Књижевне новине

OVOGODIŠNJI

ŠMUEL JOSEF AGNON

Smuel Josef Acanom — i LI VERA

U LJUDSKE VREDNOSTI

NEDAVNO JE opštinsko veće grada Jerusalema odlučilo da na ulazu u jednu od nekad najmirnijih gradskih ulica istakne natpis: »Tišina. Agnon piše.« Šmuel Josef Agnon piše već šest decenija. Njegov način pisanja i njegov način Života ostali su nepromenjeni, dok se svet u kome živi, Izrael, neprestano i neumoljivo menja. »Vidite«, rekao · je .ovaj sedamdesetosmogodišnji živi klasik hebrejske književnosti jednom američkom novinaru koji ga je posetio pre kratkog vremena, »trebalo je da steknem slavu zbog svojih priča, a na kraju sam postao poznat Zbog OvOg matpisa«. Agnona su, ipak, proslavile.negove priče i romani i on je, nesumnjivo, najistaknutiji pisac koji piše na hebrejskom jeziku. Duboka žila ironije i nestašni humor, toliko osobeni za njegovu živu reč, i Agnonovom književnom delu daju izrazitu osobenost, GK "1"66a\ pišac, #0đen 1888. godine u „poljskoj Galiciji, kao temu svoje duboko karakteristične narativne umetnosti izabrao je život jevrejskih zajednica u Galiciji, Nemačkoj i Izraelu. On »staromodnim« jezikom, koji svoje korene vodi Z »Knjiga pobožnih« i sledi sopstvene zakone, kako to ističe istoričar hebrejske književnosti Pnina Nave, sa blagom ironijom i dubokom pronicljivošću opisuje sudbine ljudi X17 i XX veka. lako je njegovo delo poniklo na tradiciji hasidske pripovetke, »koja je bila netaknuta zapadnjačkom mistikom i sofizmom«, on sec niJe lišio prednosti savremene tebnike, i ostalih tekovina moderne književnosti. Agnon, kao Džojs, od ljudi svoje vere stvara paradigmu o položaju čoveka XX veka; kao Eliot, oslanja Se na književnu tradiciju iz koje u izobilju crpe jezik, simbole i slike; kao Tomas Man prikazuje jedno doba i njegovu klimavu civilizaciju sa ironijom i proročkim žarom; kao Kafa oseća probleme jedinke uzamčene u laviTrinte jednog: kompleksnog sveta. Međutim, i onda kad se njegove pripovetke mogu opisati kao izrazito psihoanalitičke, u njima se oseća karakter narodne hronike. · Svet hasida u Poljskoj Agnon je prikazao u svome romanu »Potraga za mladoženjom«. »Bogobojažljivi, neiskusni, | puki siromah | Reb Judi — prototip istočnog Jevrejina ranog XIX veka — kreće po naređenju rabina od Apte gradovima i selima Poljske u potrazi za mlađoženjama i mirazima za svoje tri kćeri. Po obliku je to pikarski roman, a po načinu sličan · omiljenim narodnim pričama samo što se umesto vragolija šaljivdžije prikazuju skromne avanture buđućeg tasta koji uz pomoć pisama sa preporukom nailazi na gostoljubiv prijem po gostionicama i privatnim kućama, priča i sluša priče i skuplja miraz i mladoženje. Kao i u. narodnim pričama, tu su upleteni stihovi, OSObito u prikazu svadbe: shodno običaju pevači doprinose svoj udeo u vesclju, u svojim stihovima opisuju doživljaje budućeg tasta, slave mladencc i izražavaju nadu da će uskoro mesija da povede svo! narod u Svetu zemlju«. (Pnina Nave: »Nova hebrciska Kknjiževnost«, Savez jevrejskih opština, Bcograd 4965). : "Motiv siromaha lutalice ponavlja se i u TOmanu »I krivo postaće pravo«, koji se odigra-

va sredinom XIX veka u Galiciji: i O č. __ »Osiromašćli trgovac kreće na put u prošnju;

