Књижевне новине

NA SLAPOVEIMA NEAGA TE

Prošeo sam Albany, Syracusu, Ulicu, niz gradova s vrlo zvučnim i poznatim imenima, s vlastitim neboderima, mostovima, muzejima, vijećnicama, aerodromima, velikim terminal-stamicama željezničkim i autobusnim, sa svime što pripada svakom američkom gradu i gradiću, poznatom + mrepoznabom —O i obreo se u Bulfalu. Slavni Buffalo Bul, divan junak dječje fantazije, pretvorem je u male lutkice po izlozima — takva serijska turistička uspomena, to je sve što je ostalo od,herojskih vremena Velikog Bijelog: Brata. Pedeset minuta lJokamim autobusom — za malu daljipu relativno mnogo, a sve zbog ogromnog. automobilskog' prometa i gusto posijanih svjet:osnih signala koji ga stalno zaustavijaju — i evo nas u gradiću Niagara Falls, na granici USA i Canade. Poznat je u cijelom svijetu, za Amerikance to je „najideamije mjesto da še u njemu .provede medeni mjesec“, kako piše u prospektima, u kojima je navedeno dvadesoetidvije znamenitosti što ih mora vidjeti svaki od daevedesetidva milijuna po sjetilaca, koliko ih godišnje dolazi ovamo.

Magle, vjetar, zima, totalna nevidijivost, Zapravo, slapovi su Svuda, jer vjetar nosi ne kapijice, nego mlazove, kudgod krene ovim slavnim građićem putnik je zaliven ledenim tušem wrigimetne vods historijske rijeke, koja kroz tviđeselišest. milja toka od jednog do drugog jezera teče brzinom do trideset milja na sat, ruši se U dva. najveća slapa, Horseshce i American (prvi visek osamdeset metara i širok više od Kkilometra, drugi s pola kilometra širine i osamdesetipet metara visine) i proizvodi miljardske količine Kkiowaisatova, Što ih je prvi počeo iskorišćavati Nikola Tesla,

Mokar doskovno do kože spasavami se u mjesmi muzej. Ulazeći u nj krog bazar, đućan s nepr im mnoštvom sitnih spomen-artikala za. hoje danas nema kupaca -— brišem naočari da bih ugleđao najoriginalniji muzej Sto se može zamisliti. Tako, uostalom, piše i u vodđiču: najveća zbirka prirodnih znamenitosti na svijetu, najstariji muzej u Americi (osnovan od Kanađana 18350), muzej u koji Je uloženo više novca i iskustva nego u bilo koju kolekciju na svijetu, hiljade znamenivosti koje ne možete vidjeti ni u Washingtonu, ni U New Yorku, pa čak ni u Londonu, muzej pouČan, historijski i znamstveni, razgledajte ga dok ste ovdje, možda se nikad više ne Čete vratiti, vrijedi prevaliti hiljade milja da ga viđite, putovali ste već i dalje a vidjeli ske manje reego ŠCO ćete vidjeti ovdje, bu su sve životinje, ptice, fo&ili, minerali, školjke, reptili i insekti, uopće najviše .od svega Što se može skupiti, rijetkosti koje vam ne bismo mogli nabrojiti ni na peđeset stranica štampanog kataloga, na pr. najšire deblo koje je ikad. nađeno u bilo kojoj šumi, ili perfektan mastodonti i ostala čudovišta, koja nž:gdje drugdje ne možete naći. Egipatske mumije, dvije hiljade slika, toranj visok pedeset stopa s kojeg možete vidjeti Niagaru, sve u jednom umjetničkom atan– žmanu kakvog nema nigdje na svijetu, jer nikad još nitko nije postigao ništa slično, a sve je opisano na svakom od sedamstotina hiljada eksponata, kojima se godišnje dodaje po deset hiljada novih, tako da uopće ne trebate gledati u katalog, | Fantastično! Zaista, ovakav muzej nisam još nikad Vidio, i sigurno ne ću. 'Tuvokatni paviljon s četverokutom. arkada i staklenim krovom: u prizemlju, na stubištima i katovima nagomilano svaštarija koje zaista ne bi bilo moguće opisati ne na pedeset, nego ni na petstotinaipedeset stranica. Odmah kod ulaza zapnete o slavno deblo, srušeno 1893 u Kaličorniji, obujma od sedamdesetisedam stopa — 5đ.„dvaput deblje od onog izloženog na. sajmu u Chicagu" — a uz njega su bačve heroja koji su se u njima spustili niz slapove i ostali živi, Jedan muškarac, Bobby Loach, 1i911, i dvije žene,

