Књижевне новине

“Kip i biljka

i LJ

Danijel DRAGOJIVIĆ

· | e , i ·

LOBi KIPOVI ati pokazuju Koliko &lič« n68ti postoji između lipa i biljke, Kod dobrog hipa i leže primjećujemio, Bli to odsustyo Blič= n0dti kod ložeg kipa iPaziva Mod has Helagudi i odustajanje. Kod dobrcg idemo dalje š kod y6šeg 86 još nismo hi uputili, Ako je Djlah 'Tih6< ria6 Piogao kazati: „Snaga, ioja 6vijet RirG# ĆijeV ž6lehii Hoi, i moju dob zelenu goni“, fnože te kašati i 8vehi dobar Rip. On lo doista i kašudje, = U čejnti je to sFodstvo? Kajo to kagijet

Pelje Vega, filti kip hilb#i sa Svog poglajnBhHta, hiti biljka mijenja SVoje fijeslo. Oji 86 iž teg položaja movaju obračunavati Ba SVOJIH proestoFom, Sa svojim susjeda, sa 8VOJjOMi GOČI i danom.

ža biljkt žharao da se kreće u iri pišavca,

0 U BViifi piavvima. Jedaj koji ini gbičho #abefaVljaifo je bravac Uuijscaja sile idžG, Oi dređuje glavni smjeF Dijke Wdlivhi koijčh biljke ·upitavljuy je Udpiavo iu Bredjšte ZPiBiijB; f Bho nefha elih dvčugih, Bila koje udiječi ia W\oiljen i BiRbljiku, biljka Če rasti okoinilko ha tlo. Ova ipavijenost u raslu koju izvodi ila teže #oVe Be Beo tegpizžaii. Moijeti }B8 bo zitivhio Beoltopan., Blablo, khiošhja fasle BEGUV nifa Bfiječom, i ga iju hažeig ua je iHegaliVho geotPopiia. Điugi dijelovi biljke pilhvačaju fiBktii vP&bd Mhoffiprodisa > liansverzalhi Heoliopišafn; Da Bila leče ihia ogtomino djelovanje na biljku dolšazžuje Be i pokusima.,

Đruga sila Moja lWiječe na ask biljke je svijetlo. Svijetlo sadrži rast u duljinu, u visinu. Ova pojava naziva se {ototropizam. Da li se neki dijelovi biljke priklone ili olklone svijatu, inato pozitivni ili negativni fototž0pižaf. Tako je stabljika običho puzilivno Jotoltopna š korijen negalivno.

Ako izađemo iz ove tePihihologij&, i irilepretiramo malo slobodnije, Điožebmib kažati kako je ovdje rijež o dvjema silania sasViji sUprotnim koje se mogu na mnogo pačiha ižražili: o ffiraku korijena i šv,cilošti kiornje, o težihii uzletu, o dafiu i noći, o snu i budnosti, o pjeVi i šuinji itd. Svakako je geolitopizam izvVjesia mifačna Sila podzeml,a, a folotropizam Su nebeske i gračne sile, To je, kažu biolozi, još uvijek tajha Kako se ove dvije sile u biljći obrču u onaj sklad, onu plodnost i jedinstvo koje mi vidifn6 Wako se njiše ispred has, Još uvijek je tajna gdje se ove dvije suprotne sile smire, u kojoj fiočei je to blagorodno primirje.

Nelta nas ne zbunjuju bronza, kamen, drvo koje vise ne rasle, zemja ili drugi materijali; i hip miora rasli kao i bijka. ı oh mora imiati snagu korijena i želju da stremi prema višBini; Zelja za suncem treba da postoji u svakoj materiji koju kipar prihv«tli da obiikuje. Ima kipova koji teže, čije su mase Vrio dobro raspoređene, ali neupravljene i statične, one ni pad ne dožive jer se nisu uspjele maknuti iz opće nepokrelinosti mase. Poihahjkanje i jedne od ovih dvaju sila koje smib spomenuli govoreći dG biljci izgleda da dd kipa čini nemoćnikh, Dobro kiparstvo, hotimično ili neholi/no, o svemu ovome vodi brigut o svijetlu i dubinskim sokovima; o čistim zfačhim fluidima, donjoj toplini ruda i mjestima pobočnim gdje se grahe kao ruke šire, "Tako kip raste kao i biljka, kao i njen plod, sa sVih strana i Budjelovanjem sila koje niti znamo niti ih je moguće vidjeti.