međutim, pismenu preporuku svo rabina prodaje

jednom drugom. prosjaku a primljeni novac pro

pije; proglašavaju ga mrtvim pošto je prosjak kome

je prodao pismo umro a dokument je nađen kod

njega. Njegova žena se preudaje. Posle mnogo BO-

dina odlučuje da se praznih ruku vrati ženi i na-

ilazi upravo na svečanost obrezivanja njenog nOVO-

rođenog sina. Tako saznaje da već odavno treba da

je mrtav, Da voljenu a napuštenu ženu ne bi još

jednom doveo u nesreću, i iz sažaljenja prema de-

tetu, sklanja se za ostatak svoga života na grob-

lje, razmišljajući o izreci da čovek sam drži u ruci

ključeve svoje sudbinč,« (Ibid.)

: T onda kada stilom hroničara priča sudbinu jedne trgovačke porodice SVOg, Og grč

(Obična priča«), i kada opisuje doživljaje jed-

nog mladog cioniste u Jerusalemu ( »Juče i prc-

kjuče«), i kada pripoveda o pesnikovoj poseti

Todnom gradu i stanju u kome ga je zatekao

(»Gost za jednu noć«), Agnon ostaje pisac čije

elo nastaje plodonosnim sjedinjavanjem sveta

Uspomena, iluzije i stvarnosti, i u kojem stalna

i neprekinuta nit ironije vrši ulogu komentato-

Ta. Moglo bi se reći da je, u celom njcgovoni

KNIIŽEVNE NOVINE

rodnog grada”

delu, Agnona interesovao prc svega pojedinac neprestano suočen sa kritičkim izborima i moralnim imperativima. Njegova velika tema radikalno beskućništvo — predstavlja u mnogome paralelu onom osećanju lišenosti nasledstva i moralne izolacije, toliko osobenom za mnoge pisce mnogo mlađe od njega. Služeći se realističkim i nadrealističkim postupkom on je svoja mnogobrojna dela protkao tenzijama prisutnim u situacije mođernog čoveka koji jc izgubio svoju nevinost i koji Je izložen dubokim duhovnim patnjama zbog udaljenosti od svoga doma i svoje domovine. No kao neiscrpni lajt-

· motiv Agnonove umetnosti proteže se njegova

apsolutna vera u ljudsku vrednost i bezuslovno verovanje, i ona, otkrivajući jedan utonuli istočnojevrejski svet sa njegovim svetlim i mračnim stranama, sa njegovim ljudima i knjigama, daje njegovom delu osobenu misaonu sadržinu.

»Ja nisam moderan pisac«, kaže on za sebe. »Zapanjen sam što uopšte imam i jednog čitaoca. Ja ne vidim čitaoca pred sobom. Reći ću vam, jednostavno i iskreno, nikad nisam voleo da upoznam čitaoca. Želeo sam da radim na svoj način. Znate, kada bik žvaće travu on ne želi da ljudi gledaju — kako žvaće i koliko žvaće. Ne, ja pred sobom vidim samo hebrejsko slovo koji mi govori napiši me ovako a ne onako.«

Agnon misli da je ranije bilo mnogo više interesovanja za literaturu. »Sada se talentovani mozgovi bave politikom. Znate, Ibzen je rekao da je veličina Jevreja generacijama. bila u tome što nisu imali državu. Usled toga, sve dobre glave, dobri mozgovi, bavili su se umetnošću, filozofijom, literaturom, poezijom. Veličina Tolstoja, Dostojevskog, Turgenjeva: bila je u tome što im nije bilo dozvoljeno da se bave politikom«. . |