Mrs. Taylor i Mrs. Wagonfuhrer, obje su ovdje i'

naslikane, u komičnim starinskim Kkombinacijama kostima za kupanje i baseball Zatim fotografije i podaci o akvobatima koji su preko užeta napetog iznad slapova. Evo Harry Leslie, u dugim gačama iL Šarenoj majici prešao je pješice, bo suhom, slapove dva puta, J5 juna 1864 i 12 augusta 1865. Uz te fotografije su i reklame za dvije najveće anamenitosti ovoga muzeja. Prva je TIGON, to je polu-lav, polu-tigar, životinja iz afričke džungle, Jedini je primjerak izložen ovdje i više ga nigdje nema (rade vjerujem). „A druga je znamenitost mumija egipatskog wenerala, izložena na četvrtom katu, zapravo na tavanu. Penjem Se.

Na prvom katu sisavci. Nezaboravna zbrka (to nije štamparska greška, ne smije pisati zbirka,

nego upravo zbrka!) punjenih životinja, zgužvanjh

jedna uz drugu i toliko olinjalih, da su mnoge polpuno izgubile svoj prvotni oblik: dabrovi na pr. izgleđaju kao kolekcija starih četaka s poispađalom dlakom. Prostor je iskorišten do maksimuma: po mamutovom Kosturu skaču puhjeni majmuni, oko njega smješteni su stari bicikli, korpe za sunčanje (u raspadanju) i — kartoni s američkim banknotama. Na drugom katu su ptice i kukci. Među pticama je jedna faraomska mumija (na po-

vezima su autogrami posjetilaca!) i jedna harmo-'

nika (i ona u raspađanju), za koju ne piše da li je također ostatak iz starog Mgipta, A među insekte smještena je i fiMatelistička zbirka. Leptiri i

nrarke zajednički lepršaju na pribadačama. Na trećem katu su ribe, minerali, eskimske saonice, na-

prtnjače slavnih fstraživača, reptili i — stari tI~-

povi glasovira, Usređ svega toga: postolja sa sa~-

·'drenim odljevima raznih grčkih poprsja, tipa kao

u· našim provincijskim apotekama. No sve blago ovoga muzeja nije samo u vitrinama,. Zidovi su oblijepljeni gravirama. bitaka, ponajviše iz američkoy Građanskog. rata, i Tlotografija iz južnih krajeva: kupanje na Floridi, lov u Centralnoj Africi, udavi u brazilijanskim džunglama itd. To je na zidovima. A. u zidovima su rupe za lateme magice, u kojima možete vidjeti Wilhelma ella, Krf, dvorce na talijanskim jezerima, razne požare u USA, londonske ruševine iz prošloga rata, Sicilijansku svadbu, nizozemske mrive prirode. 1td., itd, Ima i kolekcija nakazmosti i deformacija, također „najveća na svijetu“, I, konačno, u posebnom. odjelu, egipatska mumija, stara tri hiljade godina, za koju piše da je to Ossipumphnoferu, „poznati egipatski general, vojskovođa i strateg“, o kojem je Niagara Palls Gazette 50 decembra 1948 napisala vrlo laskavi članak, potanko opisujući kraljevski sprovod što mu ga je upriličio faraom Thotmes IH. Sprovod je opisam današnjim reporterskim stilom, kao da mu je lično prisu-

Sstvovao „naš specijalni dopisnik“. Uz generalovu · ličnosti

mumiju izloženi su autografi slavnih (Lincoln, Grant, Louis Bonaparte, Eduard VII, Robett Peele, Grof od Patiza i dr.), ali to nije dosta. Hiljađe Johnova i Jackova, s Betsie i Miriam, ostavili su svoje potpise historiji me samo na povezima prije spomenute faraonske mumije, nego 1 na egipatskom generalu, na svim zidovima, okvirima. slika, stropovima, drvenim opradama stubišta, pa čak i na onim jadnim grčkim sadremim odljevima, koji zbog toga izgleđaju kao da su stoljećima. bili diskretno mjesto za mebrojene generacije muha.