BuEVilibar između mase, težine i supfotnoB kretafija za kipata kao i ža promalrača tajha je, poput one kakva je biljka za biologa. Ima kipova kdji potpuno negiraju silu težu. Oni ušlete i nikada se višć ne vrate nego se poipuno ižBibe, a tim i pokažu da hi nebesa Hisu razumjeli. Kipu jest jedina briga da uzleti, ali ne na iko ohol hačin da zaboravi maleriju od kbje je sačinjen, grešhe osobine onoga koji Ba je fiapraVio i onoga koji će ga gledati. Uz želju za suticem treba da misli i na svoji hoć, SVdJ pad i živu lUsidrenost. Slično Skoku u baletu, gdje ljepota ovisi od pobjeđivahja sile koja će igrača ponovo privući a,on će joj Se pohovo usprotiviti. \

Ima jedha vrst ležeće figure za koju ham se može ulžiniti da se prolivi slici biljke i da se svojom prigemnom pozemljiušnom horizontalom “pFedaje išključivo silama koriiena, izravne matefijalnosti. Ovakve ležeće figure, koje više naMHituji na arhitekturu nego na kiparstvo, rijetke su u BEivropi, u starim civilizacijama van Evrope. | nešto su češće. Ako bolje pogledamo ove kipove vidimo da pored neke mitske sadržinei svijesti O fatalnosti zemaljskog u nama i oko nas uvijek irnamo jedan dio kipa (obično je to glava) koji se upućuje u visinu. Na laj način razbija ovaj wmiF stvarajući nadlični sklad između duha i materije. Ova mjesta na ovim kipovima pokaziju Opet dramsku stranu dvaju biljnih sila. Tpak, rijetkost ležeće figure kod kipara pokazuje Roliko je kiparu draža i potrebnija otvorena | komunikacija sa svijetlom.

Uz ležeću figuru koja je zaokupljena preidžno svojštvima korijena imamio još i mobilš, pokretne kipove koji pokušavaju naći za sebe oslonBć fia nebu i sasvim, 8voiom pokre{ljivošću, isključiti korijeh i sve Ono ŠtO ori sa sobom h08i. Moderna Šširokogrudhost Vrlo je blagonaklona pžema dvoi vrsti ali izgleđa da su ipak optav= dahi Prigovori ohih koji ovdje vide invenćiožnu vrstu igrarije i humora a ne kiparska dramu i sukob.

Nastavik na 9. strani

|| priča.

AVANGARDNI FILM — U BEZBEDNIM VODAMA BRAČNIH TRGUGLOVA

RBVROPSHRI fioderni film kao da se zam6f{6. Iako se na Teglivalinia sVake godine pojavi jedno ili dva feniki dela, početno oduševljenje Otktivafija novih formi i BadGržaja laz gBhg iššažaVa, Ustupajući niešiO VešliHdi i pripovedahji žafirnijivih

Ako se posmatra kratka, ali burtiš istotija filra, fnože sd zaključiti da se avahgardho oduševljenje uvek kretalo U ižvesnim gcikličiim Vremiensitin dblicifna. U osvojene ptedele filffž ušeljavali stu se ofi, ŠTO su o6d pr6onađenih načina i»rčžaVa=nja pravili akađemsku umetno”\, zatifi je čitav pokret tohuo i sivilo i bezbojiiošt, da bi se nova otkrića javila kao Pealtija na izlizaiie fofitie i lažni osećajhost.

Danas smo svedoci upravo ftakvog žalvafanja Rtuga.

Još se sećamo prvih 'Tifoovih Til-

niova, na primet, u kojima je ovaj

ghevhi riladi čovek ražruUšiO okrutne barijere osrednjosti, svojom mržnjom, entužijazinom i nepoštovanjeni ustaljenih pravila režije. Raspoh između hjegovih „400 udafaca“ i „Žila i DBžifa“ je ihtelehttialho safnotibistvo #editelja Roji je ižzguUbio &švoji hajdFBagoćeniju osdbinu: pobunu: . _ | G6daf6v filmi „Do bošlednjeg daha“, Moji 8fh6 gledali kao Otrove= nje, kao kGhačno proriadeti fiačih da se Uielhost i ifadićija užbucljivop Sšižea i MJilraii Sintetiziju na nešlučehim Vvišinarnia Veštihe, hešto kasnije #0dio Be jedan diugi nje= gov film „Žena je žena“, Fksperimehfitišahije bojom ufnesto ošttih 8i vih Barna, šafrn pfte Svega — une“ sto potfesne piče Mišela Puakara

iž starih dana

NE SRBĆAM de više kada sam Drvi : bić predstavljen „Knezu pesnika“ — Jovafii Dučiću, mada sam uveren da sam o tome ostavio negde BROOOOIe ža sebe, ali mi je i bez toga do dahas u sećanju OSt9lO da je glavna temi našeg ražBOVoO* ra bila knjiga,

