Књижевне новине

Dragan M. JEREMIĆ

\ . if. \ POSETA KARELU ČAPBKU. Ako čovek ima malo smisla za istoriju, u Pragu može da se preda velikom uživanju upoznajući se .8.. mno» gobrojnim istorijsk'm spomenicima. A ako tog smisla nema, onda je vrlo verovatno da će ovaj istorijski grad, koji ume da neguje tradiciju, u njemu podstaći rađanje osećanja za vrednost i lepotu istorijskih spomenika.

Mene je, naravno, najviše interesovalo da u Pragu vidim i upoznam spomenike češke književnosti. Ali za književnim spomenicima čovek ovde ne treba da traga, jer ih nalazi skupljene i sređene u Muzeju češke književnosti u starom Strahovskom manastiru, u čijoj biblioteci ima oko 2000 rukop:sa i preko 1500 inkunabula! Ovaj muzej, u krugu istorijskih Hradčana, jedinstven je u svetu. Na jednom mestu, pregledno "i lepo izloženu. nalazite čitavu istoriju pismeno= sti i književnosti jednog naroda. Idući iz jed» nog odeljenja u drugo i od jedne vitrine do druge, možete danima da otkrivate nove i nepoznate Minjeniće koje su skupile i sredile čitave ekipe stručnjaka.

Ali ja nisam želeo da upoznam samo tu, već sređenu i·dobro.klasifikovanu istorijt Kknjilževmosti, nego i jednu drugu, koja se nalazi u sa» mom građu, u atmosferi, u ulicama kojima su nekada hodali Neruda. Rilke, Kafka, Čapek. Za mene je Prag pre svega bio grad nekih meni dragih. književnika, a ne građ muzike, pozorišta, arhitektonsk'h spomenika, pa čak ni jedinstvenog: muzeja književnosti,

Znajući, dakle, đa je potrebno, da bi se shvafilo stvaralaštvo jednog pisca, osetiti atmosferu, mjegove zemlje, upoznati njegov narod i videti mjegov grad, nastojao sam da to učinim u'što većoj meri kako bih se. na izvestan način, što više približio duhu dela meni dragih pisaca, Zato sam išao ulicama Praga podignute glave i, gledajući kuće stare i po nekoliko vekova, zamišljao ljude u nešto drukčijim odelima, kao da su savremenici tih pisaoa. L,utao sam Malom Stranom, koju je svojim. pričama proslavio Jan Neruda i, ispod Hradčana, h Nerudinoj ulici mašao kuću u kojoj je on, na prvom spratu, u dve sobice, stanovao s majkom, iznad kafane „Kod dva sunca“, u. koju je ponekad navraćao, pa sam je i ja posetio. Ili sam išao preko Karlovog mosta i zamišljao kako je tuda išao veliki nemački pesnik Rilke, koji je, iako njje znao češki, oyde počeo svoju književnu karijeru, poznavao Jaroslava Vrhlickog, nameravao da osnuje pozorište i zadahnuo se češkim legendama, čije je elemente docnije obradio u svojim pripovet= kama, „Kralj Bohuš“ i „Brat i sestra“,

Pred moj polazak u Prak Predrag Palavestra mi je rekao da je bolje shvatio Kafku kad je video staro jevrejsko groblje usred grada, na kome su grobne. ploče pripijene jedna uz drugu kao.u košmarnom snu -.o opštoj katastrofi, koja više ne daje mogućnosti ljudima da svako do» bije grob pristojne veličine... U malim · krivim ulicama iza Tinske crkve već sam osetio nešto od atmosfere u Kafkinom delu, ali kad sam poset:o to groblje, ono'me je doista, čini ·mi se, nekako. približilo Kafkinoj, apokaliptičnoj: viziji života, odnosno njegovom uverenju o neshvatljivosti apsoluinog i nekomunikativnosti između

