Књижевне новине

»

PEĐA

MILOSAVLJEVIĆ: SPOMM NIK

PRIBLIŽ KNJIGE

»Mesec treba da ima jUuBOSIOvehski karakter. Iskustva, dosad otgahizovahih akcija u republikama pokazuju da je »Mesec

Ovogođdišnj a akci ja Knjige«

Wknjigee pogodna prilika za Uočavanje i rešavanje problema plasmana knjiga, biblioteka i ćitanja uopšte. U prvom planu svih nastojanja — od savezni do opštinskih nivoa — treba da budu napori za afirmaciju javnih biblioteka. U iašim Uuslovima, očevidno je da biblioteke više ne mogu biti jedino uslužni servisi — mesta gde se može dobiti neka knjiga. Mjihova alMtivnost — kao prvenstveno Obrasovnih ustanova — jeste plibližavanje knjige čitaocima, zaBto-· postoje inače znatne TnOgucnosti: od pojedinačnih YazgOVoOra do književnih večeri, predavanja, korišćenja filma, radija, televizije i sl, Tako shvaćena, borba za. čitaoca postoje stalnmn briga ı pretvara se u jednu Veoma šitoku kulturno-prosvetnu aktivnost.

»Mesec knjige« je podjednako velika šansa za povećanje bibliotečkog prostora, posebno proštora, za, Ćitaonice. Ne treba zapostaviti, međutim, Xi potrebu za stalnim i uvock održavahimi palaganjima na primenjivanju Zakona o bibliotekama. Upravo to snači da je potrebno da Be sVe više jačajiu opštinske biblioteke — Mao matične — koje. bi svojim kadrovskim i knjižnini fondovima pomagale rad seoBkih, školskih, radničkih i oBtia-

lih biblioteka. To podrazumeva,

stalnu brigu za bibliotekarskinm kadrovima RRoji bi stručnim i društvenim „pznanjima „zadOVO• ljavali i bili u stanju da u Svakoji prilici budu u mogudnosBti, da popularišu i približe radnim dira sve Vrste knjiga. 'Taloa: ove godine se usvajaju u Opštinama i srezovima, Yepublika mna i federaciji perspektivni dru štveni planovi za 1961 — 71965 Đa je potrebno akoiju »Mesec knjige« iskoristitiiza to da se u odgovarajućem deiu društvenih planova predvidi razurano povećanje bibliotečkih „objekata, & Posebno prostora za citaonice i 5 tim u vezi povećana finansiska Sredstva za jrnvesticije i Održavahje i rad biblioteka. Nužno je — da bi se ovo osiva 0 — angažovati u »3MeseCu Rkhjige« sve odgovarajuće i zaihtefesovane društvene organizacije i snage. U republičke i Ssreske odbore i opštinske gde ih bude bilo, treba birati ne Balo prosvetne radnike, već _istOVremeno i tehničku inteligenciju, privredne stručnjake, društvene radnike, industriske i poljoprivredne proizvođače, pretstavni. ke SSRNJ, NOJ, Bindikata, Saveta društava, za starahje O deci i omladini i 5l. IstovreHieno, tO omogućava, i cfikasniji rad Offaha društvenog sSsaMmoupravljafija, koje — ukoliko ne bostoje < tkreba formirati u svim bibliotekama. „Najnovije mogućdnosti, koje su otvorene Rezoluci 6m o obrazovanju stručnih lcađrova, idu u prilog bržem i Većem bovezivanju privrede i biblioteka. Upravo zato, u OVOJ godini trebalo bi osobitu bpaŠnju pokloniti mpopularizaci,i društveno-političkih, natučno-pO-

KNJIŽEVNE NOVINE

AVANJE

pularne i stručne literature, To treba da ima svoje višestruko dejstvo. Izdavači mogu i bilo bi korisno da smelije priđu brvenstveno izdavanju priručnih knjiga iz ovih oblasti, a bibliotekari da prošire Bvoja ihntereBovanja, pa da bibliotečke fondova Bnabdeju i sa tom vrstom literature. Sve ovo daje i nove obaveze za knjižarske prodavnice, Knjiga ne bi trebalo, u svojoj probagan di i načinu prodaje, da se izjednanči 8sa ostalom robom. Knjižar ski kadar. mora, biti posebno Ško lovan i sa posebnim afinitetima prema poslu kojim se bavi.

