Књижевне новине

u , \

ı

PATRIOTSKA4 POEZIJA D4NAS

VOJISLAV ĐURIĆ

SAVREMENI RODOLJUBIVI PESNIK IMA VEĆU TEMU NFPGO IKO U PROŠLOSTI

Sadašnja, socijalistička, epoha zahteva da rodoljubiva boezija buđe spoj patriotizma i internacionalizma. Ova deiinicija je, nažalost, više politička nego književna, jer ima držav“ nika koji su veći pesnici u Dpolitici nego rodđoljubivi „pesnici u poeziji. Ali ne treba zaboraviti činjenicu da je Kkniževnost anticipirala spoj patriotizma i internaocionalizma još u ona vremena kad politika nije priznavala ni najosnovniju humanost van regionalnih i Dblemensxih okvira. Homerov „grčki patriotizam, na primer, ispevao ije nenadmašnu tragediju trojan-,

· Skog patriotizma u doba ka/a su osvojeni građovi do temelja razarani i pobeđeni ljuđi pod nož stavljani. I posle Homera — u ograničenjima robovlasnič“kom, feudalnim, „kapitalističkim, koja su diktirala „uskogrudost i isključivost — svi Odista veliki pesnici primali su rođoljublje samo kao jeđam, vid čovekoljublja. Bovinistička i osvajačka patriotska literatura bila je, po pravilu, stvar nadripesnika. Kits je ne samo za sebe nego i za sve druge stva raoce Žigosao osvajačke zastave svojih sunarodnika kao #astave sramote. Književnost ie, dakle, prethodila „politici i u mnogim zjemljama i danas joj prethodi.

U našoj zemlji politika je pretekla književnost, iako naši rodoljubivi pesnici ispunjavaju zahtev socijalističke epohe. Svi su oni oduševljeni Jugosloveni i humanisti, ali i najbolji su daleko ispod onoga nadahnuća kojim politika već dvadeset godina oživljuje bratsbvo i je" dinstvo jugoslovenskih „naroda i borbu za slobođu i napređak svih potlačenih i zaostalih ljudi. Mislim da se s tim slažu i oni koji imaju Argusove oči.

Pitanje je zašto je tako. Kao jedini očeviđan „uzrok sugerira se »današnja situacija koja GOvodi u pitanje muitski zwmačim mišljenja uopšte. Ovo shvatanje verovatno se zasniva na tOme da su politika, koja hoće da bude nauka, i nauka, koja hoće da bude politika, odgonetnule sve zagonetke i razmrsile, sve tajne ili bar osvojile isključivo pravo na proročanstvo, koje je tako dugo pripadalo poeziji. Ali činjenice se protive ovakvom shvatanju. O kosmosu mamo veoma malo, O ČOveku još manje. Pored materije, koja mas toliko mwbunjuje, javlja se i antimaterija, pred kojom smo zapanjeni. Sukob života i smrti — taj osnovni pokretač mitskog načina mišlje nja — nikad nije bio tako Dbotpun i tako iracionalan kao u ove naše neuporedivo lepe i stravične dane koji nam podjednako nude naselja u drugim „galaksijama i groblje na zemlji. Današnja situacija „je upravo takva da poezija može da poždere sve simbole i metafore koje je mit stvorio i Roje savremeni pesnik može da izvuče iz pojava uzbudljivijih i Zamršenijih od onih koje :e smatraju mitskim. Današnja si~

~

tuaocija je upravo takva da besnik — više nego ikađ i tonom potresnijim nego ikad — može da predviđa i lepotu i stravu.

U rodđoljubivoj i čovekoljubivoj poeziji posebno. Ako u njoj izuzetno moraju biti naglašeni prošlost, sadašnjost i budđućnost, onda, je naš pesnik u vanredno povoljnom položaju. Mi smo vekovima bili turski i austrijski vojnici, hajduci i panduri, razdđeljeni i poniženi. Za poslednjih mpetnaest godina, napravili smo više nego u itoku mnogih stoleća, Da li ćemo i u buđuće graditi ili gleđati ruševine ili, možda, svi nestati? Van sumnje je, dakle, da savremeni rodoljubivi pesnik immn temu veću nego što je iko u prošlosti imao. Ali — to je već Pindđar mao — gorostasna tema traži gorostasnu inspiraciju. Treba tek da se rođi čovek koji bi — na pesnički način, i bar tako nadmoćno kao političar revolucionar — doživlja” vao i oblikovao najuzbudljiviju dramu svoga rođa u okviru Saga ua byija drame ljudskog

a. i

> U ovome broju ređakcija »„MHinjiževnih novina« „gzaključuje anketu o položaju, karakteru, strukturi i mogućnoitima rodoljubive poezije danas. Sa željom da w jubilarnoj gođini, povođom proslave dvađesetogodđišnjice revolucije, istakne javnu diskusiju o ne= kim „«viđovima maše novije, ratne i poratne Književnosti, ređakcija »Književnih novina« Je učesnicima u anketi postavila sleđeća okvirna pitanja:

