu.

Kako se obično površinske vene nalaze izložene nižoj temperatuti, nego one koje su u dubljim delovima tela, odakle dolazi arteriska krv, ova poslednja se hladi zbog suviše velike blizine venozne krvi koja dolazi iz suprotnog pravca, odnosno sa površine tela.

Dakle, arteriska krv dolazi na

periferiju tela već ohlađena za ne~

rumovi

koliko stepeni, i to pomaže da umanji promene toplote u tim delovima tela.

Druge reakcije su aktivni odgovori organizma menjanjem kalibra malih arterija i pravljenjem važnih varijacija u krvnoj raspođeli, a

; o : preko nje u toploti prenosenoj krvlju. i

Iznoseći ova najnovija naučna otkrića, čovek se ne može uzdržavati a da se ne divi svim tim pri lagođavanjima. ljudskog tela prilikom fizičkih napora'i pred promes nama spoljne temperature. Meha~

nizam ljudskoga tela savršeno funkcioniše, bez obzira na, sw spoljne smetiije.

Leon Bme

ARTERIJ

o PUTO

Problem kretanja je osnovni zah tev života. Nemirenje sa. stajanjem, sa Žživotarenjem, sa neprekidnim opetovanjem jednoličnih pejsaža, sa nepostojanjem izmene misli i obogaćenja duha, biva često izvor nemira i čežnje sa oti-

skivanjem: „Odisej onaj pravi onaj veliki ji _ onaj usamljenik onaj na putu onaj koji

nema nikoga i onaj koji ima sve

I nemoj đa me pitaš

Već hajdemo

O hajdemo nekuda o hajđemo ...“ Jovan Hristić

VANJU 1

Paraliza egzistencije u mlađosti, svesna ili nesvesna, „na slu boga“ ili iz nemara; ona koja nije kriva, jer trpi pritisak prisutne „vis maior barijera“, problem je aktuelan i tlači i ubija (mipulse miliona mlađih ljudi XX veka. Nikada više mogućnosti za kretanje, nikada manje masovnoj bujičenja. Izvor je trauma, to ulkiđanje perspektive, to mučno pojmanje „da je bezrazložno i ludo stanje mr=žnje i nerazumevanja između pojednih blokova i sistema, krut i nepomerljiv sistem „status quo“, koji ne dozvojjava „puste želje“, onu praiskonsku sklonost ka avan turi, mogućnost da se krene iz mesta, da se krstari, ako ne tra-

· novih, savremenih autostrada

*

E SVETA

PUTEVIMA

gom i na način Remboa, ako ne na jedrima Kontikija i herojstvom admirala Berda i savremenika HiManija, omo bar autostopom. sa malo novaca i dosta đuha i oduševljenja. Da se upije šum morskih talasa, „melodije avionskih motora, da se šumi niz plave trans verzale muodđernih kolovoza: koji nas nesebično i sigurno vode WU svet i kroz svet. Nije im sigurno jedina namena da budu prisutni „zlu ne trebalo“ iz strategiskih ciljeva za pomeranje invazija, Nisu smišljene i izveđene da niz svoje Kičme prevoze jedino „biznismene" i snobove „koji se nekud pakleno žure“, nego Su ovđe i u ovom vremenu da vrše uzvišenu misiju masovne radosti i izmene ljuđi i običaja, želja i stvaranja. Dešava se da u svakoj jedinici vre mena dok mnogi entuzijasti, mladići i pevojke, pabirče _svoja oskudna znanja prelazeći Jedino očima preko slike Sveta, sanjajući dosledno daleke zemlje i kulture, panorame raznoraznih morskih obala i pučina, planina, metropola i karaktera, đa za to vreme simultano struj) niz drumove sveta jedna malobrojna elita, menja iskustva, oplemenjuje se i

"nalazi smisao životu.

I za čudo i ne, putuje jedan manji deo sveta, ima tačaka u kojima še stiču bujice, u kojima nastaju zasićenja saobraćaja.” Tađa se postavlja kempleksn: zadatak regulisanja i rasterećenja te gužvye i izvora pogibelji. Kao u osi" mjaku zuje niz strade i pulsiraju milioni prevoznih sredstava svih đimenzija u različitih brzina. Prava embolija preti da zaguši velika vazđušna, morska i suvozemna pristaništa i žarišta ·naše civilizacije. Pod ovaj udar stavljeni su svi veliki gradovi Amerike (u njoj je registrovano već preko peđeset miliona automobila) — to je specijalno Manhatan u Njujorku, Etoal u Parizu, muvanje i komešanje Četiri miliona automobila bulevarima Los Anđelosa, to se dešava niz bilo koju strujnicu steŠnjenu između planina i morš u Buenos Ajresu, poplava je to pet miliona .bicikla po gradovima Holandije, u Stokholmu na pojedinim raskrsnicama jure hiljadama vozila, i one 'su usled takvog stanja preopterećenosti snabdevene visećim i pođzemnim prolazima i pešačkom stazom u visini sedmokatnih kuća. Opasnost vreba neprestano u bilo kom građu Italije gde lete u vratolomnim ·egzibicijama vozači hiljada skutera: l

Postoji stanovište ) čine se pro jekti da se taj problem gušenja reši ukidanjem gravitacije ka centru velikog građa, stvaranjem dekompozicije velegrađova, svođenjem na više samostalnih i ravnopravnih rejona života. Problem parkiranja i garažiranja (podižu .se višespratne garaže u sred grada) i nesmetanog toka vrši se građenjem raskrsnica u više nivoa. Tako bi se donekle (jer raste btoj vozila i želja za putovanjem) rešilo pilanje bezopasne i brze cirkulacije „sveta na točkovima" J „Sveta. pešaka“. E

nekad...