1907). J/v JJ ra 1 LU

f[1% vB: E

Zvhke

UTO

JEDNO OD OSNOVNIH pitanja koja še postav= lja)ju kada je ıieć i Izuavacaguiı UguvoOrW Je pitanje ·njegove .pravne prirode, odnosno njego vog mesta u ugovornom pravu i pravnom sistemu uopšte. Ovde će, s obzirom na ograničen prostor, biti iznehi samo neki najinteresantniji „vidovi: ovog pitanja. | Pre svega, treba praviti osnovnu razliku iz·među dve vrste ugovora o delimičnom ili pot= punom prenosu autorskog prava. Kod jedne vr ste, reč.je o cesiji (ustupanju prava) čiji su motivi: i pravna sadržina slični motivima od» nosno sadržini kod mnogih drugih ugovora {napr, ustupanje nekog prava radi izmirenja duga, razmena, doprinos u zajedničkom pređu= zeću, itd.). Kod druge vrste, u koju spada velika većina prenosa autorskih prava, pa i izdavački ugovor, · pravo na nekom delu prenosi se na drugo lice u cilju rasprostiranja dela — u konkretnom slučaju u cilju objavljivanja.

U pravnoj teoriji mnogo se raspravljalo o tome 'kakva'ije pravna priroda . izdavačkog ugovora, odnosno sa kojom bi se vrstom UBO“ vora on mogao manje ili više identifikovati, Takoje izdavački ugovor bio upoređivan sa Ugovorom o radu, ugovorom o delu, ugovorom O punomoćstvu, ugovorom o najmu, pa čak i sa ugovorom o ortakluku. Međutim, bpre„ovlađuje mišljenje da on, jako doduše ima dosta šMinih sa spomenutim tipovima | UgOWora, pa'i sa nekim drugim, . predstavlja jedan ugovor sui ge neris. On je pod·Vrgnut opštim pravilima ugovornog prava, ali „mu specifični odnosi između autora i izdavača daju poseban pravni karakter, NAST Više od većine ostialih kategorija ugovora sa . kojima ga porede, izdaval/ki ugovor zasnovan jo na ličnom poverenju koje autov ima — ili bi bar trebalo da ima — prema, svom izdavaču. S druge strane, lični element karakterističan je

takođe za odnos izdavača prema autoru. U vezi s tim, jedno od teoretski i praktično

najvažnijih pitanja jeste da li se ovaj ugovor ·

— pošto je zaključen intuitu personac — može prenositi na treća lica (na primer drugog izdavača) bez saglasnosti druge ugovorne strane (lo jest autora), U praksi se ovo pitanje . često rešava sam:m ugovorom — ha primer tako da se za prenošenje ugovora izričito zahteva Srethodna saglasnost autora. odnosno nosioca · autorskog .prava. | a Međutim, sporno je kako treba tretirati slu'Čajeve u kojima ugovorom ·nije unapred ni·šta aređeno. Rešenja koja su usvojena u zakon»

davstvu i praksi raznih zemalja karakteristična .

'šu za, shvatanja koja o autorskom pravu uopšte vlađaju u fim zemljama. Tako, na primer, po francuskom pravu 'zdavač ne može preneti

KNJIŽEVNE NOVINE

J

šranscendeninog s&veta i naše ·gvakodnevne eg·sistencije. Na mene je to groblje uč:nilo utoliko 'veći utisak što sam prethodno pažljivo pregledao "i jevrejski muzej. u &inagogama kraj grobija·i tamo, između. ostalog, video i dokumenta o. stira~

šnom uništenju Jevreja U nacističkim Rkoncen=

tracionim· logorima.

Kada sam uspešno izvršio avaj eksperiment, poželeo sam da odem i na jedno drugo čuveno praško groblje, gde je sahranjen jedan od mojih. najdražih: pisaca: Karel Capekh. Pročitao sam gOtovo sve što je napisao, gledao sam dva njegova komada sada u Pragu i video kako ga ovyde njegovi zemljaci shvataju i prikazuju, pa sam hteo da odem i do njegovog groba da mu tamo odam poštu,

Čapek jie sahranjen na Višegradu. Na ovom brdu živela je legendarna Libuša, O kojoj. je Smetana napisao operu, . ona Libuša koja je osnovala rod Pšemislovića. Na njemu, prem8. legendi i nekim istorijskim podacima, započinje češka istorija, starija od one O kojoj svedoče istorijski spomenici u Hradčanima, ali sudbina je bila minogo nemilosrdnija prema Višegrada nego prema Hradčanima, tako đa danas na