Agnon svoje retke sabesednike prima u sobi

prepunoj knjiga. Mnoge Knjige su stotinama

godina stare i one govore o autorovoj dubokoj vezanosti za judaizam: molitvenici, Biblija, Talmud, jevrejski mistici, Kabala, dela hbasida, bogata zbirka najraznovrsnijeg originalnog materijala koja obuhvata 300 poslednjih godina istorije građa u kome živi. I danas, u dubokoj starosti, on nastoji svakodnevno da piše, ali »jedan dan nije kao drugi. Čak ni na nebu jedan dan nije kao drugi. Ima dana kad mi je glava potpuno smušena pa ne mogu čak ni nQvine da čitam. A ima dana kada hiljade trkača nc bi mogle da se mere sa mojom rukom koja piše. Međutim, dešava se da me u one dance kad nemam šta da radim niko ne uznemiruje. A onda kad radim uznemiruju me mnogi ljudi. Ali, u stvari, ja nemam nikakvih pretenzija. Kad su prvi put došli da me intervjuišu upitao sam zašto želite da me intervjuišete? Zato što mislite da sam pisac? Ako sam pisac sve što imam da kažem sam mogu da napišem. Sada kad neko dođe osećam se kao čovek koji sedi u podrumu i začudi se kad se otvore vrata da ima još svetlosti. Isto tako sc i ja čudim što se za mene još interesuju«.

Sigurno će, na svoj ironični način, Agnon kazati da je i ovogodišnju odluku o dodeljivanju Nobelove nagrade njemu primio kao izncnađenje. D.

Slobodanu Markoviću, umiljatom apostolu

Tonem, tonem u gorko naručje noći, u kojoj drvo i vetar bratime umor i protivljenje

U PRAH NESTAJU reči i'ovb leto Šume se gube u elipsi dima Padeže evo razmehjujem s vetrom Govorljivim vetrom što rđa u ustima |

Sa vetrom rđa metal uspomena Vreme smo bacili pretnjama t talase Pa sad naše biće mi ljubavi nema Pokida joj meko i koren i klasje

Sedim sam u sebi odbačen prevarem Mrtvaci čuvaju mir i travhe lađe

Žarko ĐUROVIĆ

DOBITNICI NOBELOVE NAGRADE

ensa- ILI ODGOVOR NA IZAZOV SUDBINE I ISTORIJE

PROŠLE, 196. GODINE održan je sedamnaesti sajam knjiga u Frankfurtu. Tom prilikom je, po već ustaljenom običaju, po petnaesti put „dodeljena tradicionalna Nagrada „mira. I obila ju je Neli Saks (Nelly Sachs), kao prva žena među nagrađenima. Odluka o nagrađivanju Neli Saks predstavljala je, po opštoj Oceni kojom je primljena u javnosti, pravedan izbor, koji se, doduše, ne bi mogao nazvati ı »srećnim« zbog okolnosti i uslova pod kojima je nastalo delo ove, kako to u povelji o dodeljivanju nagrade stoji, »velike jevrejske pesnikinje nemačkog jezika«, autora zbirki stihova: »Pomračenje zvezda« (Sternverdunkelung), »I niko ne umc dalje« (Und niemand weiss weiter), »Bekstvo i preobražaji« (Flucht und Verwandlung) — da spomenemo samo neke. »Neli Saks« — rekao je prilikom predaje nagrade Švajcarac Verner Veber između ostalog — »jedna je od retkih koji su u stanju da vrate govoru Živi zvuk u kome se mišljenie i iskaz održavaju u moralnom redu, žena koja je uspela da objavi ono zlo u vremenu, a da pri tome nije postala zla i sama njena reč«.

