Књижевне новине
i „im.
| ——.———
ZA
JEDNOG NAŠBE
BUDUĆEG.
Vlatko PAVLETIĆ
O mnarodnooslobođilačoj borbi mnogo je pisano iz najrazličitijih aspekata. Osim mnoštva članaga mpublicističKog: aragktera ji žurnalističKih „efemern'h· repor=taža, osim Tu doslovnom smislu riječi bezbrojnih prigodnih' govo vora i evoKacija, „svagodnevmo mam je na dohvat ruge poveliga polica do vrha matmana wnjigama Kojih je sadržaj na ovaj ili onaj način „vezan „za NOB-u. Najviše ima, dagaKo, napisa zanim/ljivih samo Kao # gvantitet \detaljističkih argumenata i prim jera Koji teK treba da posluže za obuhbvaitnije sintetične zahvate i analige — svejedno da li s umjetničkim ili maučnim pretenzijama. :
Čitajući, naime, pod različitim maslovima o istim događajima i o istim događajima različita svje dočanstva me možemo se oteti utisgu, da će teg: negi naš budući Tolstoj, ako se takav ikada rodi, od svega toga obilja izdvojiti samo mali, ali impresivmi đio KaKo bi ıu širokom zamahu ne samo nasligKao fresKu prošlih zbivanja i bitaka, nego i otKrio njihov suštinsgi, bitni smisao u obligu dalemosežne vizije oplođene prošlošću, ali ogrenute buduć nosti.
Ne želim time obezvrijediti do sadašnja literarna ostvarenja Koja mig+iamo misu. beznačajna, ali isto tako nemoguće je previdjeti i zaobići svu onu građu što u sirovom stanju, još uvijek. mnetran sponirama i literarmmo meisKorištena leži ma dohvat svima i nigome, održavajući se teK: Kao usmena legenda, pniča, anegdota, zapis, reportaža, dogument. ili čag: suhoparni imwvještai i gola činjenica mpotKrijepliena · brojKa– ma, a Koja nas ipag i sada pti mnamgnadnom i ponovljenom sluša mju i čitanju uzbuđuje i dira životnom. istinitošću Kamwvu nalazimo tem u rijetkim mnjiževnim djelima.
Možda o značajnim događajima kakav bijaše naš marodnooslobodilačwi rat sudionici ĐOotresnije svjedoče ad iznose činjenice nego Kad ih Kkomentiraju i stiliziraju. Posve je mormalno što oni, i ne samo oni nego, čaK i generacija što dolazi neposredmo za njima, govoreći o događajima više pažnje posvećuju vamnj sim znacima prepoznavanja me go sKrivenoj suštini. Kao da im je više stalo do trenutačnog prakK tičKog efeKta nego do mpronalaženja dublje istine i adegvatnog obligxa za transpoziciju iswustva i zapažamja. Tago se rađala retoričKa poezija i crno-bijela apologija herojstva shvaćenog prilično jednostramo, a samo izuzet no — u vrlo rijetkim tremucima istinsKog madahmuća — ostvare me su sinteze (umjetnične prije svega, ali i naučne!) općega isKustva. O epohalnim djelima rijetko budu odmah napisana — epohalna diela.
Najprije se u pravilu nagomilava kvantiteta pojedinačnih svje dočanstava, za Koja njihovi pbam tioci (da taKo kažem) smatraju da su izuzetno značajna, premda
· to uvijeK i misu, a ponegKad i
Kad jesu, značajna su samo u ograničenim · prostornim: i Vremenskim ogvirima, dok je još važno da li je nega bitka na pri mer otpočela Kod usamljene Kuće na raskršću ili nešto dalje, na drugoj strani potoka. Učesni cima bitke čini se vrijednim du gih raspravljanja svako razilaženje ili evemtualno nepodudara nje u sjećanjima pojedinaca o tagvim i drugim sličnim detaljima, međutim, za one Koji će naknadno tražiti i nalaziti uopće ni smisao ne samo te jedne bit xe, nego svih bitaga u toku narodđnoosilobodilačKe | borbe, dale, nešto zaista značajno u širem i općenitijem smislu, bit će važnije da im neki budući naš Tolstoj pokaže i sugestivno Ppri-: Kaže odakle moralne i fizičke snage borcima, da nakon svih napora, na domak stacionirano8, odmorenog, dobro opskKrbljenog i brojčano madmoćmog neprijatelja izvrše i posljednji pobjedonosni juriš bitke Koja je započela svagdje i vodila se posvuda, da bi završila u isto vrijeme i s jedinstvenim zajedničKim rezultatom. (Što pojedini učesnici o pojedinostima iznose različite činjenice tumači se upravo njimovom potpunom zaogUuDpljenošću Mogađajima na ograničenom seK toru djelovanja; oni različito evo ciraju uspomene na negoliKo od-
KNJIŽEVNE NOVINE
TOLSTOJA
sudnih trenutama dugih kao vječ nost i s repergusijama u vječno sti upravo stoga, što su u tim
trenucima imali prepsled jedino. pregll j !lmu, u Kojoj bi naše emocije bi
nad svojim semtorom đijelovanja, a ne ujedno i mad čitavim toWom: zbivanja!)