Ji

67% JR Br{iS3" Z9f47 998 JAfMTOŽ. i {ya

na'treće lice svoja prava iz izdavačkog ugovora bez autorovog prčunyodnog pristanka; Jedini izu zetak· predsvavija pienos celokupnog poslova= nja na drugog izdavača. Sližno resenje usvo,eno je i u itaujanskom pravu. :

Po nemaćkom pravu, međutim, izdavač mo= že preneti svoja prava ukoliko drukčije · nije. .

ugovoreno između njega i autora, Njemu je potreban pristanak autora jedino kad je posredi prenos prava na pojedinačnom 'delu, ali i tu autor može uskratiti saglasnost samo „iz važnog razloga“ — a smatra se da je dao pristanak

· Bko se ne izjasni u roku od dva meseca. Kao

što se vidi, u ovoj koncepciji (koja je danas usvojena i u zapadnoj i u istočnoj polovini Newačke) vodilo se Više raduna o interesima izdavača.

'U engleskom i američkom pravu, gde je materija izdavačkih ugovora uglavnom prepušlena opštim normama ugovornog prav& i samoj praksi, ovo pitanje nije sasvim' prečišćeno. Mo> žoe se reći da je dosta jako zastupljeno shvatanje da se prava iz izdavačkog ugovora kao i svakog drugog — mogu preneti na treće lice ukoliko samim ugovorom nije drukčije predviđeno. Praktino se to najčešće rešava već prilikom. samog sklapanja ugovora, u jednoj od njegovih mnogobrojnih klauzula.

Po sovjetskom pravu, izdavač može preneji svoja ovlašćenja Jedino uža pristanak aulora odnosno njegovih naslednika ako on umre. Me=> đutim, tipskim ugovorom obezbeđeno je izda» vaču pravo prenosa ugovora na drugo državno ili javno izdavačko preduzeće, Načeino je, da kle, autoru dato pravo da uskrati svoj prista-

nak na prenos ugovora, ali se on iog prava U

praksi odriče potpisujući tipski UugovO!, .

Kod nas nema izričitog pravnog propisa koji bi regulisao OVO pitanje, Pa ipak, 8 obzirom na usvojenu koncepciju aulorskog prava koja maksimalno vodi računa o moralnim i materjjalnim interesima aulora, može se smatrati da u principu nije moguć prenoš ijzdavakog ugovora bez pristanka aulora — naravno ukoliko samim ugovorom nije suprotno određeno. Autoru, naime, ni u našim uslovima nije i ne može biti svejedno koje će izdavačko preduzeće i kada objaviti njegovo delo. Posredi su pr“ venstveno moralni interesi aulora, a ponekad i

materijalni. JO

Tzdavački ugovor spada u takozvane sinalagmatične ugovore, 16 jest one kod kojih postoji činidba i protivčinidba, quid pro quo. Qvo ne znači nužno da je kod njega bitna baš novčena naknada koju autor dobija. Po mnogim mišljenjima, koja „izgledaju opravdana i pri hvatljiva, on U svakom slučaju (to jest čak i kad nije ugovoren autorski honorar) ostaje

ovom brdu stoji samo jeđam barokna crkva posvećena svetom Martinu i groblje na kome je počelo sahranjivanje tek u prošlom veku, ı to samo najistaknutijih Pražana,-te se ovde može izvršiti posmrina smotra mnog:h- čeških velikana iz novije istorije, nardžito kulturne.

Bilo je posle podne kada sam se iz centra grada obalom Vitave uputio na Višegrad. Vreme Je bilo vetrovito i hladno, mada je februar mogao da bude i mnogo bladniji. Kiša je si= pila dok sam se peo stepenicama. s keja.na brdo, Groblje je bilo gotovo pusto. Jedna žena, verovatho službenica u preduzeću za održava=– nje groblja, uređivala je nešto na jednoj sta=zi, a druga je čistila jedan grob od preostalog snega. To' su bili jedini posetioci.groblja. u ovaj čas. ' ;

Na ovom groblju sahranjeni su i Dvoržaki Smetana, ali mene su, ovoga puta, interesovali samo grobovi pjsaca i, naročito, Čapekov grob. Najpre. sam naišao na grob Svatopluka Čeha, jer je on bio najbliži ulazu. Zatim sam, w vrhu groblja, našao, prislonjen na zid, grob Božene Njemcove, s reljefom njenog lika u pro= filu, pa grob Jana Neruge 8 velikim krstom, 8,