O Neli Saks je jednom pisano i u »Tajmsovom« književnom dodatku kao o velikom pesniku. Autor članka je za citate iz njenih pesama, dakako na nemačkom jeziku, rekao da iznenađuju svojom neobičnom ozbiljnošću i dodao da ta ozbiljnost izaziva pitanje: da li čitaoci stihova u poeziji traže pre svega nju, tu ozbilinost — i odmah odgovorio da to ni najozbiljniji čitaoci „ne čine i da su oni eVIdentno u pravu. Čitajući pesme — nastavlja autor članka u Tajmsu — interesantno je poigrati se mišlju: ponekog pesnika francuskog rokokoa ili nemačke romantike pokušati zamisliti u jednom od tonova današnje lirike, ili obrnuto, nekog iz najnovijih antologija prebaciti u elizabetansko vremc i u zbirke i almanahe setnog svetskog bola — i to obično uspeva. Ali Neli Saks se nikako ne može zamisliti u drugom vremenu osim našeg, u drugoj formi od one koju je sama sebi sazdala niena poezija se ne poigrava i ne esperimenTO jednostavna je i ncpreinačljiva, kao sudina. E Međutim, iz njene biografiie se saznaje da ie u početku — i još dosta dugo — na način iz prošlog stoleća pisala romantične pesme i basne. netaknute od vremena. Verovatno da poeziju nije shvatala suviše ozbilino. Živela ie životom bogatih i razmaženih jevreiskih Kkćevi, _ otac joj je bio berlinski, fabrikant.. Osim pisanja: pesama, ona je icrala, ecrtala i muzićirala, Svoje pesme” je slala it Šveđsku, takoder pesnikinji i vcoma uspeloj romansijerki Selmi Lagerlef. Među niima se razvilo dopisivanje, koie je bilo od velikog uticaia na ceo život Neli Saksove. Kad ioi je hitlerizam već neposredno pretio. na intecvvenciju Selme Langerlef, sama švedska Kralievska porodica ie poduzela korake ın nienu korist i u poslednjem trenutku Je uspela zajedno s maikom da se prebaci u Švedsku, To se dogodilo 1940. Neli Snaks tada već ima skoro pedeset godina, Cela niena porodica ı (nemoimn se čudifii, o DeSnikinji je reč) njen »verenik«, ostavili su Živote u nemačkim koncentracionim logorima. A ona ie tek tad mostala zaista Đesnik. Niem Pprvi svezak, »U domovima smrti«, pojavio sč 1946. kad je Saksova imala medeset i Det DOdina. i to u Nemačkoi Demokratskoi Republici. Pesnikinja, kojoj je sad sedamdeset i pet godina, i nadalie je ostala da živi u Stokholmu. Poslednjia niena zbirka stihova »Zažareme zagonetke« vojavila se 10962. Poznati nemački pesnik, kritičar ı esejist Hans Mapnus Encensberger. koli je pre nekoliko godina iz Savezne Nemačke Republike otišao u Švedsku, o Sak-

LETO I DIM

O moju dušu zla se kob tare Puneći je maglom i beznađem

Sada pitaju gde mi tavori biće

Al to već misu reči nego trnje Da me ne bi bolo ja se selim u piće Kao noć u grmlje kao noć u grmije.

Ž.

REČ NEMA DOKAZA ni kad dotakne sjaj Ona se s cvetom pregoni ko je lepši Kad reč dođe tako u nepoznati kraj

Nju poljubac slutnje zna jedino da teši

. Sovoj piše ovako: »Slava, i to bešumna slava se i uz Neli Saks pridružila poslednjih godina, kasno i neočekivano.« ;

Ovo »neočekivano« u vezi s Neli Saksovom zaista može da zainteresuje čoveka. I to ne samo u vezi sa slavom, nego i sa samom njenom poezijom. Jer veličina i autentičnost se obično ne pojavljuju tako, ili bar ne tako kasno i ne posle događaja koji ne govore mnogo. Talent ı mogućnosti su izvesno postojali već i pre — jer bez toga se nc bi ni struja mogla ukopčati sa zakašnjenjem. Ali sam talent nije u umetnosti garancija ni za šta. Talentu Neli Saksove jamačno niije bila podloga priroda i određenje, ta bezbrižna poetičnost na šta ju je osposobio nien život i svet. Prvo očitavanje njene veličine bilo je u tome što je prihvatila tai izuzetni izazov, koji je dobila od istorijc i lične sudbine. Cela njena poezija je odgovor na taj izazov.

Drugi stepen njene veličine: je u tome što se nije ograničila na mogućnosti, nego je izvesnošću i ukusom, na svoj sopstveni način, iz sirovog materijala izabrala svoi zadatak. Iz odgovarajuće konačnosti jevreiske sudbine koraknula je unazad ka jevreiskoj veri, a zatim, unutar svoje poezije, išla je otprilike istm putem kao i proroci, na koje se tako rado poziva: od bolnog uzvika jedne omeđene zajednice do opšteg iskupljenja.