I dok traje to stanje histerije brzina i mimoilaženja na mekim velikim ukrsnicama, dok traje to kretanje bez nas koji smo iz raznoraznih razloga „namenjeni da privremeno „stojimo u mestu“ ) razmišljamo jedino o veličini putovanja, traje i formira se niz generacija wmesno i neumesno bezs voljnih i ogorčenih, generacija koje žele đa se otisnu ! premoste w svet, ili gunđaju ili nisu u stanju („liht su, ne sijaju sredstva, krat ki su“) da obiđu često ni ono što ım „stoji pređ nosom“. Smatram da je to do pre nekoliko godina, bilo veoma aktuelno i za našu mladost. Ima mladih ljudi koji bi hteli da skoče u svet, a da pre toga (a to bi bio prirodan put za

· sticanje prvih iskustava) nisu ni

pokušali da se upoznaju sa raznos vrsnim Kkrajolicima: svoje zemlje, kroz koju mogu nesmetano i bez prepreka da krstare, da se bogate iskustvima i saznanjima. : Tako postoje uporedo Gordijevi čvorovi komunikativnosti i mlađosti koja bi danas veoma rado i pogoršala taj problem embolije, koja ima retku priliku da „sluša ' priča“, koja redovno upija vi zuelne utiske o svetu u zagušlji-“ vim bioskopskim „salama, lista strpljivo knjige i časopise, zamara se nadama. Jedan neprikladan i senilan svet nam je ostavljen u nasleđe u vidu raznih razmirica i ograđa, koji se produžuje, menja ruho, ali ne prirodu. Arterije sveta ne vrše ekonomično svoju funkcija razmene ljudi i verovanje, razmene bez ograničenja, One su zasađa privJlegija u svetu, koji ja uzdrman i koji je i „progledao“ U nekim shvatanjima. Tužno je, al nije na odmet da navedem reči jednog serioznog misionara nauke i skepse, koji uzgred budi rečeno smatra da je besmisleno pitati kuđa idu svetovi i stvari (po njima oni su došli): „Zašto sve nije savršeno kada sve želi đa to bude i kad je imalo pred sobom več» nost da to i postane?“ (Moris Meteržink) reči koje Mreba da ustupe mesto uvek kada se pojavi talas hrabrosti i vere u snagu mulađosti: „Ići ću pa kraj sveta da ga nađem i shvatim. Upoznaću 0ovu zemlju i kada je prođem znaću je kao dlan svoje ruke..." (IZ pisma Tomasa Vulfa majci).

Vladislav Tišma

SMEH...

Nastavak sa 3 strane

radi. A zašto tako treba? Sasvim jednostavno — jer takav je red. A zašto je takav ted — to niko ne zna”. U sklopu svojih humoreski Iljf i Petrov dali su i više veoma Uu« spelih 'parodija, a jednu od najboljih sadrži rđavim filmovima „Tajna proizvodnje”: „Njena mešalica za beton. Scenario u osam delova. 1. Iz dijafnagme: Dimnjaci i točkovi; 2. Krupno: Zamajni točak; 3. Krupno: iz paoka na točku, koji se okreće pomalja se lice mlade uđarniće Avdotjuške; 4. Natpis: „U uslovima Sve veće krize kapitalizma, cveta i oduševljava se privredom lepotica Dunja.” Pomoću parodije Iljf i Petrov su uverljivo i slikovito prikazivali svu negativnost delovanja rđavog šablona čak u oblasti krupnih tema, a ne manje duhoviti bili su iu svojim humoreskama o ljudima iz ustanova i pređuzeća.

Satirički smeh Iljfa i Petrova prodro je duboko do dna na kome su se tvrđokorno koprcali licemer” je, kukavičluk, učmalost misli i izrTaza, malograđanska ograničenost i nametljivost.' Upravo u snazi tog prodora leži trajnija vrednost smeha proslavljenih autora knjige „Kako se stvarao Robinzon”.

U prevodu Lidije Subotin. koji je redaktirala Mira Čehova, nijs sf9 ugasila skoro nijedna ođ onih blistavih varnica Iljfove i Petrovljeve đuhovite i dinamične reči. Na više mesta ovaj u celini uspeli prev prekomerno je podređen spoljašnjem zvučanju originala, što se naročito ispoljava prilikom prenošenja naziva raznih ustanova. Sadržajan predgovor za ovu knjigu na” pisao je Pavao Broz.

KNJIŽEV.NE NOVINE

jedna humoreska O,