Књижевне новине

LIRIKA | UJ IPTSJE:M/OJDUJ

STANISLAV GROHOVJAK

MOLITVA

AJKO božja od Anđela M Majko božja od pauka, Snežnih jedra smeđa GOospo, Malo zvono s minđušama, Majko sa orlovskim, perom Majko božja kolonijalna I rudnička i astralna Sto lepršaš na korveti Na Holanđaninu lutalici · Ponosita wa lafetu Duygoruka dugovrata Zlatoprsta uskonoga Puna ljudi k6 Evropa Rudniče maših nadahnuća O jabriko naših patnji Na meseca srpu tankom Mudrya roditeljko zraka Kao vrt puna milosti Makar sitan blesak prospi Na tamne pesme Grohovjaka.

IZ DNEVNIKA

Grohovjak Grochowi-

Stanislav (Stanislaw

ak) rođen je 1934. Bo-

dine u Lešnu Vjelkopolskom. Kao pesnik 1 prozni pisac debitovao je 1956. godine. Objavio je zbirku pripoveđaka „Narikače“ („Lamletnice“), roman „Tri zmus“, četiri zbirke pesama, tri drame, ne koliko rađio - drama. Radđio-drama „\„Vergilije“ emitovana je Dpreko jugoslovenskog Ta-

„dija. Godine 196?. Bta-

nislav Grohovjak dobio je nagrađu „ministra kulture 1 umetnosti za celokupnu svoju pesničku đelatnost.

NEDOMAŽENA ide. kao mačka

Češe se o sva udubijenja u zidu Danas je psa ljubila potajno Vrativši se imala je u očima vernost.

Ponekad gleda ruke ma svetiosti

I stupa kao

Da miluje zemlju

Kad plete — ima u tom, mekog bola, A u tome kako dere zeca — mržnje.

Zatim časkom ide u mračnu odaju, Zbacuje čarape čak i navamnike, I stoji samoćom, svojom ogrmuta, Kolena posmatra.

Kada je viču, uvlači ramena,

Kad nešto mole, ona zaklanja lice, Tope se zbog nje, tad, popravlja vodu Brzo

Kao porub

Suknje zadigmute.

IV č OVEKA budiš kad ga takmeš, ali Ženu budiš kad je dirati prestaneš, Ustaje u, svojoj dugačkoj haljinwi I stvari posmatra sa tupim užasom.

Ni jednog časka ne sumnja u sebe,

__U vazduh stupa bosim stopalima,

GORUĆA

Ako ne vikmeš otići će kroz prozor Kao kad streseš nešto belo s ruke.

O, Pavle, mnogo lutajućih žema,

Ostaće posle mene ma krovovima kuća. Gledajuć za mjima širio sam, TYuke Kao lovac ptica dobar u svojoj tuži,

ŽIRAFA

D A

To je nešto

Covečjeg straha, bedma, konstrukcija, Žirafa što se polagano dimi

Da ı

To je mešto

Nešto s onog zida od, moja, i aspirima.

"Ta njuščica nalik na Yaspali bacač mina Da

To je nešto

Zašto trulite od brade do kose

Neki zub am, u, praznoj lobanji cvokoće Da

To je nešta

Čeka. to i nas

KHorisno i grozno

Ko noga

Ko srce

Ko trbuh i žarač

Mračna mogila weba ljudskog Da

To je mešto

Ovu pesmu pišem,

Sebi i magarcima

Devojci s Yreumom,

Jednom, zuboboljnom,

Oni će je shvatiti

Da, \

To je mešto

Jer život

Znači:

Kupovati: meso KRasapiti meso Ubijati meso Obožavati meso Oplođavati meso Proklinjati meso Izučavati meso Sahranjivati meso

I praviti od mesa I misliti s mesom,

I u ime mesa I uprkos mesa

Za budućnost mesa Radi smrti mesa I posebno posebno u odbranu mesa

A ONO GORI

Ne traje

Ne hladi se

Neće se održati mi u soli Opada

I trume

Otpada

I boli

'Da ? To je mešto

, Preveo Perar VUJICICĆ

BudZHHEZSGqGHGGBSBRIRHHSHHBGGGHESurHGNSHquSHESuHHSHRHHHqdRaWHaHHSH:dugaduaspa8egWagadgugagaGsagsasuesadaG, ; WduBuGAG! . aqagagasnsggagssgssugapsugsuNHBaagagagagsagasusmurHuGpRSGBWGRHuHBBRHRHRRuRAHGIRHRHRREAHHHSHRSHHRNUuNHSGRRRSHRWERRHHRuIRmNHRHHSNSHHRRNHHBWRWNESNSAWAWMOBGSReurWPAREEAGRBREHNRIESSNRBABNRHGNRBEHNANEBABZNBBARRIHNARHNHBEBANBNRBENSEEHHENIENZIZRrERNHHNHHHHHEIUSRHRHESNNEHIZMNRNHEUERNURNSNEHNHNEHEEHEHNREHEHENHRGERarHIRREBNEHRARRARENEZHAHHERrRNEZRNSRREHEGROSNSRS