Ovo iskupljenie je kod Neli Saksove neodvojivo od suštinč i strogo uzete materije njene poezije. »U njenom jeziku krije se nekakvo oslobađajuće osnovno načelo« — piše također Encensberger. (Neprevodljiva lepa originalna rečenica glasi: »Ihrer Sorache wohnt ctwas Retftendes inne«.) Razumljivo je, dakle, da se nienoj liri teško može prići. »Pesničko delo Neli Saksove ie veliko i tajanstveno« tako počinie Hans Magnus Encensberger svoju studiju o njoi. U vezi s ovom tajanstvenošću vredno je i dalje citirati tu studiju, koja divno razume i objašnjava: »Stihovi Neli Saksove su ovakve prirode: tvrdi i prozračni. Ne rastvaraju se u tumačenju. Ne mogu se čitati lako, iz zaleta. O modernoj poeziji sumarno i kao na pogled obično se uvek i kaže, a ponajviše glasom prebacivanja, da ie teška, kao da uvek samo od autora zavisi da se malo predusretliivije izraze. Pri tome rado zaboravliaiu na to otkuda potiče teškoća. Kod Neli Saksovc teškoća nikad nije tehničke prirode: i otuđenje, i računica daleko su od nje, njena Dpoezija nije pisanje tajanstvenim znacima, a nijc ni zagonetna slika, jer se kod nie suočavamo s takvim. zagonetkama koje se nc razrešavaj rešenjem. nego zadržavaiu neki višak — i baš o tom višku je reč. Tu bi priduhitrenn hilo svako tumačenie. Ovo delo ne zahteva od čitaoca to liko oštroumnosti, koliko skromnosti: tu nije dovolino samo naćnliiti uši, niti. mrevesti, nego strpliivo i temelino iskusjiti«. Ta teškoća i taianstvenost može najinenosredniie i bolno da omogući da se oseti patnja stoleća i da ona prozbori. ,

T dolie < Encensbergernom: »Ta veličina priania, doduše, i uz niemu ličnost ne samo uz delo, ali zato ipak niie ekskluzivna, naprotiv, ona se ne da mi zamisliti bez frenntkn repDrezentafivnosti. Prozborila ie za druce,. zn stvar drugih iz nienih usta govori mešto Više, WC ona sama. Ali to nešto ie bezimeno i me može se opisati. S tim u vezi ie faina ovoe dela. koia ie stalno. po reči božioi. očevidna taina i nikakve veze nema s mistifikacijom i mračnom dubinom.«

Njenu poeziiu ne treba prevoditi, rekao je Encensberger. To se. doduše, odnosilo na tumačenje, a ne na jezičko prenošenje, a baš zato što ic poezija Neli Saksove u tako neuobičaienoj meri građena baš na samom ieziku, na korenima nemačkog jezika i niegovih mogtićnosti, u njenom delu, bez sumnie ima nešto suštinski neprevodliivo. Svako prevođenje može biti samo mribližavanie originalu i samo donekle daje sliku o Neli Saksovoj, čija poezija je neobično ozbiljna za današnje vreme.

A sad da se vratimo na početak. Dobro ič rešenje kad se Nagrada mira, a sad i Nobelova nagrada za književnost, dodeli piscu za koca ic mir jedino rešenje. A Neli Saks, pesni kinja, dramski pisac i prevodilac to svojim rččima kaže ovako:

Miru

ti veliki očni kapku

koji sav nemir zaklapaš nebeskim trepavičnim Vvehcem

Ti majtiši među svim rađanjima.

Aleksandar Đ. Popović

Reč nema dokaza kad iz usta izleti Ona to samo traga za prozorom leta Reč pohodi sne da ih tiho provetri I da ih obuče u svoj topli haljetak

Reč nema dokaza ni kad se s mrakom ljubi lako zvezde nad šumom srebro kuju

Kad šeta prostorom svi njeni porubi

O naša se sećanja zavezuju

Reč nema dokaza ni kad je vreme za ruku hvata . Ni kad je ljuljaška između leta ı đima

Ona se propinje u sjaj da sjaj nadom ovlata

Nadom dubokom i još dubljim snima, i

(Odlomci)