Књижевне новине

a ala O /C „KNJIŽEVNIH NOVINA”

Smrt gospodina Goluže

i NEKOLIKO sparnih i neizvesnih ana, a varošica ništa ne sazna O goOSpo-

dinu Goluži. Ima novc i i lini || a, govo ı siromašni, verovatno je ONA NO Koval starci uzdahnuše: tek kad bi bio, za čas bita ga ostavili bez gBaća. Jedino su znali da nije špijun jer onda ne bi razgovarao sam sa sobom i 7 )egavao društvo. Neko zaključi da je čovek Co a se odmori, ali im se odmah učini ne oguće da se jedan takav in, ik Ta za ajitot0 moojledov BORDO UL; pored tolikih letovališta, odO BKV, pitali su se, zar nećemo nikad saznati radoznaliji DOfPRaše a osi a kome OP OSU bio a: SOBA ) e on svako popoi ja MR: OR aOyy NAJ ONI I „S VK Co l veru. Tamo | :_H je i POMO VW) SED da je otputovao i da će alati Baza JBBBaO MO OSa a ova ao ae Vim iznenadnim dolaskom. Tako Ali gospodin Goluža hod daa taa AB Oj

isuviše, pomisliše oni smeliji, krajnje „Vreme da se nešto pre nagađati.

= Izv:nite, zašto vi, na primer, ne — reče ida čovečuljak koji se nije Videć Od Ado Bi FE REM e umem da bplivim — reče on. — A {o je bar lako, podeli Šta ćete vi u mašoj varošici? Sigurno imate nekog važnog

Njemu se nesreća ponovo ocrta na li. j j ružne ruke na stolu. Napolju je DRdaja, kiše: Giga ja 3: NGE

O; Možda bežite od nekog?

n pomače ruke kao da nai ita! i i Budi ibi ati. o da namerava da ustane, ali samo pri-

— Hoćete li ostati ovđe — reče neko,

Gospodin Goluža se i sam upita zbog čega je u ovom prašnjavom mestu proveo nekoliko dana svog kratkog godišnjeg odmora. Desilo se to zaista sasvim slučajno. Presedajući iz jednog u drugi voz trebalo je više od dva sata da provede zbog nekog njemu neshvatljivog zakašnjenja na šljakom poprskanoj, uzavreloj i goloj željezničkoj stanic:;, Tada se dosetio da bi bilo pametno iskoristiti to nepredviđeno vreme u razgledanju nepoznate varošice. I dok je besciljno lutao njenim uskim ulicama ukrašenim starim drvećem, on iznenadno sasvim bez razloga izgub: želju za butovanjem i morem koje inače ne beše nikad viđeo, i he razmišljajući da li to ima smisla, unese svoj mali prtljag: u hotelsku sobu čija su dva velika prozora gledala na reku. Napokon, svejedno je, razmišljao je, kađ se vratim pričaću da sam bio na moru i svi će mi verovat:. Sutrađan već nije moga9 da zamisli da bi mu negde drugđe bilo lepše: čitao je novine, spa= vao i često izlazio na most gotovo i he misleći na svoj jednolični i beznačajni činovnički život i sve one sWitnice koje &u ga čekale u velikom građu. Da li ću ostati ovde, pomisli sad i osmehnu se. Dobi želju đa se našali,

— Izabrao sam vašu varošicu.

— Zašto ste je izabrali — zaustaviše oni dah,

on naš i ne primećuje. Bilo je duzme: nije imalo smisla i dalje

— Da se.u njoj ubijem — osmehnu se on ponovo i sam ne znajući zbog čega im je baš to rekao, jer mogao je da im odgovori: bilo šta. M MIA O a :

3 š:

Ljudi privukoše stolice njegovom uglu. Lica im postadđoše zabrinuta i njemu se to dopade. Bar ću se malo zabavljati, reče u sebi. i

— Pobogu čoveče, šta vam je. Zašto da se ubijete.

— Smrt je velika stvar — reće on.

— Da vam se nešto nije desilo.

— Ako je zbog žena, nemojte to. da radite.. Žene su ološ.

— Ljudi su se uvek ubijali zbog žena ili kocke — reče neko od starijih. a:

— Život je kocka — reče patetično gospodin Goluža.