Lago je prisjetiti se tagvih de talja i istinitih ·„svjedočanstava, Koja su nas potresla snažnije i navela nas ma nmapregnuktije razmišljanje nego stotine i t#isuće bomibastičmih riječi mpretvoremih u literame fraze što se odbijaju od nas pao lopte od ziđa — u elegantnim „balističaim rivuljama, ali: odbijaju se! I me mora= ju to biti detalji pročitani u dnevnicima i memoarima — 0onim majboljim wagvi su bez summje djela Rodoljuba Čolaovića, Ivana Šibla i dr. — lako je moguće da su to upravo činjenice prenešene usmenom, pre dajom ili pam zabilježene fragmentarno, bez igamve stilističke intervencije, u ritmu samih 'događaja. Vjerojatno zbog te Ogoljenosti, što zapravo znači zbog neposrednosti i nesputanosti iKaKvim verbalističkim bala stom, one djeluju i damas, prem da nisu osmišljene u umjetničkoj strugturi aleKosežnijeg značemja niti su sastavni dio neke cje lovitije vizije ili prigaza. Takve su i ove na xoje ću ovom Dpri godom mpodsijetiti, Kako bih
rištu pred mjegovom lastitom, , očigledno siromašnom, „ućicom moramo požaliti što toj Evropi Koja je Nijemcima brzo zaboravila i oprostila mako su i na oji način omi za nju — a Drotiv mje! — ratovali, Kažem, moramo požaliti što toj Evropi još uvijex me možemo ponuditi um jetničKi sugestivni primaz stra= hota oje su vršili poslušni automati snabdjeveni dirljivim. pismima zaručnica i sentimenitalnmim fotografijama vlastitih obitelji, jer memamo još' uvijeg literarno zgKusnuta iskustva trpa poput onih najboljih Amdrićevih stranica 'o tursgim zulumima, o otimanju maše djece i o mabijanju ma kolac. KaKo bi samo poviresno morao dijelovaiti npr. ovaj detali o Kome je sačuvan autentični dogument, ·da je UuKlopljen. u negu veću proznu cje
le vezane za sudbine womgretnih
· ličnosti o ojima bismo znali više nego samo njihovo ime,” njihovu uniformu, njihov broj zabilježen rumwom wroničara 30. novembra 1941:
„Nijemci su wremuli iz Mač-
Kata u 7. U Čajetini su bili u 7,80. Naši (tj. partizani!) posta= vili slabe straže i nemački ten= Kovi ih zatekli u afani. Mnogo ih je izgimulo. Neki wmpobegli Kroz prozor. Jeziva sluga ma iPalisadu ad su «naišli „nemački tengKovi — ogo 60 teških ranmjemia jzmijlelo po livadi, onamo bez nogu i rugu. Nemci su ih tenpovima gazili“.