IZDAVAČKOG UGOVORA

ugovor uz naknadu, jer i sama činjenica objavlivanja moze U konkreinim okoinosiima We primer kod mladih autora ili. uopšte početnika) predstavljati odgovarajuću moralnu, a posredno i materijalnu, kompenzaciju za uxoženi stvaralački trud, '

_ Po jednoj pravnoj teoriji, koju i kod nas usvajaju neki stručnjaci, izdavački ugovor sa> stoji se iz dva različita, ali oba bitna elemen= ta: prvi se sastoji u prenosu određenih autor

| Skopravnih ovlašćenja na izdavača, a drugi u

regulisanju međusobnih odnosa. između autora i izdavaka, Tako ovaj ugovor ima dva različita pravpa dejstva: apsolutno dejstvo prema. svima, i obligaciono dejstvo među „strankama.

|____Naravno, izdavačko pravo — kao izvedeno iz autorskog — podleže istim ograničenjima kojima i osnovno, to jest autorsko, Ono se na primer gasi sa istekom zakonškog roka zaštite, posle koga izdavač može slobodno objavljivati delo koje je predmet ugovora, ali ne može druge sprečiti da i oni to čine,

sOR #

Pitanje da li je za punovažnost izdavačkog, ugovora potrebna neka određena forma, odnosno da li se on mora zaključiti pismeno, nije podjednako rešeno u svima zemljama. Dok je na primer u francuskom, italijanskom i sovjet= skom pravu predviđena pismena forma, u ne» mak:kom pravu ona nije obavezna. Međutim, i onde gde se zahteva pismena forma, nije uvek

jasno da.li je ona neophodna za šamu puno» ·

važnost ugovora ili je potrebna jedino kao do=khazno sredstvo.

Kod nas je ovo pitanje rešeno na kategoričan i jasan način: ugovor o prenošenju imovinskih autorskih. prava (pa, prema tome, i svaki izdavački ugovor) koji nije zaključen u pismenom obliku „ne proizvodi pravno dejstvo“, To je u skladu sa savremenim shvatanjima po kojima je — s obžirom na specifičnost ovakvih ugo, vora, a radi što veće pravne sigurnosti i izbegavanja nepotrebnih sporova — pismena forma celishodna i polrebna. ' Međutim, spomenutu zakonsku određbu ne treba shvatiti tako da sporazum između autora i izdavača. mora uvek imafi oblik manje li više svečanog ugovora; dovoljno je da je volja stranaka izražena pismeno, Što znači da se može uzeti đa posloji pismen ugovor i kada je sporazum postignut, razmenom pisama ili telegram. Jedino se ne može primiti kao punova-

"'žan usmen ili prečutan dogovor, bez obzira na.

dokazna sredstva ošim pismenih, Na ovo treba u praksi obratiti naročitu pažnju, jer mnogi . sporovi između, autora i izdavača nastaju upra= vo zato što se u trenutku dogovora pogrešno verovalo da pismen ugovor nije neophodan, ·

Mihailo N. Stojanović

|MMDME

nešto niže, sa strane, i grob Vitjeslava Nezvala, s \lepo izvađenom bistom. Ali, iako sam dva, puta prošao svim stazama, nisam zapazio Capekov grob, ja i /

Trojica dečaka, s beležnicom u ruci, prekinuli su me u tom traženju, raspitujući se za grob Jana Nerude., Pokazao sam im Nerudin grob koji.su upravo bili mimoišli, a onda sam, ih. pitao šta ih interesuje na ovom groblju i zašto traže Nerudin grob, Očekivao sam neki neobičan · odgovor, Odgovorili su mi da im je nastavnica jezika i književnosti štavila u zadatak da utvrde koji su češki pišci sahranjeni na ovom groblju i da opišu njihove grobove. Dakle, nisam ja otkrio kako put ka upoznavanju književnosti, odnosno književnika, može dini preko groblja. .