1. Položaj i karakter naše rođoljubive poezije „đanas. (Kako biste danas definisali rođoljubivu poeziju; đa li se pojam rođoljubive poezije proširio ili suzio; kako savremeni pesnik «prilazi „rođoljubivim temama i motivima; kakve su mogućnosti rođoljubive boezije tu dđanašnjoj situaciji koja

dovođi u pitanje mitski način mišljenja uopšte; kome se Obraća i šta izrašava naša današnja rođoljubiva poezija?) 2 Na koji način savremena patriotska poezija može da Održi „kontinuitet sa našim _ NMradicionalnim rodoljubivim pesništvom? (Smatrate li da u situaciji oživotvoravanja i pu ne afirmaćije osnovnih nacio» nalnih težnji, rođoljubiva Dpoezija nužno mora đa zakržija tu svomć hekađašnjem obliku,

ili mislite đa seče rođoljubiva tematika đanas, prifodnim to-

kovima, preobražava u jedan novi Kvalitet?)

_--eeesunnrieyf7 ada ————

TOMISLAV LADAN

AUREOLA LIRSKOG RODOLJUBLJA

I kao da se obično podrazumijevalo: čovjek isto tako prirodno ljubi svoj rod kao Što prirodno ljubi svoju ženu; prirodno je da čovjek pjeva o svome rodu kao što je prirodno da pjeva o svojoj ženi. Samo, dok se bez ikakve muke priznavalo da pjeshik ženoljubac pored sve svoje ljubavi prema ženi rijetko kad uspijeva načiniti valjanu ženoijubivu pjesmu — često je bilo dovoljno da pjesnik rodoljubac samo ljubi svoj rod, i evo he opozive rodoljubive pjesme. 'Tako je omiljena prirodnost posta la neprirodna, jer dok u jednom slučaju sama ljubav nije bila dovoljna za samu pjesmu, u deugom kao da jeste,

6;

Istina. može nastati pjesma i o travci i o ribi i o zvijezdi, ali nije te — pogotovu u izuzet”» nim stanjima — jedhako po* željno ili čak i unoBno kao pje* sma glasno i ižravno lUpućena

cijelom „rodu, cijelom narodu. I kako smio mi imali tih izuzetnih stanja kao malo ko u svijetu, nastalo je u naš i izuzetno mnogo takvih pjesama. One su, bež izvjesnih

sumnje, „dokumenia

}

razdoblja i njihovih zahtjeva, ali ne uvijek i umjetnička ostvare= nja, jer vrijedna pjesma najčešće ne nastaje ako je tek zadatak i odjek jednog trenutka, i posve u njegovoj službi, — nego ako ga nadživljava širim zna čenjem i dubljim uviđom: kad je više u sveobuhvatnom duhu umjetnosti, a manje u „smislu dnevne obavijesti i zapovijesti. Pa opet, kao i ženoljubiva pje sma tako se i rođoljubiva prije

ostvaruje indirektno nego li di- |

trekitno, kad je ne prepadnička — plakaterska, nego nenametljiva — nepatetična. Naravno, imamo mi i takvih ostvarenja, 5sEmo su ona do te mjere rijetkost u odnosu na skoro neizbrojivo mnoštvo neuspjelih sastava ov" vrste, đa se ovdje ne možemo iskupiti tvrdnjom kako je od sveg obilja nazovi stihova Važnije Što ima nekoliko \Yrijetkih ali valjanih pjesama, budući da

ova patvorena množina prigušaje izvorne glasove, pa se mi stoga valjda i pitamo je li moguča obnova rođoljubive poezije, A za sađa nam i ne ostaje drugo već nađati se da je ona moguća, ali bit će samo onda

VOJISLAV STANIĆ:

ako je pjesma isto toliko sveljubiva koliko i rođoljubiva, što manje u žabljoj perspektivi dana i što više u ptičjoj perspektivi povijesti, bez poručene aurole laskavog rodoljublja, nego s težnjom za što većim dijelom cijele istine.

czasie O a Oj IN OR OT Pen ip ——

VUK KRNJEVIĆ

INTEGRALNI GOVOR PJESNIKOV

Mi se danas pitamo prvenstve=no o tome po čemu se poezija danas razlikuje od trađicionalnog shvatanja poezije. U okviru toga pitanja, koje je u stvari situižano u preispitivanje složenih odnosa prošlost-sadđašnjostbuđućnost poezije, postavlja se i pitanje odnosa rodoljubive poezije nekad i rodoljubive poezije danas, Naravno, ovako Dpostavljen problem pokušava da odredi prije svega mjerila estet ske valorizacije, Ostali „aspekti ostavljeni su, u ovoj prilici, po strani. i

Imajući, dakle, na umu ambiciju o estetskom valoriranju nameće nam se, pošto smo već na prvom koraku spremni đa uočimo razlike, pokušaj osmatranja zajedničkoga u rodđoljubivoj poeziji danas i rodoljubivoj poeziji u PDrošlosti, Smatram da se rodoljubiva poezija sve više gubi u našoj savremenoj poeziji, ako pod terminom „rodoljubivn poezija“ podrazumijevamo ekskiu zivnost „Vrste. Ta ekgsBkluzivnost vrste potiče, međutim, od pozicije pjesnika prema problemu socijalne fuhkcije poezije u prošlosti. Danas osječamo „snažno pomjeranje pjesničke ličnosti U dubinu, u breispitivanje vlastite humane bozicije u svijetu, dok se orijentacija u širinu (da upo trijebim još jeđan uslovhi termin), Što podrazumijeva ambiciju pjesnika đa konkretno de)stvuje i djeluje, sve više gubi, a s njom i profetska ambicija pjesnjkova. U tom smislu i rodoljubiva poezija koja naginje velikim gestama gubi svaki značaj.

Ako se đanas može govoriti o rodđoljubivoj poeziji podrazumije vajući jednu poetsku vrstu (ili bodvistu) onda ireba naglasiti botrebu savremenih pjesnika da vraćajući Se “#adiciji odrede uslovljenost današnjeg Dpjevanla uopšte mnogim nacionalnim sim bolima prošlosti. Ali u toj ambiciji ima više traganja nego Dpronalaženja. U tom smislu savremeha patriotška poezija više je ispitivanje prošlosti nego pjevanje sadašnjosti. U ođnošu na našu raniju patriotsku poeziju u

ovim stihovima ima, dakako, mnogo više vještine, „zanatske šigurnosti, ali pato8š i elokvencija uslovljeni potrebom trenutita, što je osobina naše starije TOdoljubive poezije, sve više mnestaju kao izražajna sredstva ove vrste poezije dana,

U ovom naoko nevažnom Dpodatku treba, kako se čini, tra< iti jeđan novi kvalitet rodoljubive poezije. Ili poezije uop“ šte, Naime, pjesnikova potreba da rodoljubiva osjećanja sve

više utapa u opšte biće svega svoga pjevanja svjedoči o tome da patriotsku pjesmu kao pjesničku mogućnost, savremeni pjesnik više ne shvata u smislu izdava– nja iz cjelokupne pjeshičke prak se, nego da, utapajući tu moguć= nost u druge mogućnosti, dolazi do novih pozicija pjesničkoga Jezika i govora u kojima rodđoljubivno osjećanje stoji ravnopravno

VINSKI PODRUM (Sa I Trijenala likovnih umetnosti)

sa ostalim osjećanjima, Na taj način dolazimo do jednog zaključka koji se sastoji u tome da poezija danas, upravo po tome se i razlikujući od „poezije prošlosti kod nas, otvra moguć= nost da se u njoj sve više ma nifestuje ojelokupno biće pjesnikovo, odnosno čovjekovo. Poezija danas ukida mnoge Svoje mo gućčnosti, mnoga parcijalno orijentisana opredjeljenja, da bi stvorila novi, integralni i neposredni pjesnički govor, odnosno da bi komuniciranje između Dpjes nika i čitaoca oslobodila mnogih ograda.

'·Upravo: zato mi i možemo reći, „podrazumijevajući složene metamorfoze savremene poezije, da se pojam rodoljubive poezije danas istovremeno i suzio i proŠirio. DUŠAN KOBTIĆ LN

POJAM RODOLJUBIVOSTI DOBIO JE DRUGE KVALITETE

Nisam želio da odgovorim na

vaša postavljena pitanja, jer:

prvo i prvo, smatram da je rodoljubivoj poeziji danas mjesto u zapećku; i drugo — odavno se pitam: kome ona, uopšte, i treba? Pojam rodoljubivosti do. bio je druge, daleko šire i suštinskije kvalitete — pa prema tome i poezija vezana na ovaj ili onaj način za nj. Ali kad

ovo govorim, ja u prvom redu

imam na umu opštepozhata svoj stva ove i ovakve lirike. Zašto pjesnik treba nekoga da vuče za rukav na OVO i Ono, po čemu je on pozvan da govori narodu u ime narođa i za tamo neku zavjetnu misao narodnu? Otkuđa mu io pravo da se ispred svih prsi u ime svih? Sluša li ga ko?

Bolje mu je da gleda svoja posla — iskustva mnoga to pokazuju. Rodoljublje je ipak Dpo= vremena, okolnostima izazvana, poetska tema. Pali se pa gasi, i opet. Ima nečeg uvredljivog u tome — za onog koji mnogo šta žrtvuje stavivši iskreno svoje stihove u službu nekoj opštoj potrebi, cilju prigodnom, akciji,

Bude naime vrijeme sad mu aplaudiraju i kad ga ponesu ha ramenima; ali dođe i dan kad ga začas ostve i zaborave, Jer

dosadi, i kađ je velik — bio to Jakšić, Rakić ili Šantić. Ne znam šta bi bilo i sa Njegošem da je samo uzdisao nad Kosovom. Današnja inđiferentnost (zašto da se zavaravamo?) prema poeziji dovoljno upozorava i takozvane „rodoljubne“ pjesnike: ne budite smješni sa trubama i dobošima, budite tiši. Vi mislite: svijet se oko vas vrti. Vi mislite: neko ı zarezuje vaše poetske eksklamacije. Koješta! Rodoljublje, bar u poeziji, to je već izlizana i staromodna stvar — u svakom slučaju za mnoge suvišno frazerstvo i patetika. Kakva, danas, rodđoljubiva lirika — Kkakva njena obnova, kakvi bakra= či! Bfemeran posao, drugovil..

ESEJISTIKA

Vlatko PAVLETIC Nastavak s6a 1. strane

Tiorsirati rodoljublje kao motiv poezije SsUvišno je, jer rodoljubma poezija, koja u osnovi ima muobilizatorski karakter, javlja se uvijek u bravi (pa makar i poslednji) čas, čim situacija pretvori obične male radne ljude u oduševljene patriote spremne na najveće žrtve u borbi za slobodu naroda i domovine. Potenćirana, rođoljubna osjećanja javljaju se samo u iguzetnim trenucima kad se nacija sukobi 8 Dpoteškoćama, ili pak kolektivno doživi sreću izazvanu mekim značajnijim uspjesima. BRodoljubna poezija pak javlja se u dvostrukoj tramsfromaociji: ili da bi raspirila osjećaj kolektivne povezanosti, ili da bi ga izrazila. U brvom je slučaju njezina, snaga muobilizatorska, B U drugom izražajna; pjeshička je pak u svakom slučaju, kad je autentično djelo pjesnika. Ipak, češće je tek poruka i oporiuka, isporuka na, imperativ »socijalme porudžbine«. Takva agitka, estradna, reborika prilagođena izvjesnhim konvencijama, bez obzira na sredstva izraza, koja mogu biti preuzeta iz tradicije ili pak iz fonda modemih inovacija. Zbog svega toga je i vatreni patriota, kakav bijaše Matoš, rodoljubnii DDeziju smatrao više nužnošću u određenim kritičnim momentima nego poezijom trajne vrijednosti: »Patriotski pisac nisam. već stoga, što je patriotizam nužda, a nužda nije poezija«. NO, napisavši — Osim Ovog mrzovoljnog očitovanja ~— i mekoliko neposrednih pjesama Ybptožetih jistinskom ljubavlju prema domovini Matoš je dao uvjerljiv primjer rodoljubnih pjesama, čija: je vrijednost prije svega izražajna, a tek zatim (i iuzto) muobilizatorska. Njegovi su sti hovi prešli u usmenu pređaju i bostali parole, što je sasvim nešto drugo od prsikse patriotskih stihotvoraca, koji od parola i efemernih lozitki pokušavaju da prave poeziju. Ovo razlikovanje smatram lakmusom za određivanje poetske vrijednosti: dok je stihovamje Darola rijetko kađa urodđilo mnutemtičnom poezijom, uhkorjenjivathje pojedinih stihova, naknadno, u kolektivnoj svi jesti — u kojoj njihovo mnačenje raste do definitivne sublimaoije postajući općom devizom — gotovo beziznimno je švojevrsni znak, da je cjelina strukture iz koje su stihovi izvađeni bila kreativna i da je vjerojatno ostala — noeltski izražajna! To je i razumljiivo: Djesnik ne iđe za događajima, on ih predviđa, Pjesnici nisu gzalaznica, mego prethodnica, avanhgarđa; nema razloga da tu maksimui he primijenimo jedino na autore rođoljubivih pjesama.

Zbog svega toga istinske, potrešne rodoljubne poezije nema mnogo ni đanas, nakon svih iskušenja kroz koja je prošla naša zemlja, i koja su — na svoj način — tretirali mnogi naši pjesnici, Gromoglasno egzaltiramo oživljavanje prastarih naciohalističkih mitova, kakvo susrećemo u pjesmama fiekih pjesnika, nije ni bOMe-

:Ba2a»—>alzizztziiıiliaozaımi:đ.zzcćinaijiaiK&o

OMOVINA

vija, ni versificiranje patriotskih parola, nego u najboljem slučaju —o verificiranje nekih enitih istina o odnosu pojeđinaca i narođa, jeka i đomovine. Autori takvih patriotskih pjesama (proizašli iz dobrih namjera, ali iz lošeg shvaćanja suštine poezije!) okrenuti su natrag i objektivno Vuku natrag čak i onđa, kađa govore o budućnosti, kada naređuju: naprijed! Nisu, dakle, samo loši pjesnici, već i rđavi ideolozi.

Rodoljublje suvremenog Jugoslavena, nije više samo nacionalizam tu čistom stanju, već i visoka iđejna svijest, ideološka, izgrađenost i Wlasna samosvijest truđbenika, koji ne želi ispustiti iz ruku svoju sudbinu i prepustiti je kao igračku drugome, pa bio on i ne znam kako moćniji. Danas osim nacionalne moći, i snage nacionalističkih ideja uopće, bostoje i druge moćne Sile usmjerene na ostvarivanje boljeg, mimog života Čitavoga čovječamstva.

Zadrti nacionalisti razmeću se uspjesima svojih zemljaka negirajući u isto vrijeme zna čenje istovjetnih, ili još većih, dostignuća drugih narođa, dok osjećaj rođoljublja nama ne mi smetati da se radujemo uspjesima drugih, npr. afričkih naroda u njihovoj borbi za slobodu i afirmaciju, a niti da se gordđimo uspjesima Čovjeka, koji tako uspješno privodi kraju pri preme za ekspediciju u Svemir.

Bio bi apsolutno anmahronizam da u vrijeme kad Mjesec gubi svoje romantičke rekvizitarne konstante nacionalistička konstanina ne d bitnu transformaciju u strukturi mođernih bjesničkih simbola.

Pjesnici — kao što je rečeno — sagleđavaju vizionarno omo što će tek biti, mijenjajući stva ralački furiozno poredak stvami okamenj u magmi predrasuda; stoga pjesnici naših dana i kad izražavaju rodoljubna osjećanja sviji nas u sretnim ftremucima, inspiracije pronalače, mornju pronaći ne samo nove, nego i uistinu prave riječi, zazirući od retloričkih shema, Te ikvizita i bilo kakvih okamenjenih konstanti, koje bi protivurječile dinamičkom razvitku i ga društva.

Bavremehom se danas može smatrati samo ona rodoljubna poezija, koja je izrazom defnga, a idejnom usmjernošću progresivna u najpotpunijem smislu te riječi. Patriotska, poezija, će, prema tome, u skladu 58 razvitkom našeg društva sve više nadabnuća crpsti iz socijalističkih, a sve manje iz nacionalist: ideja. Njen je horizont širok, pa joj se DP:

i dijapazona teksta i izraza. U tome smislu Pe triokski mobilizaciono djeluju i pjesme, kOj ne odgovaraju klasičnoj rodoljubnoj DpaT'

Kad Tanasije Mladenović pjeva »Dp o

nama, to je ujedno i patriotska poema za n&8,

opi i dii jer je njezin autor uspio uobičajenim reto deskttiptivnim sredstvima, ipak, ne samo mati već i djelomično izraziti zahuktanost tatičnost svojstvenu poslijeratnoj izgT

KNJIŽEVNE NOVI

00998

24907

NE