SODOBNOST

O poljskoj lirici

IAKO JE kritički prikaz K. ke Šalamun (čiji drugi nastavak donosi najnoviji „broj Sodobnox sti) pre svega inspirisan antologijom „Poljska lirika XX ={“veka“ (DZS. Ljubljana, preveo Lojze ICrakar), sam prilog posmatra šire i obuhvatnije razdoblje poljske poezije ovog veka.

Naime, K. Šalamun polazi od namere da uporedi mišljenja i stavove savremene poljske kritike prema pesnicima koji'su ušli u antologiju kao i da dopuni i delimično pokuša da „prevalorizuje neke kod nas ustaljene pojmove“. Poliska lirika između dva rata daće Boleslawu „Lesmianu (1878—1937) mesto stvaraoca koji je ovo razdoblje obogatio svojim intersubjektivnim iskustvima i filozofskom dosleđnošću. Njegova filozofska osnova, koju Sandauer povezuje sa Husserlovom fenomenologijom i egzistencijali-

zmom, najvidnija je u stavu i-'

dentifikacije predmeta sa samim sobom, čime poštiže „njegovo „samođogađanje i dinamiziranje“. Njegov vršnjak Leopold Staff (19878—1957) je poeziju shvatao ne toliko kao oslobođenje osećanja koliko kao „put do muđrosti“. On ostaje obeležen kao pesnik paradoksa, večnog traženja i neprestanog odbacivanja ciljeva. Ulogu koju je 920-ih godina u Poljskoj imala grupa oko časoplsa „Skamander“ današnja Kritika nije oduzela, ali joj sigurno nije mi priđala vođeću misiju. 'U ovu grupu spadaju ZWwaskijewicz, Slo nimski, NLechon, Tuwim, koji je svojim delom predstavljao most između poezije XIX i XX veka.

Posvećujući pažnju ovim pojavama koje su davale ton poljskoj lirici pisac članka, u drugom delu mastavka, počinje od analize vrenja koje nastaje posle prvog svetskog rata. Neko vreme u ovom periođu potragu za novim izražavaće futurizam, n zatim ekspresionizam. Jedan Kritičar će nazvaii ovo vrenje „sarabanđom svih buđućih izama“. 1920. časopis „Zdroj“ (Izvor) počinje da uvodi svoj ekspresionistički program, ali mešanje sa elementima „mlađopoljskog DoKkreta će mu doneti malo kvalitetnog (Zegadiowicz, Witlin). Mno

„Bo značajnija: je grupa oko „No-

ve umetnosti“ sa veoma značajnim pesnicima „Anatolom Sternom i Aleksandrom Watom. Jed na odđ uticajnijih pojava OVOgE vremena je Tytus Czyzwskt koji je u traženju nove umetnosti igrao značajnu „pionirsku ulogu.

Kasniji umetnički putevi Ppoljskih futurista su bili različiti; bez vodeće snage nisu mogli da održe svoje. novatorske začetke, Ovu ulogu će preuzeti zatim gru pa oko krakovskog „časopism

„Skretnica“ — pozhata pod imenom Kkrakovska avangarda. Ona se bori protiv skamanadrita, preuzima geslo prvih futurista „mesto-masa-mašina“. Međutim, i OVde su vrememom. umesto elemen tarne spontanosti, dolazile ideje rigoroznog programa, tako da se novo uglavnom ogleda u oblikovonju. Njihov prvi i iđejni vođa bio je Tadeuzc Pejper, koga je 1933. Przyboš nazvao pesnikom pojmova i istupio protiv njegove „literarne poezije“. Pored njih dvojice ovom 'Yrugu pripađaju Jan Brzekowshki, Wazyk, Kurek i dr.