„ Sligama ogupatorsKih medđjela pridružuju se bezbrojna i još stravičnija svedočanstva o zločinima domaćih wvislinga. Nema od njih graniče se s „mogućim označavajući vjerojatno najdublji pad ljudsgkoga u čovjeKu i najveće moguće povampirenje patološxih i Žživotinjsgih mnagoma za ubijanjem. Nemoguće je, i uvijek. će biti nemoguće, · bez mučnine gledati fotografiju čet niga što je čučnuo nad prekgkla-
nom žrtvom — ne blaščetom, već
DUŠAN RISTIĆ: CRTEŽ,
barem djelofnično — inicirao doživljajno područje i građu za literaturu posvećenu tematici narodnooslobodilače borbe, bez jpagKvih pretenzija da biram posebno značajne i izuzetne. U ovom slučaju i nije potrebno zaustavljati se na izuzecima i raritetima, nego na onome što
bismo mogli mazvati posebno iz- ·
ražajnim i fHtipičnim, što je, dakle, sačinjavalo stvarnost tešmih i
NOBe-e, Dogumoenti i Totografije iz to-
slavnih dama
ga vremena djelujiu jezovitije me-
go KošmarsKke slige strašnih snova i vizija pakla. Ljudi prolaze pognutih glava okupiranim ulicama gradova kKodima odjeguju pruske čizme i Lili Marlen, a vjetar u visini prvih atova Kuća njija ugrućena t'jela rodoljuba obješenih o stupcve svjetiljaka.Jliona stravična atmsofera fotografije jednog sajmišnog dana u Kraljevu u jesen 1941., na Kojoi se u pozadini nazire Vvreva sakupljenog naroda moji je prisiljen da trguje da bi živio, ali ne može ipak ostati ravnodušan
prema sablasnim niskim vješali- ,
ma na ojmma vise dva čovjeka zgrčemih rugKu opuštenih niz tijelo u čudnoj ratobormoj pozi, dok u desnom uglu na najvišem zabatu Kuće strši transparent na Kome piše njemačkim jeziKom: „Pobieda sa Evropom, pobjedđa za Bvropu“. Kad u blisKom susjedstvu s tim otKrijemo ugojena lica Nijemaca foto=grafiranih Kraj gomila strijeljanih rodoljuba ili jednog njemačgog oficira Kako zabavlja Kolege udđarajući čigzmom izmučemo opruženo tijelo nepoznatog čovjeka, vjerojatno seljaga u dvo
svakodnevnu.
,
čovjegom, svojim susjedom! -—
čiju Krv halapljivo liže s vrha dugog moža. Ili onu grupu ustaša golih do pojasa i krvavih ru wu Što stojeći na hrpi preklanih tjelesa zauzimaju najprikladniji» raspored m obliku piramidal ne poziciie pred objegtivom Kamere. L
Objogtivne su riječima figsirane mnoge činjenice kojima ne mogu ne vjerovati i oni woji bi najradije zanijeKali da su taKvi zločini bili mogući, ali ni jedam pisac'jošmije uspio prikazati Kom pletnu tipičnu galeriju ličnosti približivši nam .je prethodno s njihove najimtimnije strane, pri gKazati nam najprije niihove historije ispunjene . svakođevnim događajinia i njihove dramatskxe prelomne trenutke Kada /bosta= ju zločinci, i zašto postaju zločinci, dok drugi u isto vrijeme prerastaju u heroje u svom sup Totstavljanju zločinima i” borbi za slobodu i za dostojanstvo čovjega, Ovako 'zastajemo zaprepa šteni pred situacijama Kojima ne znamp naći imena, čitamo i Dpi-
'tamo de ne očekujući da ćemo
naći odgovor u samome dokumentu: „Dolazili su seljaci noću, s fe njerima i motigama, i zakopavali žrtve. Među njima su se pojavV- · ljivali zločinci. Jedan je od njih · uhvaćen, Tomo Janković iz Krana, starac od premo “70 godina.
'Primaje da je polumrtve ljude
ubijao udarcima rampa po gla vi. Poluživi su sarhaniivani. Nastavak na 7. strani ·
PA Poe „obi, + VA Aye OR 1NBVN
·žaj gledalaca.
LIRIKA
U PREVODU
FRANSIS PONŽ
\
Francuski pesmik Piramsis Ponž (koji .je ovih e dana boravio u Beograđu) rođen je 1880. godine. Objavio je više zbirki pesama, od Kojih je najpoznatija zbirka »Pamtie pris des chosese 1942,
Ponž je stvorio čitavu revoluciju u Gsavremenoj poeziji raskiđajući sa tradicijom subjektivne, sentimemtalne i metafizičke poezije, pa čak i sa »poetskim osećanjem“. Ali okrećući leđa poeziji, on ju, je tek našao: oslobođavajući se stare, on je našao novu poeziju stvarnog sveta, našeg svakidđanjeg života.
Ponžove e ukazuju nam se kao opisi wpostojećih«e stvari ili bića: elemenata (vođa), sirovih predmeta (šljunak, drvo, cvet, voće), izrađenih predmeta (vrata, orman, cigareta, hleb), životinja (puž, Jeptir, lasta), i mnogo ređe ljudskih bića. Opis veoma detaljan, namerYno prozračam koji pokušava da stvori predme-
e te razgovora, koji će biti ravmi samim' stvarima. Jer poezija je za Pomža vežba Koja se sastoji u tome da otkrije razloge »izazivamja« koje stvari bude u čoveku.