Jednog dana, dok je.Dučić bio u Beogradu duže vreme, „fB belom hlebu“ kao diplomata, ili tako hešto, možda i pred penžijom, he Sećem

se Više, bio sam požvan na čaj U niegov privfemeni stan i hotelu

„Bfistol“ i tema fašeg ažgovora bila je opet knjiga. Pošto mi ie 8 tugom ispričao kako mu je većina lepih retkih Mnjiga ostala iu iDOstrafistvu, gde je poslednji but bio pnslnnik, počeo je da otvara SahHduke i kofere i pokazuje svoje bi-

=- filfiski vicevi, umesto gorkih isiifia; iži svega — osećanje da režisetu ide u životu dobto i da PiOže potrošiti ha svoj film oholiko riniaca Moliko mu je potrebno, da je

postio heka vrsta guske Roja noši

zlatna jaja za prodđuesrite.

Ovo gswećanje upropašćehosti kao da Stoji iza Većine filmsWih dela riladih alitora koji su vwSspei. Unovčiti duge godine razmišljanja, nathje, intelektualno vjernju; gečnnja na fdđave provedeno doetinjsivo i mladošt; postali su pravilo i kvpa kojom se zapušdvaju ustm svima Onimis Koji su svojom pobunom udrožavali mirni svet buržoeashog usDeBa. Kupljeni za manje ili veže sime, oni napuštaju svoje prvobitne svetove i počinju se baviti rafiniranim

„ČAR PLANINE“

U BROGRADSKONI POZORIŠTU „Boško Buha“ pozorišna triba beogradskog diplomatskog kora prikaživaće, u Vreme u od 11. do 16. Januara, muzičku komediju „Čat platite“, Jugošlovehishi crveni krst primio se pokroviteljstVa ovih predstava, a Čisl prihod drnenjeh Je za pomoć Skoplju. Tekst za mu #ičku Mogfiediju „Čar planine“ napisali su člahovi Britanskć afnbasade u Beogradu Džon i Bitli Kembel, a muziku su komporioVali jugoslovenski kompozitor Miodrag Ilić=Beli i Bngleži fihtoni Figis i Džon Kerdbel. U izvođenju bve muzičke komedije sudelovaće 40 člahova diplomatskog kora žajednice u Beogradu; među muzičatima i glumcima biće za

| stupljeno 123 nacionalnosti,

· bliofilske fhezifce ili poklone 'sa posvetama, Svakako iz kurloazije,

pokažao mii je i jednu moju knjigu i preko stotinu drug:h zbirki i pesama, pripovedaka i romana, znahih i neznanih, slavnih i jedva poznatih naših i strarih bišaca — sa DoBVctama. Neke od hjih bile su u SVOme originalnom ruhu. Ali ne mali broj i opfefni koju je Dučić biblić« fil sugerifao knjigovescu. Pokazu= jući te naknadno povežane knjige toliko se oduševljaVao Svakom bojedinačio, kao da ih je on sam kofičio, \ U to Vreme ja sam već dobro bosnavao HRnjiževno stvaranje Iva Andrića; upoznao sam, negde na movinarškom poslu, i Bamog AW arfiča. Tilo mi je Đožnato i itahG zaVidho frnebto ovaj, lada još Yrela-

. njihovih : rasu. Nedostatak novca za reali-

_Kao bomoć Sko

problemima bračnih trouglova ha veoma šarmantan francuski ičih, (Prbafisua "'ifbi „Žil i Džim“, Ždfi Lik Godafi „Udata žena“).