Već ima primera (Požarevac

i još ponegde) da knjižare Dpre-

Ž. ik

staju Klubovi ljubitelja knjige,

u kojima se uvek može provesti vreme, ups koristan i prijatan ~

rasgovor o knjizi i oBtalim kulturnim broblemima. Zatim, bilo bi potrebno nastojati da se knji žarska mreža proširi — nama već je sada potrebno da svaki sreski i veći opštinski cehtar ima svoju knjižaru bar prodavnicu u kojoj se mogu naći knjige, ali ne jedino beletristička izdanja. Bilo bi potrebno da štampa, film, radio i televizija daleko Više nego Što su to „činili ranijih godina posvete. pažnju pojedinim akcijama, a posebno „sad »Mesecu knjige. Nešto bi se moglo postići i angažovanjem izdavačkih pređuzeća. Ne bi trebalo sve da se svede na Ssniženje cena ili neku drugu vrstu rasprođaje, mada je i to veoma korisno. Za jedno svestranije Učešće ha ovom poslu svakako najvažnije mesto ima paja knjiga. Razgovori koji se tom prilikom inače vode trebalo Di da se posvete problemima od kojih zavisi uspeh »Meseca knjige. Istovremeno valja održati i više diskusija koje bi rasvetlile pojedine aktuelne Đrobleme.

Ostvarujući 8ve ovo, može 5e pretpostaviti da će »Mesec knjigeu postati jedna kofisna i dra-

ga tradicija koju će sa nestrpljenjem očekivati knjige.

svi

Miloš JEVTIĆ

rastaju trgovačke Okvire i DO-

Wii Wii

tih dana 86

uči, 8

ljubitelji ,

NOSTRANE TEME

DŽUNIĆ »

Da, kad je neko Milijan. Kad, je neko Milijan, sve je njemu lako, pomislio je. Lako će biti i to zbog čega mu je ležaj onoliko postao nesnosan i vreo.

Lako ćemo, rekao je, i “aapao kao jagnje...

A sve je to bilo siguran dokaz da je njegovo zdravlje na najboljem putu,.. |

Ali je njegovo zdravlje bilo na dobrom putu samo đo suttadan — dok se nije probudio, dok nije stigao u

· 8610, dok nije počeo đa bunća raspitujući se kod onih cura.

»Kako da sa vama nije bila sestra Paraskeva?«

| »Ao-ih«, one su Se devojke usvisnule. MBito kađ učen Čovek spava sa ovčarima i Ovoama, i khađ neće ni da vidi Lazarice akamoli da ih sluša.

I ona su se dva sgnaca božja, njegov otac i mati, presekli. Zaista, šta su oni svetom Nikodimu skrivili te on tako sa njima, a tek su pomislili da im je sin počeo da zdravi. I zaista su bili odlučili da ništa više ne krađu, ni svetog Nikođima ni ma kog drugog, a ono opet — »eteG.. Da im sin buđe čuruklija...

Tako, dakle, ispalo je da je »ČGuruklija«, a on je nanjpametiiji čovek na svetu. I sato što je pametniji, što viđi bolje od svih, oh je »čuruklijaa?

Nanu im, prestao je da ispituje, i ujeo se za ježik što je to uopšte počinjao. Uostalom, znao je da su de vojke imale razloga da budu kivne na njega, i on od njih nije imao šta drugo ni da očekuje.

Ali, da zaista nije malo u glavi »čuknut«, pomislio ~

je i sam, kad mu i tatko i majka to kažu.

Zemlja se pod njim otvorila; sasvim malo, ali taman da ga proguta, .

Pitao je nekog Milijana u sebi, ohog koji nije bio »čuknut.

»Jesam li ja stvarno »čuruklija«? Je li ono bila ona ili nije bila ona?

a, to je bila sestra Paraskeva, rekao mu je noki Sšlas. Poznao je on to Đo nečemu...

Zemlja se zatvorila, stajao je opet čvrsto tha joj, obema nogama.

Po čemu je pbožnao?

M pa po nečemu što ne može da iskaže, što se i ana i ne pna, ali što sigurno zna samo onaj »nečuknuti« .Mi+ lijan. Uostalom, hajde da pitamo sestru Paraskevu. Hajde, srce mu se malo i na neki nov način uzbudilo. Nešto malo jače mu je srce zakucalo. Hajde, ta ti možeš da podđeš i na Jug, i na Istok, i na Bever, i na Zapad, pa pođi na sve strane i Ditaj... !

Dan je imao mnogo sati, a putanja bored manastira, uvek je bila ista. Dva puta, tri puta, po četiri puta na dan prolazio je Milijan tom putanjom, i sSledao levo i desno, gofe i dole, napred i nazad. Dani su bili radni,

rtih dana Be njje pevalo od jutra do večeri, ali se sestra Paraskeva nije pojavila. Da, to ie sa njega bio nov dokaz da je ono u Lazaričinoj noći bila ona — sađa je sasvim bio siguran u to. Uostalom, mislio je, on je to po nečemu već bio poznao, po nečemu Što ne može da se iskaže, a Što sad znaju i onaj »čuknuti« i ovaj pametni Milijan. A ne izlagi, gato da bi sa naljutila, naravno.

A vreme svo lepše — glog i trn se rascvetali, i u nje govim je plućima sve više vazduha, toplog, mlakog i mekog, što draži kožu, nozdrve, i nešto duboko u mesu. I one žilke, lišće što pupolji, i travke iz dana u dan nešto sve lepše bude u njemu, i on je iz dana u dan zaista sve zdra-

viji. I došlo vreme da se sadi bob, da se opet sa ular po

a WORD vodi ona junica. Oto še |I Ali od sestre Paraskeve ni traga ni glasa... al i || Mu: e IO JIN UNO one Što je BB UNET ,

A onda je odlučio. Trebalo mu je mnogo đa se odse najzad odlučio.

| »Bestro Raisa«, rekno je jednoga dana nekoj koja je onamo stajala, na putahji ŠtO vođi u manastirsku vodenicu, »sestro Raisa, je li živa Betra Paraskeva?«

Ostao je živ iako je to bupnuo — hteo je da vrati

reč koja je otišla. Ali se reč koja ode ne vraća, — strela i reč se ne vraćaju... I mladost, i ovaj dan, ovaj tren, i još nešto,..

Naravno da je bila živa. Naravno da svake nedelje peva, i ako hoće da čuje kako peva neka samo igsvoli i u nedelju đođe u crkvu, Ćuće je tamo kako peva, kako joj se glas izdvaja. Ona peva lepše od svih, ljudi vole da umru đa bi im oha pevala. Ljudi osećaju da, su živi kad ona''Đeva, eto, šta mu je rekla ta sestra Raisa pred kojom je lupnuo ont glupost...

BOŠKO RISIMOVIĆ:

vor ca

Da on ide u okvu? Da bi gledao kako sestra Paraskeva služi samo bogu ocu? Pa da sutra ljudi pričaju „kako je on zbog sestre Paraskeve i u cvkvu, počeo da ide? Kako je odlučio da postane kaluđer samo da bi bio pored sestre Paraskeve? Kako je spreman da se gsaovčari?,,.

Hahaha! Ne, neće on nikada zakoračiti ni u kakvu crkvu, najmanje zbog jedne ništavne sestre Paraskeve koja je živa, a mnogo bi bolje bilo da je mrtva, da nikađa nije ni bila živa,

Zbopom sestro Raisa. Nećete vi mene videti u vašoj crkvi. Imam ja svoju crkvu,

Dabome da je imao svoju crkvu — to je bila niegova škola. On se, dakle, tih dana vratio, toj svojoj crkvi da bi skinuo 5 Vrata maturu, i da bi se sasvitn kako treb posvađao sa ohom crnom, Uostalom, on nikada ma nju ozbiljno nije ni mislio, pa da — tako je započeo svoju ozbiljnu svađu sa njom, kađ se našao pored nje, a ona ga dočekala kao da se nikađa nisu voleli, kao đa nikad nije ni poinislila da ođgEoOvori na njegova Dišsma — bila ie to šamo šala i igra. Kao što se šalio i igrao i 8a seBtrom Paraskevom, tamo u selu, — Uopšte, on mnogo voli da 56 šali i izra mo?a da »na to Ona. Šta — valjda ta orma ne misli da je on seđeo besposlen tamo u selu, haha, to ne bi priličilo jednom Milijanu. Da sedi besposlen čekajući njena pisma... Njena sreća što mu ta pisma nije slala, inače bi se iepo provela ta njena pisma. Sestra Paraskeva...

Tu je sad dobila reč ona crna, Ali reč te orme nije trajala dugo, Ona je volela jednog drugog Milijana, ne ovog, rekla je, i sad se kaje što je uopšte volela MiliJana, On je...

Sta je on, neka mu kaže.

Neka prvo on njoj kaže ko je to sestra Paraskoeva. Sestra Paraskeva, haha, ala je to smešno, To mora da je neka bolničarka koja leči goveda i ovce, i nosi pelu kecelju, i ništa je a misli da je bog zna Šta... Eto tako...

E nije baš tako smešno, neka zna ta crna, Ona uopšte nije bolničarka, i uopšte nema belu kecelju. Sestra Paraskeva, to je nešto kao biser, pa da,

Kao biser? A sna li on, glupi Milijan, šta je to biser, je li on ikada imao u rukama neki biser?

To je tačno. On nikada u fTukama, nije imao nikakav biser, ali on zaista bolje ana Šta je biser neso neko Koji ima pune vreće bisera... Bi li, napfimer, ta crna pristala da u lLagaričinu noć, pbunu tame, utvafa i duhova, pođe sama u šumu i tamo čeka njega, Milijana, bi li, hajde, itaži, molim te...

Baš tako?

Jasno, baš tako.

Ali ko je ona?

Ko je ona? FHto, ona je biser. čatim, ako bnš hoće da zna, ona je i kaluđerića koja ne čuva ni goveda ni ovce. Ona služi bogu ocu, i sinu, i svetom duhu, ali alo neDOstojeći bos da, ona će služiti i njemu, Milijanu, i to na način koji se ne pamti...

Hahaha, služiće njemu, na način...

Blužiće, jes. Baš onako kako treba da služi jedna ofkva, jedđam mahastir. Bestra Paraskeva, to je kao Hilendar... Lepše od tog...

Jadni Milijan, On je ved sasvim bio bolestan, eto dokle ga je odvela njegova svađa sa tom ocrmom. Laž je bila da je prezdravio, kao Što je laž babje leto. Ne ski: nuvši s, vrata maturu, nego je ostavivši za smodinu dana kasnije, za-neko kukovo leto, on;se vratio kući bolesniji i iamučeniji nego ikada. Ba tamnim kolutovima pod očima,"

dugem~kosom, presavijen. kao đa hiljade ljudskih džakova nosi na leđima, O, ni pomena od starog: Milijana.

Dočekali su ga.

Pa, otišao si a nisi ni bio našao svoje zdravlje, rekli su mu s praga još. A ona crna, pije ti krv, i baš ti ne da da budeš Gospodin Neko. Što se ne maheš te crne”...

Ma kakva crna, dreknuo je Milijan. Mogao bih ja tu crnu, da sam hteo...

. Naravno, mogao si, kao sestru Paraskevu. Ali, vidiš, ona nije sestra Paraskeva, i izgledh..

Milijan je zakolutao očima. Opet ne govori njegov otac, nego to iz njegovog Oca povofi neka belosvetska 1obuža koja ni pojma nema šta je to drenov cvet, ni pobovo uvce, ni ljiljan, ni učenje...

Ti baš hoćeš da umrem, rekao je.

To je starome bilo dovoljno, on nije hteo da mu sin umre pred očima, i to njegovom krivicom...

(Odlomak)

IZ PROVINCIJE

i

Nevolje francuskih kritičara

žalbu kritičara da dobijaju sukiijiga od izdavača na čitanje, Anrijo (mile Heh+iiot) piše sleredove u Le Mohde-u:

»Milost Galimare, milost Žilijare; fillostisvi vi ostall izdavači, koji ćete uskoro biti žrtve te strašne inflacije knjiga koju vi Bami prouzFokujete, objavijujući sve što vam pisci dofose | Što vi sVe Štampate bez razlike, u vašoj potfažhji za »bestseleriina«, i možđa ko zna — biidiMmo optimisti — 1 za uUrnetničkir delom. A u međuvremenu, u Parizu nema više ni hajmanjeg podruma, ni najmanjeg magacina gde bi se moglo smestiti sve ono Što se ne može prođati. A

Na više pBmil deće

zatini, VI rieurmorni proizvođači, ne stižete đa se zapitate gđe mi kKritičari možemo u našim skučenim stanovima da smestimo sve one knjige koje nam Šaljete. Pa kako da biramo, 1 mi Sšami, ıi toj poplavi? Kako da ne buđemo potopljeni tom nezadržijivom Potpuno zatrpah, ja više ne znam, u

ževnost, takođe,

teta.

planktonskom rHasom? Svet ima talenta i smatra da

kvalitet izdvojivši razume se, od tog strašhog Kvanti- da odgovorimo: vi se žalite Što je »nevesta suviše lepa«, Zamislimo jednog industrijalca da žali što ima suviše čelika? Pesnika koji se žali da ima

suviše tema?

Mislim da su i pisci odgovorni, takođe, Svaki piše mnogo. Svaki hoće da štampa svaku svoju knjigu. A. utoliko gore po sve nas, ako je i publika presičena. Izlaza nema, jer ceo ima

že (iz delikatnosti, je što zanat kritičara danas nije ho-

tim gomilama koje sve više rastu i koje se ruše, dđa nađem knjigu primljenu prekjuče — od knjiga primljenih juče i danas, To nije lična jadikovka koju ovde izražavam. Sve moje kolege u istoj su situaciji. I to postaje ozbiljan problem koji treba đa se odnosi na sve edicije, A i na knji-

prava da piše, U ime čega? Hekadđ je to bilo uime umetnosti i lepote, Danas ceo svet piše uime istine, jer sva ko hoće da kaže svoju istinu, kako je on vidi, o sebi, o drugima, Istinu! Svoju istinu! Ah, te istine...«

Na ovu belešku »La Nouvele Revue TPrancajise« daje ovaj komentar:

»Na sve ovo, mi smo u iskušenju šta

Nobelovih nagrada) dolazi tek

nom mišljenju, inflacija ·kMnjiga Istina koju Anrijo izbegava da ka- Francuskoj još ne postoji«, mislim) u tome ao N.

norisan kako bi trebalo: ukratko, on nije plaćen dovoljno. I on onda mora đa radi drugi posao da bi mogao da živi. Pa onda, razume se, nema vremena da čita sve knjige koje dobilja. Inače, đanas Prancuska, zemlja naj intelektualnija ma svetu (ako se uz

me u obzir najveći broj dobljenih

na

osmo mesto u svetu po broju štampanih knjiga na sto hiljada stanovnika. Prema tome, po našem skrom-

u

7