Poljska poezija između dva Tra-

ta. ima mnogo. pesnika koji nisu

pripadali nijednoj grupi ali su svojim indiviđualnostima dali bo ju i ton svoga vremena (M. Jastrun, J. Ljerbet). Godine 19371931. obeležene su jačim uticajem oko časopisa Kwadryga. 1 ova grupn se bori protiv načela skamandrita i traži. povezanost umetnosti sa društvenim životom. „(WIliadtslav Sebyla-Wyka). 1933. će Jozef Czechowlcz sa kritičarćm Prydejem postati vođa novog vala mlađih u poezlji i njihovom krugu će pripađati mno go mlađih darovitih pesnika. Ovo razdoblje lirike” između dva rata ne isključuje ni pesnike ko-

ji se nalaze u emigraciji jer pred_

stavljaju sastavni deo — PO TEčima Przyboša — poljske umet-

mičke reči i njene vrednosti. · (LM. Đ.

· ZVEZDA

rupe Yoarr:a=amanomua smi ri ear s ZO ae am ae aan

Tolstoj i. Dostojevski na terazijama

FOSLEDNJI broj za 1964. godinu, pored ostalih priloga, doneo je recenziju na novu knjigu o Tolstoju člji je autor B. Bursov. Recenzija je negativna i, sama po sebi, jedva da bi bila vredna posebne pažnje. Njen autor je jedan od mnogih koji pripadaju (možda je još prerano reći: koji su činihH) ustoličenoj doktrini is-

torizma i društvene funkcional nosti umetnika i njegovih dela. No ova njegova recenzija je jed- .

na od (srazmerno) malobrojnih koje pokazuju da je na pomolu mova generacija literata koji će, možda, značiti prekretnicu, ako ne i remesansu sovjetske literarne misli, ·

Zbog čega Mnjiga V. Šklovskoga nije po volji B. Bursovu? On joj priznaje živu obojenost, svojevrsnost manira, slikovitost misli i neočekivanostb asocliacija. Njemu nije promakla izražaj-

'i njegova logičnošt kao

nost Šklovskoga. kao umetnika o istraživača. Knjiga je, kaže on, polemička (čak i u odnosu na Mjhenbauma, poznatog istraživača 'T'olstojevog dela, kome .je i posvećena). „Šklovski je, nastavlja, ne samo ovde, on 'Je uvek mozaičan“; njegova knjiga je, u stvari ciklus od preko stotinu malih novela kao što' su: „Tolstoj kod Hercena“, „Svađa Turgenjeva 1 Tol stoja“, i tako dalje. „Tolstoj ·je tragičan i „kod Šklovskoga, no ako je Gorki pokazao tragedlju Tolstoja kao odraz istorije Rusije, Šklovski je vidi kao rezultšt sukoba velike Jičnosti sa

životom koji ju je plenio“. Uz to,

„Šklovski sumnja u #}PTolstojevu iskrenost“ („Sam Lav Nikolajevič je govorio da dela više otkrivaju pisca mego njegovi dnevnici. Dela otkrivaju cili čoveka.) Međutim, po mišljenju Burova, bez dnevnika se ne može razumeti Tolstojeva ličnost. Tolstoj počinje dnevnik kad mu se ukaže op šti cili života. Prekiđ u dnevniku je: potiskivanje unutarnjih stanja spoljašnjim „okolnostima. „Borba između težnje prema sredini koja

Ba je okružavala 1 'stremljenja

prema uzvišenim .idealima prođužavače se u Tolstoju desetinama godina. Poređ toga, u nekim novim knjigama, posvećenim ' Do-. stojevskom, sve otvorenije se ispoljava mišljenje („i u nas i u inostranstvu“) da je on” jedini pravi novator u čitavoj literaturi prošlog stoleća. Kao da je' samo on umeo da iznese neviđenu dinamičnost saznanja čovekove ličc nmosti u kontekstu opštih istorijskih zbivanja. A zaboravlja, se pri tom, jedna izuzetno važna okolnost. Kada dospe na hrbat epohe, junak Dostojevskog ne zna za izlaz iz kruga divergentnih ideja, odriče se izbora bilo kak

vog puta, od cilja da ide napređ,

poričući sam cilj. „S 'olstojem, međutim, za razliku od Dostajevskoga,“ po razmerama u naponu dđduhovmog istraživanja, ne može da se poređi ni jeđan od vejikih pisaca iz prošlosti. Jer on je „usavršavajući se duhovno i mo ralno, tražio opravdanje i priznanje u očima čitavog sveta pre svega ruskog seljaka, čiju' je sudbinu mogao da izmeni samo revolucionarni preokret”.