Oni zaćutaše ne znajući šta da odgovore. Jedan od pametnijih reče:

— Nemojmo mu dosađivati. Čovek zna šta hoće,

— Uvek sam znao — reče on.

tok. Pomireni s njegovom odlukom, varošani su ga pozivali

na ručkove, nud:li mu novac koji on uzimaše da ih ne

uvređi, a vlast uputi apel meštanima da mu olakšaju po slednje dane u njihovom gostoljubivom kraju. Žene to protumačiše vrlo ozbiljno i u prepodnevnim časovima, dok su im muževi bili u kancelarijama, poseć:vahu pružile poneko zadovoljstvo. Ali baš u to vreme dok su žene šaputale o njemu da je najčudniji muškarac, neko pronese vest da je gospodin Goluža heroj iz poslednjeg rata. On na to samo odmahnu rukom: Zar je to važno, reče. Svi moramo ponešto biti. Želeo je jedino da sve to što ga je iznenadno snašlo potraje što

| i kada mu se činilo sve neverovatno i neOde M OIJO BE} iviknu i postade svestan da je on važna

| TRENUTKA život gospodina Goluže uze sasvim drugi

„UPT7O Se osjci O povratku više nije ni mislio, čak .

j j ajni i život, jer oče da zaboravlja svoj nekadašnji beznačajni i prazn i ba beše i alana? više đa zamisli sebe u prenatrpanoj KORGOIS O i poluprazmoj mansarđi gde je proveo tolike gođine ROG Va ii 8 kujući da mu se nešto značajno i lepo dogodi. Ostaću ovđe, mi e. i 8 odo. ' a u Mite pojavi neka dotad Oe eda kiša š85WI Boverovaže ·'da''je NMVatać i, da ga Je TIEUOG | n ođe Bbha, Šaputahu prilično glasno da mu se to O ORebo og | zuje lepota njegove bliske smrti. Blago njemu, reče neko. Bi su mu zavidđel:: neki.zbog smrti, a većina zbog žena koje sve V! u zanosu navaljivahu na njega. ~

On sve VrčhiH ostađe miran i dostojanstven kao đa je sve to Nie mu se dešavalo nešto što je predvideo 1 što mu 3 DOO NO pripa at Prema svima je bio pažljiv, jer mnogi su želeli da SN Eee o i porara Bel) 8 De ar uži da ić u svome životu šanii | ica priznađe gospodin la | | WhoGo LMDć i #0 ljudi što životima. Je li to greh, reče. Ne,

i Žž j to što imače dolazi pre 372 Odgovori gospodin Goluža, Smrt ie it) važi za ljude, A. činili

kasnije, Vi ste ih al O ipeđenja da ćete im tako pomoći.

sti iz ljubavi i ub . take : RR Se izbo _—_ reče čovek sa na:vnim licem.

— Uzmimo da je tako kao što sam rekao, reče gospodin Go-

luža i pripali cigaretu. WP ROJE da zaspi, jer je to bilo vreme

ji ; io. Onda poklba . Zidbavod ERI og :poBlhJEh, ali i pored toga Wei 1: san smatrao Vro važnim a. vdravlje, ostade dugo da Pazi )ć

| ati Šš sobu. GoOAD. niji varošani uđoše u njegovu #0 ij ADA NT gled oran! ada dee roteši ja i razlikite starosti. Šta li će SR ASO RPA a plašili za mene. : ~Ž buđu 'dovo}hb molili ođustaću od svoje Otbaste OSE (obady Učini mu se sve tako lepo odjednom: ta Pade dao. B MOML BiH bžiW nom februaru i ti ljudi o kojima ništa n je nuli o njemu. — Dobar dan — rekoše obi. — Zašto dobar dan — teče gosp

odin Goluža. Vama je svaki dan, izgleda, doba. |

KNJIŽEVNE NOVINE

Branimir ŠĆEPANOVIĆ

Prva nagrada na konkursu „Književnih novina“ za kratku priču

ga tajno ne bi li mu ·

uživanjem posle obilnog ručka.

— Ni vi se ne možete požaliti! šš

— Moje se zna. Ja sam nešto drugo.

— Izvinite, gospodine Goluža, ali upravo smo zbog toga došli. \

— Nije mi ni do čega — reče on,

— Ali vrlo je važno '— reče neko.

— Zar postoje važne stvari — reče gospodin Goluža. Vi znate na šta sam še ja svojevremeno odlučio, n

— Nemojte nam. zameriti — reče najštatjiji među njima svi se mi osećamo prevaren:n. | — Ko vas je prevario? -

— Obećali ste nam da ćete se ubiti, zar niste:

— Pa šta? j

— Slušajte, drađi gospodine — reče jedan koji je od početka sumnjao — v: mas vučete za nos. Meseci su prošli od onog, dana. Raspitali smo se o vama, imali smo vremena jer vama se, izgleda, nije žur:lo, Tako smo, na primer, saznali da niste bili u ratu, Sve ste izmislili,

— Šta se to vas tiče — reče gospodin Goluža dosta plašljivo.