Nije slučaino da i cene koštanja filmova „sve . više i Više .

zaciju njihovih prvih filmova uslo. vio je i poseban nain na koji su oni snimljehi, Skrivena kamera, koja je prvi put poslala umetničko sredstvo da se slika wliica i njen5nj razgolićenoj ravnodušnosti, . mlađi glumci neop'erećeni plumačkif zanatima u nkademskom smislu koji su se mogli dobiti vrlo jeftino. gotovo boesplaino, izbegnvanje bilo kakvih seemngrafskih zahvata, koji bi poskupili film, malobrojnošt film= ske ehipe koja je zbog toga postala

plju-

i tneđuharodne

Razgovori s Jovanom

iivno rnlad, pisac zauzima u očima · zvahične kritike, ali 8 obzirom da je oh malo pisao i Bštalno bio. von zefnlje, a u Beogradu živeo.u jcdnom Svofi užem krugu književne sabraće i prijatelja, bio sam necbično iznehađen kad mi je loga dena, inače vazda ponosit i ne malo sujetan Dučić, golovo u nekoj ekstaži počeo da govori o tome kako ie pivo Amdričevo delo, — „BX Ponto“, „tako Sjajna lirska proza ı iako originalno i darovito delo“ štampatio na hartiji „kao za kese“!

„čitate, tha koliko da sam ja lić-

ho zahvalan svakom izdavaču koji

štampa iole Garovitijeg pisca, ja satn Uuvefen da će se ne jedan haš

izdavač stideti jednog dana prcd .

istofijdfn kako je #aišta malo učinjeno za lepotu opreme naših: dela“, · i 18

Kaulko savekava atanvardnhi

film

oD Viša

iihodo poMvetljivija i MifoRo ik6ncibi-

iiHesri iii orl škalefiski

PaBih filfiskih ekipa š la T19liyiid — dali su ovim delimn fd išFad-4 H68t i laltoćd ii iž”HviHd, sVežjHi koja

je u sVetu filia odjčhnila kao 6t: "Fiće.,

i Ha 'Bwayq, Rsd je bitki Bild dba*l

bijetiš, već kod dtiegdB ili 1h6ćep filia, pobednici su 1 dti, Hć žhHijići, bili pobeđeni jHBhiHi fi,hB<

hiem fi žariošHoj ljuljdški uha. Nehnavikniti nh odžaeheHe #UEGB hi stvarahji filmih, WHo HiPGHHaEhd dard

ii fBadnji sš iračka, Pdltpčli ši še Gbilierh filmiških idračika, U fij hovimi filmiovirmia p6ždli #i dB se DO javljuju sćefijšhafski gbi-kti kBtab# fa ie sa Pamehd ShHiRhatelja B6h"vo VračPhia ha svoja kolica, a risnožnite Philadiće i devVojlte zdfhehHili &u Sia= fžovi fia zahtev prodlicenta.

Miltelanđelo Antonioni posle „A< vanture“ snimio je „Noć“, koja ie u odnosu na njegov prvi film jsuviše literafjma, isuviše pravljena da 86 dopadne. Međutim, oh je pokazao ranogo više vitalnosti od svojih fran euskih kolega koji su se utopili u uspehu, povrativši ponovo svoju svežinu filmovima „Pomiačenje“ i nedavno filmom „GCrvena puištitijać, "NO, u umetnosti filma, kao i u Uumethosti uopšte, nema kraja, nema svršetkta: Kada filmovi dan:šnje avangarde budu nepodnošljivo dodadni i izVeštačeni, rodđiće se hova avarigarda..

Ostaje hati da čekamo. I da odlazimo i MKdfioteku, jer iz fije počinje svaka · fiova filmska revdlucija.

Ana Pjefotić

Ičićem

Za šVoja neka dela, Andričeva, Isidorina (rekao je još jedno ili dva imena, ali še Više fie sećam koja), u to je bio sigurah. „Pogledajte, mo lim vas; kako sve to jadno” izgleda, pa io neće ni nas bfreživelić... Dučić je Trebinjac. Još u io Vreme, koliko se sećam, bio je već, o čeo da fdisli o muzeju, aleji veli a na i biblioteci koje bi on tamo 08* novao iz svojih muzejsko-bibliotečkih fondova i pomoću · svoga književnog ugleda. Rekao mi ie da će, ili da je, već uputio tamo. doata kniga koje je kupio ili koje je dobijao od naših ili stranih bišaca s posvetom. Govdteći mi o tome, u pekoliko mahova, prilično sujetiio i šiveremo, hažao je da će ta dela inati dvostruku "ibliofisku red“ riost, je „pored posveta potov5 id

„KNJIŽEVNE NOVINE