Sve u svemu, budući' da je svojim delom potpomogao borbu za izvesne ljudske ciljeve, u njemu

se ne sme tražiti čovek koji mo- ~

že imati:i druge zasluge:i Mred mosti., Taj se stav u savrer

sovjetskoj umetnosti, izgleda, pre ispituje, i zbog toga što ovu no- ·

vost implicira, recemzija MB. Bursova zaslužuje pažnju. (S. B.)

<

Gee,

ŽIVOT

Vuk u novom svetlu

PORED ostalih Miteresantnih priloga, dvobroj za novembar i decembar „donosi opširan esej

· Meše Selimovića „Rat za jezik i

književnost“. Pisan na osnovu bogate literature, ogled sadrži obilje podataka o ovom značaj“ nom momentu naše kultume i-

_ Storije. No, inspirisan izuzeinoš-

ću Vukove ličnosti i sadržinom koja opredeljuje tokove kulturne istorije i smernice literarnog razvoja srpskog „govornog 'područja, on sadrži mnoga nova osvetljenja istorijskih činjenica, ličnosti Vuka, njegovih saboraca i protivnika kao i značenje Vukove pobeđe u današnjem stanju Jezika i književnosti.

Ako i ne Donese sav teret revalorizacije Vukovih načela i rehabilitacije njegovih protivnika, Selimovićev pokušaj će svnkako skrenuti pažnju na šemntizatorsku predstavu koja se tu i tamo još uvek o ovim problemima zadržala. Postavivši u istorijske okvire najznačajnije ljuđe i dogadaje, na ovaj ili na onaj način, vezane za kulturu i književnost srpsku, ođ Dositeja preko Vuka đo Vinavera, pregledno iznošeći sve pro i sve contra Vukove reforme, on je došao do originalnog zaključka da Vuk nije stvorio kanon nego izvor MWnjiževnog Jezika, da njegova pobeda ne zna či smenjivanje jedne jezičke formule drugom, nego pobeđa načela o živom, nesmetanom jezićkom razvoju koji polazi od Hovornog narodnog jezika. Taj jezik je „...refleksan kao disanje, on je intuicija i visoko orpBanizovana svijest u okolnostima kojima savršeno odgovara. Ne gradi se, on postaje; ne misli se, on se doživljava; ne uči se on Sc Upija; nema pravila, ima svojstvo; ne upravlja njime razum. već jezički osećaj“. Taj i fakav Jezik „uvjek savršeno izražava misao jednog vremena, on se uvjek pritagođava „promjenama u miš-

ljenju, prati ih, postaje, u procesu spontanog „kolektivnog stvaranja...“

Na taj način je „Baš-Čelik naše kulture“, „izravni i temperamenini megdandžija“, „„rođonačelnik | novije srpske kulture“,

čudo. što se zove Vuk“, omogu-

P0J. „Člo. prirodni razvoi maše „neduge

"kulturne tradicije“ u koju može da se uključi ne samo „sve što je još živo u literaturi našoj prije Vuka“ nego bi „trebalo uvesti i protivnike Vukove jer oni to više nisu“. „Poslije Vukove pobjilede, zaključuje Selimović, i blodnoga razvitka našeg jezika i MWonji ževnosti, i njihova shvatanja dobila su na značaju“. (S. B,)

PIŠU: LJUBIŠA ĐIDIĆ I STANOJLO BOGDANOVIĆ

IMNIOTDANID TERACE INUU | KRUVL BILEVIL

Stanislav. Grohovjak

NOVA POLJSKA POEZIJA

(SPECIJALNO ZA „KNJIŽEVNE NOVINE)

SAVREMENA poljska poezija — ona koja se razlikuje od stvaranja takozvanih „živih klasika“ — na najneposredniji način potiče i zasniva se na iskustvima pokolenja velikog mata. O nama se može reći, o našoj generaciji, da smo posmrčad, jer su oni — očevi poezije, a naša starija braća po običnoj biografiji — gotovo svi izginuli na barikadama varšavskog ustanka. Mislim o njima s poštovanjem (kao o pionirima velikog pesničkog preloma) i 8 neprikrivenom nežnošću (kao o dvadesetdvogodišnjim, dvadesettrogodižnjim mladičima koji su na venčanju majčinskih i sentimentalnih „nežnosti morali da upoznaju krajnji ukus smrti). Njihova imena tek će u budućnosti zablistati u punom sjaju, ona danas služe kao pretekst za MKkritičarsko-literarna cenkanja: Bačinjski, Gajci, Stroinjski, Borovski,