Ti opisi ne liče ni na opise naučnika (entomologa), kao mi na opise pisaca naturalista; to su opisi fenomenologa. Oni se sastoje iz čuđemja predstvarima, »stavljanja između paranteza« pa bilo da je predmet tog čuđenja opis stvari #li, ovo naročito, opis njenih korisnih funkcija. Ponž opisuje predmete u koliko oni otkrivaju način bitisanja: Svaki predmet (puž, pomarandža itd.) pokazuje izvestan mačim i daje primer koji je jedinstven na svetu. Tako nam se i najprisnije stvari pojavljuju potpuno neobične i tajanstvene; ali u isto vreme, preĆuimo upoređene sa načinom postojanja čoveka, one su ogleđalo u kome se ogleda nača 1lična mogućnost.
Ta originalna komcepcija objašnjava uspeh i uticaj Ponža, naročito na mlađu gemeraciju; pa ne samo na pesnike, već i na romamsijere. Tako su Rob-Grije i predstavnici »novog romana« prihvatili osmovnme misli Ponža., Već se mmogi i ugleđaju ma mjega. Tako je Zak Bros na primer, objavio čitavu sweriju opisa sličnih Ponžovim, u knjizi pod imemom »Red Stvari« (L'Ordre đes Choses).
(=== kanugiaaar ai UN IMNUIVRJ PJ grrr aas ——|
Svaka lasta neumorno se zaleće — i nepogrešmo to izvodi — prema svojoj vrsti leta, u ispisivanje nebeskog svoda.
*
O ti oštro pero, umočeno u cCrno-plavo mastilo, ispisuješ se brzo!
' Tvoj trag ne ostaje... |
Osim u pamćenju uspomene na plahoviti zalet, na jednu čudnu poemu.
Sa povracima, oštrih zaokreta, o vi čiođe za kosu, brzog klizanja na krilima, sve većeg ubrzamja, ponovnih zaleta, plove ajkula.
Ah! mam je napamet, tu poemu neobičnu! i neću joj ostavljati više brigu da se izrazi.
Evo reči, potrebno je da ih kažem.
·'
(Brzo, i usput gutajući reči.)
Lasta: igvrsna reč; mnogo bolja nego ono lastavice — stavica, potsvesno odbačeno.
Lastavica, lastatatavica: lasta, na horizontu, vraća, se, Dplivajući na leđima, u slobodnom stilu.
Zgranuta — tavica: gonmjena-goniteljika, beži loveći uz oštre krike.
Sramežljiva strelo (vrhu bez ručice) — ali u toliko više brza i nezajažliiva — ti treperiš slećući; žmirkaš krilima.
Nevešta, sa ivice krova, sa žice, upuštajući se u prazno, ti odlećeš, brzo!
Kao da, okolišiš umesto da pađaš, (baš kao ova rečenica),
e gatim, — ne 'zanemarttijući gnezdo, pod'gre-
dom 'krova, odakle se čuje pijukanje : igladnela, porodica malih reči sa krupnim glavicama, raz japljenih kljunova, nađahnuta jednom strašću, neumerenim zahtevima Vraćaš se na žicu, na kojoj staješ u gomilu. (Spokojno, u red.)
· U red — na jasnoj pozadini — na domak naših očiju: u jedan red ili dva, slobodno odletela, ah! pa šta to znači! ri IBOVO beleženje himne? (To bi bilo suviše o. Slovo njihovog zakona? (Ah! to bi bio i moj
zakon!) u x e
~ Mnogobrojne na nebu — po redu ili Do mestu — na ivici, za trenutak, evo ih poređanih.
Ali kakva ih to briga mori, đa u jednom trenu sve odleću? i
Sve, bezglavo, naglo. odleću.
One su nepogrešive.
. I svaki njihov zalet — ma, koliko da, je razli-
čČit od njega — samo ih potvrđuje.
Ali niko ne može u to da veruje; i niko ih se i ne seća; i svaka se neumomo vežba u tome.
Svaka se izbezumljemo baca, u prostor, i pre-
leće, tako obeležavajući prostor, najlepši deo
PVONŽ O amičci alkoholni, ep noou) iTAmerđ Toorurerd kažem: plamem i strela u isto ra), j
Plameni jezici, izdvojeni jedan od drugog, koji od svoje glavnine odlaze daleko — veoma brzo i daleko, i ćudljivije nego strele —
Da li su upravljani, izmutra, iz samih sebe? Blagođareći tom malom žarištu — alkoholnom i za večito — eto šta imaju oni? Ti plamičci,
Pomoću tog malog žarišta — duše i volje šta, imaju one, te laste? }
Ili bolje, na razdaljini, prema vrsti?
Tim neobičnim trolejbusom-fantomom čas vesele, čas podbadame, na žicama? Ah, te laste!
* y |
Ma, šta, da su, plamenovi su, strele su koje osećamo bliskim nama; i gotovo kao da su delovi nas, đa su mi.
One čine na nebu ono što mi ne znajući da to činimo ne možemo ni da želimo; možemo to samo da zamislimo.
U isto vreme vitkije i kruće, one liče na naš
duh, na našu želju po neki put. ) I one su samo to; samo misli, samo naši pokreti, ali: pažnja! . Između životinja, one su te koje se najviše približavaju plamenu, streli, _ One odlaze od nas i ne odlaze od nes: bez
· iluzija!
Da smo mi morali da činimo to što one čine? One nas ostavljaju, one nas bacaju u Dpolo-
*
Vidite! Tu venecijansku masku laste ; ili čak pre masku Dalekog Istoka.
Te izvučene oči, te prorezame zanhe kao krivim mačem: mačem brzine.
hape. Proće-
šlemovi i kostimi: kombinezoni, na kojima, naočari imaju ogroman mnačaj; sve — počevši od toga — povlači se ka slepoočnicama, ka ušima — do krajnjih vrhova samih krila! . Budimo malo više čovečniji prema njima,: malo više pažljiviji; promišljeniji; ozbiljniji.
Njihova uzdržanost od nas, njihova, različitost od mas, ne dolazi li upravo, iz činjenice da ono što imaju blisko sa nama neobično je skriveno, prituljeno njihovim drugim krajnostima — onim sa apstraktnim macima: plamenima i strelama,Y?
Kojom smo nadmoćnošću, neobičnom vjrtuoznošću, mali da, je ibegnemo?
A evo onog što je u njihovom uslovu, možda,.
najeroznije: one se me svlače, ne demaskiraju ni ! -
Shvatate li to! Svesti se na tako malu stvar, nasuprot tolikim istezanjima, tolikim grimasama; a, utegnuti se tako usko, maskirati se, izobličiti toliko — i više se ne moći vratiti na neki drugi uslov... Ah! nesretnice!
x
Svirepi sport!
Ne samo lov između njih, već sport.
Leteći pravo dve laste prave šine koje škripe naročito na, krivinama.
Ali najčešće one se progone, indijanskim redom, jedna za drugom.
Njihovo nadmetanje je podsticamje.
*
-- Ipak, izgleda da u gornjim slojevima, alttiosfere neki put one odlaze da lete usamljene, mimije. |
·Napuštaju za časak svoj stil za ishranu, a osetljive brzo na pokrete sfera.
ı Pasivne su i smirene (u tim visinama nema više insekata); pa kako bilo da bilo njihajući se uostalom, iz zadovoljstva igraju se meodIičnošću. *
Uskoro, pošto je noć došla — i kunjajući od sna — one traže odmor pod krovovima, pođ strehama.
Za mene veoma, slične onim električnim vagonetima, poređanim — kod najsnalažljivijeg ođ mojih malih drugova — na najvišim policama, gotovo dođirujući plafon.
Tu one u trenutku zore kroz san podrhtavaju. Neki put kad se spuste, one dahću. _
Njihovo očajanje ponovo ih obuzima.
I one, razrogačenih očiju, Bog ma šta · } očekuju?
*
Nastupaju šumovi grada i sela. Bude se nevini: oni ustaju prvi. I samo oni do izvesnog sata. Oni otvaraju česme — vođa šumi i teče;
pokreću se motori, hukću Iokomotive, Dokle ptice, u svežini nove svetlosti, guču.
Tek docnije — kad prodavci novina, auta koja su već bacila pakete pred pragove Pprodavnica, a poštari podelivši brzojave pripremili im teren — ubice, gospodari prihvatiće se, sa, grabljiyim srcima, opet svojih gnusnih poslova.
*
Pa, hajte, dakle, laste! Taste brze, munjevite, Protivu slučaja nevernog, I protivu loše sreće,
AP uvek — dobroćudno!
*
O brzoletne laste, Gonite slučaj nevermi! O laste letite, letite! O kričite, dakle! Protivu loše sreće i uvek dobroćudno!, \·brzavajte kretanje!
RA Podvlačite vaše krike!
I gonite, lovite insekte po nebu! Gonite te siktne živote, Zbunjuj te ih vašim kricima! Oe ie reči ara
\ avajte sve što je
Čistite azur neba! pr Budite se ,o laste! I rasturajući se po nebu, | E napuštajući najzad ova mesta,
Bežite dalje, sve dalje loveći uz oštre krike!
.
Eto, to je, u stilu samih lasta, po mome mišljenju značenje njihovog nepopravljivog kru-
leta. n (Preveo Nikola TRAJKOVIĆ)
· Laste ili „u stilu lasta“ (kruženja)