Dečaci su, izgleda, bili završili svoj posao 'i otišli kada sam u dnu groblja, s desne strane od ulaza, odmah do pokrivenih grobnica pod arkadama, otkrio grob Karela Čapeka, tesno sti+snut između drugih grobova. Bio je nr!injen ed kamena koji se, mislim, zove crveni peščaf, neobičnog je oblika i' pomaio podseca na raketu okrenutu prema nebu. Na gornjem, ug.astom i nešto proširenom delu, „rakete“ nalazi se mali kyst, a ispod loga, na zlatnoj. poza“? ni, grb građanske čehoslovačke vepublike, na ko= me. se, pored Weskog:lava, Gajae glova"ki uostruki Krst poboden u srednji od" iri brega, moravški i šleski orlovi i medved Potkarpatske Rusije. Na dnu stuba leži otvorena metalna knjiga, na kojoj piše: KAREL ČAPEK, a ispod toga ubeleženi.su datumi njegovog TrTOđenja i smrti: 9. 1. 1890 — 25. 12. 19988.

Na ovom grobu najkarakieristicniji detalj ;e svakako grb &„đstare, građanske republike, u kojoj je Čapek bio najznačajniji pisac i, s Masarikom, čovek koji je najviše uticao na njen duh, I Masarik. i Čapek su, kao ljudi pera i duha proizišli iz nacije koja je tako dugo bila ugnjetavana, iz dna duše mrzeli nasilje i upormo propovedali univerzalni humanizam. Čapek se u pošlednji čas, u svojim dramama „Bela hbolest“ i „Mati“, odlučio za borbenost, ali je bilo kasno da se čitav narod pripremi za odlučan otpor fašističkoj agresiji. Ovaj bolešliivi čo= vek umro je, u stvari, od bola zbog prvog ko= madanja Čehoslovačke. I sahranjen je ovde u poslednjim danima građanske republike kao veliki nacionalni pisac, š grbom koji simbo= lično predstavlja jedinstvo svih pokrajina stare Cehoslovačke. Kad sam docnije ubitao neke mlade intelektualce šta predstavljaju pojedini elementi ovog grba, nisu to zjnali da mi obja= sne, Za njih je stara republika daleka ·prošlost. Ali Čapek za njih nije prošlost. Čitali sa ga i vole sa, Ako se Čapekov humanizam pokazao slabim, nemoćnim i pogrešnim kada su borbehost i otpor bili mezaobilazna „nužnosk njegova wmetnost, nije ništa izgubila: od lepote i značaja koji je osetio i isticao još u staroj republići istaknuti komunistički književni kri» ftičar Julius Fučik, koji se protiv fašizma borio svim svojim snagama i u foj borbi herojski pao. | W Dugo sam stajao „kraj Čapelkovog groba i ćutao. Posle „Razgovora, 5 Masarikom“ Čapek je objavio i svoja „Ćutanja s Masarikom“. A ja. sam, eto, samo ćutao s Čapekom, improvizujući u sebi dijalog s njim na taj način što 8 njegov deo dijaloga izvlačio iz njegovih

ela. ?

Na grobu je stajao jedan lovorov venac s češkom trobojkom, nekoliko venčića zeleniln i jedna kita svežeg cveča, Ova kita cveća u februarskom hladnom, sivom i kišnom danu izgledala je gotovo irealno i podsećala me da Čapok, kao i drugi veliki pisci sigurno ima i čruge sagovornike sem mene. Požalio sam što i ja nisam doneo jednu · kitu cveća, ali sam pomislio kako to ne bi bio pravi poklon piscu od kritičara, Kađa sam prvi put dolazio u Prag 1057. godine nastojao sam da nabavim ona Čapekova dela koja kod nas nisu. prevedena i zbog kojih sam učio češki jezik. Zahvaljujući jednom Čehu koji je znao: naš jezik i jednom antikvaru koji je bio Dubrovčanin poreklom, t» mi je onda i uspelo. Sada, drugi but, posetis sam Čapeka na. njegovom grobu i ćuteći razgovarao s njim. A treći put ću doći k njemu 5 objavljenim esejom o filozofskim osnovama humanizma u njegovom delu, koji se tako dugo špremam da napišem, · | 7 Š

_ Obećao sam mu to i u suton se. spustio sa. Višegrada do obale Vitave, a zalim se stopio s rekom ljudi koji su hitali piema cenlru Praga;

a