Popeo sam se i na Opservatorij. Ništa se mne viđi. Stakla su sva ispisana imenima posjetilaca i povijesnim datumima njihovih boravaka ma Ovom jedinstvenom mjestu. Šumi u glavi. Vani urla vjetar, kapljice zgusnute u neprekinute mlazeve Sibaju po drveću i fasadama kuća, Spašavam se u restaurant. Ima ih kineskih, indijskih, talijanskih, francuskih, kubamskih, svih mogućih — ali su zaLtvoreni. Konačno jedan francuski otvara gostoljubive dveri. Četa helnera navali na neobičnog posjetioca koji ne zna ništa pametnije, nego da u đecembtu dolazi ovamo. Ali, tako je lijepo živjeli izvan ređa, i tako su drami doživljaji koji nisu

Hnjnrih Aldegrever: Plesači . izložbe celiske zbirke gralike starih majstora u Narodnom muzeju u Beogradu)

(Sa

"Mirko, BO:DEZ

IH Izi EI IHRIHiIIHI IBHIWHRRITHI IR WIHIHIIRHIBHIHIHIYIU

predviđeni! Jeo jam izvrsno, i pio vino koje se ovdje počelo proizvodi od niagarskog grožđa.

1872, i uživao sav komfor i elegantnu srdačnost internacionalnih lokala, Skupilo se poslije nekoliko japanskih studenata, jedna Poljakinja, nekoliko mirnih starih parova (od onih Što Tutaju svijekcom tražeći nešto što više nigdje ne poslovna Kanađana u skijaškim konzumenata, pardon, protagonista međenog mjeseca nigdje ni od korova. e E: | Niagara je staro-irancuski prijevod indijanske riječi koja znači grlo, ždrijelo, Tim ždrijelom si gurno su prolazili Normani, ali kao prvi probijači

puta njime prema američkom zapadu zabilježeni su ·

Prancuzi, 1650. Kažu, da su slapovi, ne na mjestu gdje su danas, postojali već prije 50.000 godina. Na spojnici Niagare i jezera Ontario podigli su Francuzi 1679 god. tvrđavu koja i danas postoji. Prva bijela žena koja se pojavila na toj granici bila je Madame Cadillac — prijateljski raspoloženi Indijanci, Iroquoisi i Senece, prenijeli su je u nosiljci od Quebeca do jezera Michigan — a za njom su pošle legije pustolova, trgovaca, osvajača, putnika, Indijanci su doskora preseljeni u vječna' lovišta — a njihova zemaljska lovišta pretvorena su u bojna polja za bitke između Francuza, Engleza i — Amerikanaca. 1795 god. robovi su dobili slobodu, 1795 zaplovila je Niagarom prva lađa, koja se zvala „Lady Washington“, 1825 pojavio se na granici general Lafayette,a 1661 papa Pio IX posvetto je slapove miru i blagoslovio crkvu Gospe

od Mira, koja je i danas mjesto općeg hodočašća, ·

Preko slapova prohodali su akrobati (već 1859 prešao ih je Blondin, sin jednog Napoleonova vojnika, noseći na ramenima čovjeka), a Amerikanci su počeli iskorišćavati vođenu energiju i jzgradili jeđan od najvećih hidroenergetskih sistema na svijetu, Na mjestu gdje su vođene posljednje bitke između Britanije i USA podignut je Most Mira (Otvorili su ga 1927 podpredsjednik USA Dawson i britanski princ od Welsa) i Niagara je postala čvrsta veza između dvije države, Područje na kojem su se sukobljavali interesi pet raznih naroda — Indijanci, Francuzi, Englezi, Kanađani i Ametikanci — istraživači, osvajači, pioniri, avanturi sti, misjonaxi, hiljade radnika bhijelh, crvenih, i crnih, pretvorilo se 'u jedno od najprometnijih i najbogatijih raskršća na svijetu. Buffalo je prvi američki grad u kojem su osnovani državna javna škola, ženski klubovi i karitativne ustanove, Građeni su mostovi, kanali i ceste, 'tu je zasjedao prvi kanadski parlament, pošla je prva željeznica god. 18536, osnovane su radničke novine 1840, velike kovnice i mlinovi. 1 bezbroj drugih pothvata i događaja kojima se ponose stanovnici ovoga kraja, kroz koji se sa Sjevera prelazi na Jug i s Istoka ma Zapad, uz hujanje vjetra i sniježne mećave. U Buffalu je god. 1928 Admiral Byrd izradio planove za svoju antarktičku ekspediciju, a Mayk Twain izdavao časopis od 1869—1871, u Lewistonu je pisao romane Fenimore Cooper i živjela Mary Pickford, ovdje se dresiraju iuljani za cirkuse cijeloga svijeta, itd.

I svemu. tome je izvor u tom čudu prirode, u toj rijeci kojoj. je na jednom mjestu iznenadna erozija spustila korito za sto metara. Moram to vidjeti, Spuštam se liftom, probijenim kroz stijenu, na podnožje slapova. Magla, neprobojne 'VOdene zavjese i jedan užasan, šum, potres od kojega podrhtava čitava betonska, u kamen ullesana građevina ovog „vidikovca“, Opet sam mokar do kože, kao i jučer, Spasavam se u buffiet, u bazar, u kojem sve blista od automata, izloga, pultova. Kupujem diapozitive, na kojima se siapovi iskre u sunčanom sjaju ljeta, u fantastičnim oblicima zimske zaleđenosti, u bajoslovnoj noćnoj rasvjeti od milijun i četiristotineičetrdeset hiljada svijeća, Plove brodovi s razdraganim izleinicima, na terasama se grle sretni parovi koji ovdje proživljuju medeni mjesec, neograničeni prostori puni ljepote i radosti — a ja se pokisao uvlačim u lift i izlazim na obalu da uhvatim autobus za povratak, za nastavak putovanja. I mislim na parolu u

muzejskom ptospektu: „Razgledajte ga dok ste ovdje, možda se nikad više nećete vratiti..“ Te ću slapove vidjeti tek kad dođem kući, pomoću projektora.

Dok sam čekao autobus, najednom se razvedrilo. Zimsko je sunce sinulo kroz vodene koprene kao da su odjeknuli rogovi u Beethovenovoj Šestoj simfoniji. Pojurio sam taksijem na Jarčev otok, s kojeg se najbolje vide oba najveća slapa, i uživao U neopisivom prizoru. I skakao od sreće kao jarčić,

A poslije, iz slijedećeg autobusa gledao sam nezaboravnu panoramu, u kojoj Se iznad ivorničkih dimnjaka i lučkih kranova sjala duga Kroz pramen svijetle magle, vođoskoka, vatrometa ŠlLO se iznad Niagarinih slapova diže u nebeski beskraj, Iza tog pramena, Kanađa se širi do Sjevernog Pola — a mene put vodi na Zapad, „prema Clevelandu i Detroitu.

mogu naći), dva. ođijelima — ali

j-

LIRIKA U PREVODU

MLADI RUSKI -“-PESMICI ·

Pesma Berisa šimonova. MG zeta je iz »Literaturne Bar zetee: njem anator je mlad radnik (moler) u rađa Viađimiru.

Ovaj izbor poezije mlaMNih ruskih pesnika prevecđem je iz gođišta omlađin-

ikog časopisa »Junost« [Mladost) za 1957 godinu.

NIKOLAJ KAPROV BELA NOĆ

Pred okom — strogi okvi Šume, Kamenje teško na pličini,.. Koprena bela povrh brda Jedima boja u daljini.

Kopita tutnje — zvuk jedini, Jedini miris — četinari,.. Do mene je moj drug jedini, Uz moje rame drug sanjaYi,

RIMA KAZAKOVA a LL

* *

Želma sam daha

tove Bume, · Gustog Sipražja daurskog, Prostora rečnom aturskog.

Hoču u krej Gde je drukčije nebo, S Da vidim drukčije ljude Ka 1 drukčije sve da bude.

Drukčije — znač) prostije. j Put neispitan je sreća,.. ;

Drukčije — lakše, radowtije, Pa nek padne teret na pleća, .

Čemmi je mladost ova Bez lcrila i bez snova?

Znam mlađosti takve željeu: a; Ribicu a ne udicu, S. Umesto navale odmov, ! „PI Umesto buktinje — {emjetv.,

No mojih drugova dobržh Sve viša ima, Sve više... Sve više ih drukčije diše. Čelična, ko u momara, Mišica ta ne vara,

I vetar im je dati

Kad ostavi na koži ttag. e I ja bih rađost hteta —.

U srcu radost dela.

Mije plamen naš uz tople peći Poljske vatre

šire se plamteći, Nemir? Meka,

Uzrujanje? Neka. Šta bi mladost bez puta daleka.”

BORH SIMONOV , | O MOJIM STIHOVIMA

Dok petlovi drugi negđe ne propoje, Pišem, ali niko neće pesme moje. i Drugovi mi vele: „Ode sve U vetar! Ne valjaju rime a slab je i metar".

Ne voli urednik pesme te da čita. „Zar stihovi opet?* — uvek me upita.

A ni ocu pesme nisu briga prva: „Okami se toga... hajd' nacepaj duva“.

T jedino majka stihove mi hvali Kad njima u zoru spretno peć potpali..

. MIHAIL PETRAKOV PRED ODLAZAK

Kako me tišt jedan minut za! i Stanična zgeađa tmurno se ispreči

Pred nama. (Nisam ja za tople treć:).,

Tek tada shvatih: malo sam te znao,

! usne te što zbunjenost odaju,

I ruke te Što meni nerlostaju...

A sad je kasno. Čemu suze... Tiše,

Prodotran zvižduk,.. Nikad, nikad više... Odlaske volim, i odlaske mrzim, Jer nami su do poslednjeg tremutka, Pa tek ozare iz skrivenong kutka Dubine onme &vetlostima brzim. (Preveo L. Z.)

oo

-IZLOŽBA PIKASOOVIH SLIKA

ao e A e di. | Gi ii O II O POO IA SO AAIJ A LG OA GRAA RIIRGI a p ogyaz n zn puz az upao az n ya po REJ - ———A.ı——

Mastavak sa.1 sitane

nostranosti, A još stari Konfučije je u VI veku pre naše ere toga bio svestan: „Čitanje bez razmišljanja pomućuje duh; mišljenje bez čitanja, čini ga površnim (ili nepouzđanim)“, Stoga oni koji uime duha ili talenta nastoje da osude zna nje i zrelost rađe jeđan uzaludan posao, jer duh pretpostavlja znanje a zrelost talenat.

Galska duhovitost je nuastojala da u okviru čitave jedne Ašetove odicije objavi niz pohvala raznih poroka: lenjosti, gluposti, laži, eqcizma, gurmanstva, snobizma itd, U okviru ove biblioteke napisao je i akademik Abel Bonar svoju „Pohvalu neznanju“. Sudeći po naslovu izgledalo bi da je učeni akademik zastupao tezu koju zastupaju + neki naši mlađi kritičari Ali, daleko od toga, akademik nije bio tolko naivan: on uglavnom gOVO-

: Waačahćki20/. ME, -- NOMM.hjak;

Ti o potrebi da se reviđira pojam stvarnog znanja. Tako u jednom

momentu zaključuje: „Eleganmcija i.

naslađa duha su, naprotiv, u sumnji“, a odmah zatim dodaje: „Ova sumnja rezultira iz samog bogatstva naših znanja“. Tako se eto i „pohvala neznanju“ pretvara u pohvalu znanja, i to uime duha, uime njegove elegancije i naslađe.

U prvo vreme posle oslobođenja naša kritika je i mogla da bude sa mo pratilac literature koja je trebalo da odvaja dobre proizvode od rđavih. Ali sađa se našoj kritici, pred literaturom koja se moćno razrasta, postavljaju daleko veći i teži zadaci. Ona treba da klasifikuje, idejno rasvetljuje, ocenjuje šta je savremeno a šta anahronizam, teoriski uopštava iskustv itd. Ja sam uveren da se naša Kkritika nalazi u krizi upravo zato Što nije spremna da se prihvati ovih

zadataka, koji uglavnom prevazilaze njene moći, Jer naša Kritika se bitno nije promenila za poslednjih deset godina. U svakoj napisanoj kritici, danas kao i pre deset godina, može se naći SVE O Okolnostima u kojima je kritičar uzeo da čita knjigu, o'tome šta mu je knjiga sugerisala i kakve mu je asocijacije izazvala, ali vrlo malo šta treba misliti o karakteru i vrednosti dela. 1 umosto kti tičkog stava obično nalazimo ma nje ili više uspele stilističke vežbe.

Jer po našim kKritičarima glavno je prikazati svoj, duh. Ali ako nismo idealisti moramo„da se pita mo: kako se može manifestovati sam, čist duh? Duh, talenat, davovitost su kvaliteti koji se pokazuju u nečem konkretnom, u opservacijama o delu, o pojimanju njegovog sadržaja i forme, u po-

uzdanom rasuđiyanju o značaju pi-

ERUDICIJA I DUH

sca, Bez ovih kvaliteta, „čist“ duh se pretvara u igru reći, u verbalizam, i samo u ponekim, višim trenucima, u duhovitost. U duho-

vitost od koje nemaju vajde ni li-,

teratura, ni istonija književnosti za koju Kritičari svojim ocenama stva raju materijal, ni teorija literature za koju, isto tako, kritika vrši uopštavanja iskustva, Jednom Trečju, duh jednog kritičara, njegova darovitost i njegova vrednost O-

gledaju se pre svega u zrelosti ko"

jom Će amalizirali jedno delo i dati njegovu tačnu ocenu koju niko neće moći da izmeni.

Danas se više puta pitamo zašto nemamo Kritičare epohe, kao što su bili Skerlić ili Bogdan Popović, icritičare koji će neporošnim auto riletom suditi o literaturi svoga vremena i pretstavljati najvišu mu drost kad je reč o literaturi i nje nom pozivu. Ja mishm da osnovni

uzrok leži u činjenici što naši savremeni kritičari nedovoljno čitaju, malo znaju, naročito u pogledu teorije, 's čijih se visma jasno i odlučno sagleđava šta u literaturi vredi a šta ne vredi. A Skerlić i Bogdan Popović su sa svojim Tenom, Gijoom, Benom i Grant Alenom, čija su shvatanja zdrave pameti i neepigonski primenjivali na konkreine pojave naše literature, s pravom pretstavljali zakonodavce razvoja literature svoga vremena. Danas pak kritičari neprijatelji erudicije i teoriskog znanja mogu u najboljem slučaju umetnikovom ličnom iskustvu da protivstave svoje lično iskustvo, a ne iskustvo čitave jedne epohe i čitave jedne umetnosti, stostruko iskustvo koje se pretvorilo u teoriju literature. Odnos iskustva pisca i kritičara je tako nerešen i kritičari koji se bore protiv uopštavanja iskustva govore ne samo na svoju štetu, nago i na štetu same literature,

Dragan M. Jeremić

Šesnaest Pikasoovih slika izrađenih u toku poslednjih dvanaest godinz i mestu Antib na Azurnoj Obali izior Zeme sw u paviskoj galeriji »Pon de Ara, Ove slike su wuslivari selekcija njegovih đela koja se malaze u A iibskom muzeju. Tema im je zajednička: »Radost Života, Mwmetnik je preko faouna, imfi, kentaura i satira · izrazio meki vrsth muedđiteranskc miielogije., *

DRAGOCNNI BUKOPIS PPERSIJANCGA PEHMDUSKJA VO U RUMUNIJI

U filijali biblioteke Reamunske aka đemije nadka u Kluju nalazi se eriginalni rukopis slavne »Kmjige Kraljevace od Perđusija, Persiski Homer inspirisae se za svoje veliko dele le genđama i bajkam»z svog greda. Ovo značajno poetska delo mastalo ie pre hiljada godima. Mtwkopig, Koji

i sadrži 60.000 stihova, lijlustrovan je

brojnim, minijaturama.