•* * * •

Po čemu su bili novi?. Navikli smo da novost povezujemo sa osećanjem: op-

timizma. Njihova novost zasnivala. se '

na. pokolebavanju previše naivnog.op-

timizma (ili bolje — optimizama): bes-

|

konfliktnog tehnicizma poljske avangar de, građansko>liberalnih poleta pravca s nazivom „Skanandar“, detinjastih iluzija o snazi i jačini poljskog futu= rizma. Čitavo razdoblje izmedu dva rata, taj zlatni san o epohi posle Versalja, bilo je pokolebano ratom, ali krajnji poraz doživelo je u poeziji Bačinjskog i Gajcija — u mračnom. i ne= milosrdnom tonu, koji je na duže vreme ovladao poljskom poezijom. * * #

Naravno, godine 1949—1954. pred-

stavljale su u toj oblasti prolom. uto-

liko specifičan, ukoliko dobro i opšte

poznat u našem, zakutku sveta. U raz= maku od pet godina (a šta znači pet godina u borbi.s Horacijem") prešli smo u poeziju službenu, dvorsku, ijeg bi se nivoa postideo, čak.i Lamartin. Ni najveći napori konzervativaca ne mogu. podići rang te „jame“ — te pesničke „nizine“. Ali Poljaci mogu sebi da kažu da je tradicionalno vezana sa životom. naroda, dakle i nezavisna linija poljske poezije prožimala čak i mrak tih godina. Mudrost Stafa, fan-

tazija Galčinjskog, realizam -— izra-

stao iz rata — poezije Ruževiča predstavljali su most između pesničkih pdkolenja. : * * EJ

Sebe ubrajam u takozvano pokolenje 56. U početku je to bilo pokolenje pobune. Nikakvi napori neće promeniti činjenicu da je naša pobuna bila isto toliko. svesna, koliko je poticala iz najdubljih: intencija naroda. Ponosimo se tom činjenicom i — U najbojjim SVOjim ostvarenjima — mi joj se pokoravamo. Ali pobuna je privilegija miadosti. Danas pokolenje 56 radom stiče gorku i ponosnu samosvest. Dopustiću sebi kažnjivu uprošćenost i sažeću 4bir naših dosadašnjih' iskustava u takozvanoj dispoziciji: Caki

Hoćemo da buđemo pesnici duboko usađeni u tradiciji velike poljske poezije, ali one koja predviđa meprr:sta~

nu budnost pred svim. što preti sud-

bini narodne zajednice (danas: čak i čovečanske) i prava ličnosti; . Nećemo da budemo naivni;

Hoćemo da pišemo o vidljivim predmetima, bez obzira da li su oni „lepi“ ili „ružni“, „utešni“ ili „grozni“, da li idu „ha ruku“ ili ne idu „na ruku“;

Hoćemo da budemo originalni, dakle oslobođeni od pesničkih doktrina, bez obzira da li ih nameće slepa politićka podređenost, ili pak dogmatska literarna „savremenost“, teror pesničkih mo-

da i manira;

Hoćemo da budemo levičari, komu-– nisti u saglasnosti s najlepšom utopijom čovečanstva, koja — kao svaka utopija — mora da bude proverena večitom prirodom čovečanstva.

•*#

Mogao bih dugo da raspredam o prirodi pesničkih sporova u savremenom poljskom književnom životu. I pored svega, mislim da to nije naj-

'bitnije., Ponosim se što pripadam pes-

ničkom pravcu koji je — omalovažavajući zanatske sporove, mada ne i bagatelišući zanatsku preciznost — preneo iz prošlosti žig patnje, pridao Joj značaj savremene mudrosti, i koji budno i energično teži ka arkadiji budućnosti, kao što se lisica vraća u svoju večitu željenu jazbinu. Hteo bih da se pohvalim imenima i osobenostima mo-

jih falentovanih kolega: ·

iskusnim i pronalazačkim Bjalošev-

. skim;

klasičnim i novatorskim Herbertom; · fantastičnim ali angažovanim Hara-

. simovićem:

poštenim ali opasnim Brilom. · * PA: koga je Bril opasan? Za nas, i

Za sve vas koji biste hteli poeziju da, snimite na ploče i da sadržinu koju

čujete. u polusnu ponavljate. | Varšava, 1964.

KNJIŽEVNE NOVINE: