Књижевне новине

OZNANS'

dan Jelin

U našoj sredini boravio je iz=

vesno vreme švedski pisac Jam Jelin. On je vratio posetu jugoslovenskim književnicima čiji je pret stavnik, MErih Koš, obišao prošle godine skandinavske zemlje. _U toku svog petnaestodnevnog bavljenja u našoj zemlji simpatični norđijac obišao je mnoge krajeve, sreo Se S našim piscima i pred odtazak, izneo svoje utiske o zemlji i ljudima,

— Napuštam vašu sredinu obuzet zadovoljstvom da sam bio prvi „književni ambasador“ svoje zZemlje u vašoj zemlji. Sobom nosim uspomene na. jedan izvanredan boravak u jednoj retko gostoljubivoj sredini, na susrete sa zanimljivim ljudima i nešto sasvim realno boga: prtljag s delima vaših pisaca za koja nameravam da zainteresujem. naše izdavače. Nažalost, dosad sam imao veoma malo prilike da čitam dela jugoslovenskih pisaca: više sam čitao o delima...

— Smatram da ima nešto zajedničko što povezuje i zbližuje sudbinu književnika naših dveju zemalja: svi mi pripadamo takozvanim malim zemljama, odnosno kul turama „malih jezika“. A verujem da i kod vas i kod nas ima autora koji bi, kad bi pisali na jednom od svetskih jezika bili svetski poznati i priznati pisci. U svetlosti svega ovoga, kandidovanje vaših pisaca za Nobelovu nagrađu (Yidim, kao pozitivnu činjenicu, između ostalog, i zato što će njihova dela biti obavezno preveđena i na švedski: kao što s druge strane smatram da je dobro što će se ta dela prevesti, bez obzira da li su autori kandidđovani i da li će biti ragradeni. Danas se Jan Jelin — inače po zanimanju još i sudija — posvetio isključivo romanu. On je relativno mlađ čovek (nema više od tiridisetpet godina), ali je rano počeo da piše. U literaturu je stupio kao „čudo od deteta“ prvim romanom „Dečaci“ koji je napisao kad mu je bilo svega osam godina. Objavio je zatim tri zbirke pesama, u razdoblju Pzmeđu 1945 i 1949 godine.

Najznačajnije Jelinovo delo svakako je roman „Uporni“, njegovo poslednje delo koje je objavio pro šle godine, a za koje su se zainfteresovali izdavači u „Engleskoj, Francuskoj i Nemačkoj. 'Sa izrazitom oštro podvučenom antiratnom tendencijom i duboko humanom notom, to delo, puno simbolike, sadrži njegov životni kredo: cilj života je da se ljudi vole, da budu dobri jedni prema drugima. I u ovom romanu, kao i u svim wostalim knjigama „dosad napisanim i objavljenim, u centru pažnje je čovek, čovek u savremenom društvu, suočen s problemima koje mu život i zakoni određene sredine donose. Prvi Jelinov roman u kome se on nagovestio kao pisac tak “vih literarnih tenđencija pojavio se 1947 godine pod nazivom „Podela nasleđa“. Sledeća dva romdna — „Jedinstveni predeo“ iz 1949 i „Granična oblast“ iz 1955, prvi su delovi zamišljene trilogije, Čiji treći

(Gogine,

Marijan Kogković: Glava

&

a AC a

FVA

deo, već napisan, Jelin smatra da još ne može da objavi, jer je njegov sadržaj u koliziji s njegovim pozivom sudije. Po Jelinovim rečima u prvom romanu ove trilogije određuje se problem individue, u drugom kKkolektivizma, u trećem države. U prvom delu gcentralna ličnost je mladi Jevrejin koji u početku smatra da sve Što čini radi u ime svoje rase, đa bi otkrio na kraju kako je delovao kao jedin-

- ka; u drugom, u kome se opisuje . prebacivanje Danaca iz okupirane

Evrope u neutralnu Svedsku, glav-

: ni junak, Danac, spoznaje da je

istovremeno ugnjeten i kao društvena jedinka.

— Mnogi kritičati zapažaju i ističu naglašeni pacifizam U mojim ja se slažem s njima da taj pacilizam nosi specilična | dbeležja čoveka koji mrzi rat S pozicija romanima, kaže Svedski autor. 1 pripadnika zemlje koja već decenijama održava svoju neutFaliost i ostaje pošteđena ratnih strahdota... _ Na rastanku, Jan Jelin obećao je da će uskoro ponovo posetiti Jugoslaviju i tom prilikom dođao:

'—ZK Dajem vam reč da ćemo idući put razgovarati na vašem jeziku, jer želim da otklonim i poslednju smetnju koja mi onemogućava da vašu zemlju i vaše ljude doživim u potpunosti... o BB

Milivoj SLAVIČEK

Zivot u tri i trideset u četiri i trideset Svaki đan tri i trideset četiri i trideset a ja sam uvijek na jednom od tri mjesta:

ili u sobici u nekom stanu gdje ljudi slušaju radio pričaju li spavaju u nekoj Čitaonici kamo redovito zalaze neki mali studenti i

jedan anoniman

proučavatelj u iznošenim hlačama

ili na ulicama jednog od zauvijek smještenih gradova negdje na jugoistoku dosta blizu nekog vlastitog mora

Svaki dan u tri i po u četiri i po

ja uvijek slušam kako isti ljudi pitaju koliko je sati

pa i ja pitam mnogošta. ali svi su

odgovori već pomalo umrli u rheni

pa i ja pitam uvijek na nekoj drugoj točk" svog unutarnjeg kruga on mi je ipak đrag u čitavoj ovoj putanji preostaje mi: mora mi biti nadasve drag

on je zapravo sve i on je prepuna svaki đan u tri i po u četirt i po kad puše vjetar kad je sunce

utjeha

a nekada ima neki mali restoran u šumi

i. nadaleko nitko sasvim drag Svaki dam u tri i po u četiri l po

duboko ušuti u meni gusta sjena uz neko naslikano žalo s barkama a ko je onda nešto što je prošlo ili što bi htjelo doći

to je nešto ijeskobno

I ponekad odlučim. i mogu da odem

petstotina metara dalje

na četvrto malo mjesto toga popodneva

To je opet ljubav

sasvim jednostavna

To je opet ljubav sasvim jednostavna

kad je grad izgubljen u sunčanim ulicama.

jao vrijeme kuca u ušima i Ponovo sam zatečen nitko to nije znao očekivati mnogo je stvar) nadsvođeno odjedamput

ja ne znam jesam li iznad ili ispod

na sve strane negdje završavaju dojučetašnje ulics prokopana. je nova tamna! crta

uspostavljena, odjednom

odavde do nitko ne zna kuda i kamo će se sve razgranati ući u najsitniju tisinu i gdje

tko to zna

To je jeđan novi novac kojim ću htjeti otplatiti neke dane

jednom ~”

sasvim sigurno sam

prolazni

Ovih dana u Novom Sadu

STERIJINO POZORJE

T letimice, samo tı SŠšetinji onom stranom ulice na kojoj se šarene Oglasni plakati o kulturno-umetničkim događajima, možemo uočiti da Novi Sad ima svoje dame. Dane kada je ceo grad »na nogama«. Danas je jedan takav dan. 'reće jugoslovenske pozorišne igre »Sterijino bozorje«, sa programom pretstava irinmaest pozorišnih dela jugoslovenskih autora, Slobodnom tribinom »Sterijinog pozorja« na Narodnom univerzitetu i razgovorima na Tribini mladih, pokrenule su živo interesovanje. Od 11 do 25 maja privrženici DOZOrišne umeinosti u tioku su festivala koji će, verujemo, pokazati vrednosti

i saopštiti pouke. ;

ŽMAJEV DAN

Muzej građa Novog Sada, Zmajev muzej u Kamenici i Sekcija za Zmajev muzej Društva prijatelja muzeja u Novom Sadu pripremaju književnu priredbu »Zmajev dan«, koja će se skedinom juna održati u Sremskoj Kamenici. Ova priredba će biti prva etapa u ostvarenju ideje o Zmajevim dečjim igrama — festivalu Dpoezije za decu, koje bi se svake gOdine na Zmajev dan (1/14 juna) odri a 'ihleveu u Kamenici. ozvani su da na priredbi učestvuju književnici Veljko Petrović, Desanka Maksimović, Branko Ćopić i Mira Alečković. Tribina najmlađih u NOvom Sadu za Ovu priliku priprema svoj program »šarenć Scene«. Istog: đana u Ziiajevom muzeju biće OtVoOrena izložba dečjih crteža sa temom

»Ilustracija jedne Zmajeve dečje

pesme«. KNJIŽEVNI SUSRETI Većina književnika koji žive u NOvom sadu učestvuju kao članovi Žirija »Sterijinog pozorja« i u uredničkom radu edicije Srpska KnjiževVnost u i00 knjiga. i Živan Milisavac, za ediciju »Vojyodina, u borbi« koju izđaje PR SKS za Vojvodinu, priprema, za štampu knjigu o Omlađinskom pokretu između dva rata. | Mladen Leskovac je hedavno bublikovao antologiju bećaraca, sa predgovorom o poreklu i Kkarakteristikama ove dosad potcenjivane pesme. .Ž Prošlog mieseća u Subotici je izvođena premijera drame reći Drozor. (bHarmadik ablak«) — DrvoE dramskog dela romamsijera i Đripovedača Mihalja Majtenjija. Komad je publika oduševljeno primila. Na poziv Narodnog univeržitekn tu

Šidu, 28 aprila održali su SBidu

Wnjiževno veče književnici rođom, iz Sremia — Živan Milisavac, Boško Peirović i Borislav Mihajlović. Milisa= vać i Mihajlović pročitali su odlomike svojih putopisa — Milisavac 84 puta po Čehoslovačkoj 4. Mihajlović po Francuskoj. Boško Petr vić brOčitao je jednu švoju pripovetku.

BDICIJA »PRVI SOCIJALISTI

'U VOJVODINI« ba Pic Na a Oli Istokiski arhiv PK. SEKS za Woj dinu pokrenuo je ediciju »Prvi 80cijalisti u Vojvodihis. U ovoj ediciji objavljuju se izabrani spisi i arhivski dokumenti o revolucionarn0i. aktiv-

|

| potaknuti vlastitu neobičnu misao,

,

StaBislay' ŠIMIĆ:

Kad govori \usmeho, ili kad piše, OR, ne HiOŽe, O O tijed šta će sve kazati, Glava, je kao neko ulište misli: čim se počne misliti jedna Miisap, Fazroji 5G " lubahji Iwnoštvo drugih išli, I dok ih iztičete kao ijeći — jer misli se rađaju u obliku riječi —-,.dok iska; jednu, duge Mogu iz toga ulišta pobjeći pa mogu iz njega izletjeti i ohe Koje nisu potrebhe, te može nastati “brka, Najbolje je pisati jednu po jednu na papir. Da budu jasnoća i red. Osim toga, ja govorim Svim sobom, posve živim sobom. Pojačano osjeća i mislim, kadood ndaizust govorim misli i osjećaje, Pai glasniji. Kad čitam i pišem, ja sam umjereniji, U svojoj poemi Sto pedeset milijuna Majakovski ižreče: Mašina za govor sam ja. Uza sve svoje poštovahje prema ni izyanFednomu bpjesniku, ujkhili se odjelovila ljubav prema svomu samoubistyu, pa, dakle, uz haročito poštovanje prefha tomu znamenitom samoubici, moram Mazati sasvim oprećno: ja sam uzbudljiv i uzbuđen čovjek za govo?. Mišljenje mi se razvija kadkada tako brzo, navlastito u usmenoj polemici, đa ga moj jezik u ustima ne može sve iskazati. Tada je moje govorenje Sve brže i brže, ubrzava se kao strelovit sokolski nalet na ptiću, koja će mu postati žrtvom, i napokon je moj govor toliko hitar da ga gotovo nimalo ne mogu shvatiti oni' koji misle sporo. Naravno, između mene i moga subesjednika, ili sluŠšaoća, od toga često nastane još veći nesporazum.

jebe

Usmeno govoriti mišljenja i misli prirodnije je,

nego ih promišljeno pisati. Pisanje je za to da bude red. S prirodom se sporo sporazumijevamo. (Spor razum). Spor znači i prepirka. Rečenice koje napisah na papir, vidim evo kako se protegle kao uzde smisla koji sam smislio. Ali ja ne mogu zauzdati svoj đuh da se unaprijed određeno usmjeri misao koja će od njega nastati.

Moj mozak nije konjska glava da se može zauzdati, kako bi se sigurno ubravljalo njime kuda i kamo treba da ide. Moj mozak nije lovački pas da po zapovijedi gospodara pronađe i natjera mu pred pušku ovu i onu divljač. Moj mozak je uopće neka ćudljiva i čudna životinja o kojoj se jedva može znati kako će,se kad ponašati i šta će učiniti ovdje i ondje, i šta sve u njemu ima. Tko zna šta će mu pasti na pamet u stanovitom času? Od mozga može nastati glupost, ali može nastati i pametnost, to jest ono Što je potrebno da nastane. U razgovoru ima raz, dakle razgranava se nesređenost i nema konačnog jasnog reda. U njemu ie svega pomalo. Svega pomalo može sačinjavati i nešto mnogo. Ali to ne mora biti ništa veliko i konačno. Svaki razgovor jest i razgovor sa samim sobom. Nitko ne može čovjeka upitati teža pitanja nego li što on može upitati samoga sebe. Čovjek živi u svojoj okolici, ali potpuno živi u Sebi: što ga pita drugi, može mu biti teško, ali što pita sam sebe, to mu je najvažnije, pa najteže. Razgovor je to vredniji koliko je više i razgovor baš sa samim sobom. Napominjem «to, jer je ovo, Što govorim, ujedno i razgovor sa samim sobom. I to sasvim spontan. Misli nekog pisca jesu i o samome njemu koji ih je napisao. Ne moraju biti i dosadne. Ni razgovor sa samim sobom, vjerojatno, ne mora biti nezanimljiv drugima. Može biti smiješan, ali može biti i sasvim ozbiljan. Pa i onda kađ čovjek govori drugima namjerno, govori sa samim sobom: govori ono Što samo on može go“ voriti.

Ja govorim štošta, što je, možda, neobično pa se nećete s time složiti. Ali, zašto biste uopće slušali, kad bi netko govorio ono što znate i s čime se sasvim slažete? Ako se s nekim odmah slažemo, to znači da smo svijesno, ili nesvijesno, imali u sebi ono Što nam kaže, samo mam je to svojim kaživaniem u nama probudio, ili nas na to podsjetio. Tko govori sasvim svoje mišljenie, može it nama ižazvati oprečno mišljenje, o kojemu nismo ni Slutili. Nečija neobična misao može u nama ili neobični

DOHtEĆCE

· he smijemo

i

%

% . y

-i66di, Pkovurjekja Hzdieđu šjudi mogu biti kut, Daca PM E ya takvih, protivutlešja mogu naštati nOve spoznaje.

teh) a 8 Ba M

SEE OVDVAL i da MakGH, Gdi SN a e jaše MP iti govori, Bud S BB OH M a jim, Baš o ORO ddvaFa, Hdstaja većiha pitanja. „Td,, VECIDA JIN DOŠO PebjG Hdbitelje. Sati, ROLON BERN

i i dot Post: e "Ti arani{ a e kaže trazu: „Poštavija e e eta! U hkvatskd

da uvijek ima više bilanja odgovora opet bude su većina, od. većinu, ali zalo

' se ne postavlja u. Nego neka

a Ježiku samo bita, Oprostite, šio to Pio plseu je peva dužnost da ŠUMI ik i KOiBHi Wish: da Gi ŠiH koliko umije i koliko mou kojem piše; da ga Stiti KOJO MSN dEHGSHI Va NAME, Wisani umišljen da We mogu gkCBH ZOOM Nego saWi osvjedošen da bi pisač Manje bdgriješib kada bi Ijudi u hjegovoj okolici ispravi POO i | pisali Na pisca utječu pogreške HjepOye Prke, Ba ohda, dtiješeci, jer na j utječu fe pogkeške, on uči svoju okolicu pogreškama. Valj. da, za uzdarje.

ČEMU' PRIČATI O SEBI?

i 0 svoi kadu? Istiha je di u ovo naše vrijeme ljudi vole čitati životopise: zgodopisi iz života su zabavni: promisli u njima poučne su i izazovne. Više pisaca engleskih i ames ričkih, i to onih o kojima bi se moglo reči da su još mlađi, posljednih godina „objavili su svojd opsežne atitoblografije; a neki su objelođanili bios gralije o kojemu znamenitom piscu. „Takve knjis ge nisu na odmet, ali svakako su narcisoidne. Vjerujem da životopis moga duha ne bi bio nezas nimljiv, pa i prikaz o mojim kojekakvim zgodama i nezgodana u KknjiževhoOsti. Kako bi zbilja bili vrijedni, da ih drugi čitaju, iaj životopis i taj prikaz trebalo bi da budu ndpisani kao djelo pje< sničko. Usuđujemi se biti neskroman pa kazati da bi to bilo jedno od nekoliko nevjerojatnih svjedočanstava o tome šta sve može doživjeti poneki čovjek što sudjeluje u hrvatskoj književnosti, naime, koji pokuša da u njoj bude kritik: svjedočanstvo o tome kako književni kritik u Zagrebu, devedeset puta u stotini ih, svoja mišljenja o književnosti mora „ođavati samo šutnjom. („Tko sad ima nešto da kaže, neka izađe naprijed i Šuti!“) To bi bio dokument o piscu, o kojemu su već prije rata govorkali da je luđak i čudak — i to he radi sroka, nego zato jeF je intelektualno iskren. |

Zamislite okolicu u kojoj Se čude piscu koji, ako mu je ikako moguće, napiše i javno objavi ono što osjeća i misli! Meni takvu okoliću nije potrebno zamišljati, jer ođavno znam da su ljudi pogreške prirode, i jer me io čudovište opkoljava otkada sam protepao kao dijete. Pa otkada sam počeo misliti, neprestance odvraćam: bez inte lektualne iskrenosti nema čestite književnosti; posebice, nema je kao Krit | .

Moj vanjski svagdanji život drag mi je tek to- . liko što ga mogu upotrebljavati kao sredstvo za” svoj unutarnji život: naprosto da u njemu čuvstvujem i umujem. Sam sam sebi predmet koji promatram šta se od njega zbiva u relaciji prema svemu oko njega. Čuvstva i misli, što mi nastaju od vlastitoga promatranja, oblikujem u eseju, alorizmu, poeziji, Tko ih čita, može doznati kako rađim i šta radim. A sve drugo ne mora ga se nikako ticati, i sasvim je nmevažno. Pričati o svemu tomu pričalački i pređavački, to jest rastrgano, bilo bi neumjesno i suvišno, jer je nmepjesničko, a praktično nekorisno. S pomoću podataka. o piscu istraživati podrijetlo njegova pjesništva, da bi se zaključilo kakvo je ono, to bi značilo ispitivati da li je X. Y. plemić ili plebejac, da se sazna je li čovjek. Samo zaljubljenici imaju želja da svojim dragahama wovore o sebi, Bez obzira je li to važno općenito i uvijek. Pisci autobiografija vole sebe,

napa iifjebdi n HM ZO

,

Čemu pričati o sebi

aaa ar u ee errruruuuu—

Heterogenost u ispoljavanju naciomalnih i mentalnih specifičnosti, u istinito jo viđena u stalnoj težnji jugoslovenske kulture ka neisključivosti i punom socijalističkom Kkriteriumu za ocenji»

vanje rezultata i sađašnjih zbivanja,

Milisavčevom tretmanu,

nosti prvih socijalista na teritoriji Vojvođine. Do đanas je izašlo četiri

knjige: Prva Knjiga je donela iza-

brane spise Branka Mihajlovića u redakciji i sa predgovorom Miloša

"Jovanovića. U ovoj knjizi objavljen

je i zanimljiv socijalni roman »Pred 20, u kome Mihajlović „obrađuje život naših prvih socijalista u Cirihu i na drugim stranim univerzitetima. Đruga Knjiga sadrži revolucionarnu aktivnost Vase Pelagića u Vojvodini i njegova hapšenja i proterivania sa teritorije nekadašnje Ugarske, Knjigu je uredio dr Kosta Milutinović. U trećoj knjizi publikovani su izabrani spisi Đoke Mijatovića, Od naročitog su interesa njegovi dopisi iz Pariza uoči Pariske Komune. Knjiga je izašla sa predgovorom i u ređakciji đr Milana Kostića i dr Koste Milutinovića. Četvrta knjiga, u dve Sveske, donosi izabrane spise Dragiše Stanojevića, koji je poznat kao odličan prevodilac Torkvata Tasa, Ariosta, Viktora JIgoa, Ađe Negri i drugih evropskih pisaca. Stlanojevićeve spise je uredio i napisao iscrpan pređgovor Miloš Jovanović. U pripremi se nalaze izabrani spisi Laze Nančića sa uvođnom stuđijom ivana, Milisavca, a u redakciji Bramislava Vraneševića i dr Koste MIlutinovića. TRIBINA MEADIH

POsič brojnih nedeljnih književnih matihe& na kojima su gostovali mnoši jugoslovenski bisci i nastupa mladih i Hajmlađih vojvođanskih Desnika i bprozaista, Tribina mladih je svojom rubrikom »Pro et contra« DOX

krenula seriju razgovora o aktuclmim pitanjima društvene i Kulturne aktivnosti. Neđavno lje, na, Trribini Vo đena i interesanina diskusija o Yeperioaru Srpskog narodnog DOozorišta i repertoarima novosadskih bioskopa. U diskusiji su učestvovali i rukovodioci odnosnih ustanova, — Za Dan mlađosti 'rribina, je najavila bo-

gat program manifestacija — od poetskog spektakla do takmičenja u govorništvu, ·

NA STRANICAMA SLOVENSKE POHIPADY, ,

U časopisu za književnost i MŠritiku »Slovenskć pohlady«, koji izdaje Savez Slovaćčkih pisaca. m. Bratislavi, štampan je članak Živana, Milisavca »Centri i epicentri jugoslovenske ji. terature«, Članak je na slovački ijczik preveo dr Alex. Georgijević,

Pisan kao pregled Književnog Živola u našim republikama, Kkoji se najviše afirmiše u vođećim časopisima, u članku su fiksirane i karakeristike društvenog i kulturnog razvitka. Najpre je istaknuta uloga administra tivnih centara pojedinih republika, koji su postali, već odmah posle rata, privlačno jezgro za sve društvene snage u republičkim okvirima, Ovđe su analizirane i pojave izvećsne regionalne učaurenosti koje su wu eri

administrativnog upravljanja bratile'

maš kulturni život. Zatini je potcrtan značaj uvođenja novog ekonomskog sistema — radničkog „samoupravljania — i demokratizacije zemlje, kađa uslovi za kulturni i književni razvoj u prvom ređu zavise od

ekonomskog stanja komuna, . |

Vredno je napomenuti da je Milisas vac„ iako u Rratkom pbrikazu, Saop«štio više pojava koje su ograđivalb i razgrađivale polje literature. Od problema »literarno-estetska merila i osetljivost nacionalnih kulturnih cen tara« do »viteških okršaja« moder-

fizam—realizam i analize usmereno- /

sti svih važnijih književnih časopisa,

i BIBLIOGRAFIJA MATICE SRPSRE U ČASOPISU »AZ IRODALMI FIGYELO«

Ovaj eminenini mađarski književni časopis u svome 4 broju za 1957 dos neo je članak Stojana Vujičića, 544 radnika, Mađarske akademije nauka, Srbina koji živi u Budimpešti, bibliografijama WMahice srpske, Autor članka navodi bibliografske podatke Šafarika i Karatajeva; zatim biblio“ grafiju Stojana Novakovića; pa spi sak knjiga i rukopisa Matfice iz 1890; a u movije vreme konstatuje pojavu »Bibliografije izdanja Matice srpske od 182—1949 od Dragiše Polužanskog i rad dr Dimitrija Mirilovića »Kata" log, Biblioteke Matice srpske od 149 —1847«, koje ocenjuje »da daleko pre maša horizont uobičajenih bibliotečs kih kataloga« Na Maju članka Vud jičić saopštava da je završena biblio" grafija 130 godišta »Letopisa Matice srpske« i da su pripremijene bibli0M grafije književnih časopisa: »Javorat »Stražilovaa, »Brankovog kolace i di U članku je dat i istorijat Matica Srpske i njema posleraina ~ dosfigš nuća. \

Jovan DUNĐIN,

KNIIŽEVNE NOVINBM