— I te kako — rekoše svi u glas. — O4 onog dana nismo prestali da se bavimo vašim slučajem. Ništa drugo nismo ni ra-

COO

“Coa

TLUSTRACIJA MOME KAPORA

dili. Zapostavili smo svoje poslove. A vi ste se u međuvremenu gojili, spavali i širili memoral. I ne pada vam na pamet da ispunite svoju obavezu prema nama. \

Gospodin Goluža se veoma iznenađi. Kakav je ovo način, pomisli. Znaju li oni s kim razgovaraju.

— Valjđa ću ja sam odlučivati o svome životu.

ao Izvinite, rekoše oni. Vaš život pripada mama, jer ste nas ponizili. Znate li da naše žene samo o vama pričaju. Svakog dana nam nabiju na nos da ste vi jedini pravi, muškarac u varošici.

— Žene uvek osete pravog muškarca — reče gospodin Goluža 8 ponosom.

— Vi nemafe časti — reče jedan od prevarenih muževa. Vi s te kukavica. Kazaćemo svojim ženama kakvi ste, cela varošica će vas prezreti.

i Sa Nemoguće — reče gospodin Goluža. — Varošica me obova, TES a — Utoliko: pre.će vas zgaziti — reče neko.

— Čekajte — uplašeno viknu gospodin Goluža — ja nisam zaboravio svoju reč. Samo sam hteo da sačekam. Za tako nešto treba PONI Otavi trenutak. Oba |

— Isuviše čekamo — rekoše u glas, Vi nas ismi . neće tako završit “ m 07 S. i MERI 6 45

A R0% oči av 4 a} =RFak Tue

Gde naći mir

Kiše ove poput rečenića

Izdašno udvajaju mirise i boje

To one liče na jato ludih ptica

Bto bez oklevanja svaki predeo osvoje

Žarko ĐUROVIC

LL

NWN a Cilj stižu samo masrtljive moći

U toj kraljevini mlečne se trove kazuju naizust Vode cvokoću svojim, ponornim slutnjama I zbonhko skitanje Yukuju s krvotpkom Jlore U bujnom amfiteatru šuma Vetar podseća na praoca wika Krika w, čljem, su zglobu ı Uglavljene daljine U trezoru meba žvezde čuvaju svoje mamere Ruke su predvorje budmog zagrljaja U kome se prelamaju tragovi sećanja

' Gde naći mir šumo modra Šumo ukucana u muziku patetičnih brda Brđa ovih u kome borovi zamenjuju kopljanika Brđa ovih čiji bi gromovi natpevali artiljeriju Na mojim rukama noć leprša varkama U mojim očima zasela srebrna moneta mesečine Na Yubu usana ukus nostalgije.

2.

IN: preti umorom ja oproštajem

Kiša pada jer je pod mojim uticajem, e

Njen igličasti sam, je jedini forum, za OVO bilje Kad peva kiša tad je bilje najaforističnije

Nadnet nad, hadom porinmuću šumu u medYa

Kiše te zebnjive tkalje

Stvpljivo prebiraju palubom proplanaka

Slikar Lubarda jedini razume mjihov zavodnički prkos Kad se kiše jave ptice svode račum u banci neba Gde naći mir y

Svoju ođeću me menja samo moć

Ova moć čije ruke limuše poput Davičovih metafora

Ova noć s poniklovamim protokom mesečine Ova noć s miđerom šumskih puteljaka Kad se kiše jave gromovi se vešto igraju razbojnika Reka Zeta koška se sa zelenim zetovima vwrbaka Opkladio bih se da mjema ruka lepše podrhtava No bilo koja narodna poslovica.

(Odlomak)

LL__________________O_O_L_O_L_O_LO_L_L_______ YL___-_----— —L"qTq}HHG-—

— U ređu — reče on, — Ako vam se toliko žuri meni je svejedno. Sutra ću vas obradovati. Svi znate da ne umem da plivam. Sutra ću skočiti sa mosta.

— Samo se ne šalite! Nemojte slučajno da se predđomislite.

On im okrenu leđa. Gadno ste se prevarili, reče u sebi. Ne znate šta sam sm'slio. Smislio sam nešto sjajno.

SAMU ZORU oni ga pozvaše. — Mnogo ste poranili — doviknu im on kroz prozor — hteo

sam još malo da prodremam. |

— Molim — rekoše oni — samo vi dremnite. Sačekaćemo koliko treba. . ,

Ali odmah posle toga on izađe nasmejan kao dđa je krenuo na svadbu. Bez sumnje, divno se zabavljao. U inat, poče nešto da zviždi, Varošica koja se cela beše iskupila na mostu i pored reke, poče da šapuće da se to gospodin Goluža veselo oprašta od života do koga mu i nije stalo. Or prođe kroz gomilu koja se razmače, i koračao je polako, uzdignute glave, ne gledajući nikog, visok i jedva neštio. bled. Neke žene. pomisliše_ da „e lepši, nego ikad. On opazi da su, mnogi doneli stolice i ćebad oboa :su jela hleb. Nisam ni doručkovao, pomisli, Ako, reče, a vremena. Oni koji su mu bili najbliži zbunjeno se osvrmuše: rekao je da ima vremena, ponavljali su. On se oseti srećan dok je gledao u masu koja se ljuljala. Koliko ih je, šapnu. Svi su tu zbog mene. Svi me gledaju. Celog života sam ovo priželjkivao,

— Hvala vam što ste se iskupili — reče glasno i mahnu rukom da bi ga videli i oni najudaljeniji. Nije ni pomišljao na opasnost, bio je siguran da je sve dobro smislio i da će uskoro postati još više uvažen i omiljen. |

Neka deca pokušaše da se probiju napređ, jer još uvek nisu znala šta se dešava. Njihovi bližnji da bi ih poštedeli mučnog prizora, zaustaviše ih šamarima. Deca glasno zaplakaše.

— Ne plačite, ljud: — viknu gospodin Goluža. — ·Objasmiću vam zbog čega sam se odlučio na ovaj korak.

Neko iz gomile ga zamoli da požuri, jer se već đugo stoji na mrazu. Taj usamljeni glas ućutkaše oni kojima nije bilo hladno.

— Da bi ste me sasvim razumeli — nastavi on ozarenog lica — morate se malo okrenuti prema sebi svojim bednim životima.

— Ostavi ti nas na miru — opet se javi onaj glas ođ malopre.

— Vi to naravno ne možete da shvatite. Jer reč je o ništavilu. Bvo, pretpostavimo, ja nemam nikog ko bi sad zažalio zbog mene i pokušao da me zadrži.

Gledao. je nekoliko trenutaka po gomili, uveren đa će njegove reči sve izmeniti. Možda će neka od onih prepodnevnih žena pasti u nesvest ili vrisnuti. To bi mu bilo dovoljno đa ođustane, a ne izgubi,ugled.,

Ali niko se ne pomače. LL

Svi su ga ćutke gledali i on u mjihovim očima ne pronađe ni samilosti, niti ičega što bi mu dalo nade. Šta je ovo, pomisli. Poluđeli su. Odjednom shvati da više neće moći čak i kađ bi ih molio da iziđe iz kruga koji behu zatvorili svojim telima. Obuze ga panika. Onđa posledjom snagom, gotovo u očajanju, pokuša jedino što mu je preostalo da ih trone. Pope se na kamenu ogradu mosta i sav se pretvarajući u reči nastavi svoj govor.

— Vi ste jeđini prijatelji koje sam stekao u svome bednom životu. Kad pomislim da treba da odom zauvek...

Oni su i dalje ćutali i njemu še učini đa su ođ kamena .i da njegove reči ne dđopiru do njih. Reka: je tekla prema severu, ali na izgled nešto tiše i lukavije kao da će se svaki čas zaustaviti đa ga sačeka. Prevarili ste me, pomisli on. Više nije brinuo o časti, Trebalo je spasavati život. \

— Naravno, postavlja se pitanje da li treba otići, Možda ste vi, uostalom kao i uvek, u pravu. Ja sam lično kao vaš prijatelj spreman đa vas pošteđim... .

Gospodin Goluža se tađa zanese i očajnički pokušavajući đa održi ravnotežu, uspe da se uspravi, ali u tom istom času kađ je hteo da kaže jednu reč u koju je polagao svu svoju mađu, leva noga mu se okliznu i on poče da pada. Pađajući s glavom nadole, on u magnovenju, pre nego što se vođa zaklopi nađ njim, pomisli: prokleti gumeni đonovi. :

Niko se ne pomače. Deca prestadoše đa jeđu hleb. Jedna starica se prekrsti. Žene prezrivo pogleđaše „svoje muževe. Muževi sagnuše glave svesni da će tek sad gospođin Goluža ostati u njihovoj varošici kao čovek za primer. Pozaviđeše mu, jer se okre-

nmuše svojim bednim životima.

Tada neko viknu:

—.A šta ako on ume đa pliva? . | i

Svi se sjuriše na ograđu mosta. Oni poređ obale potrčaše niz reku. Telo bivšeg gospodina Goluže pojavi se za irenutak na površini vode, a onda zauvek nestade. pied-

Oni koji su sumnjali u njega postiđeše se, a

Onaj što je malo pre. viknuo, ponovo vikmu: . ;

— Gospodin Goluža je održao svoju reč dostojno našim kivanjima. Vidite li ga kako ode prema sevefu.

— Prema nebu — reče jedan starac. — Neka mu je slava.

7

)