СРЂ

— 756 —

Ili bole, moglo bi se pređstaviti ove forme kao neka tajna svojstva našeg shvataiia. kao n. pr. boja prarna lećama naočala. i stvari intuicijom shvaćene dobile bi ovim formama posebno obiležje (situaeiju u prostoru i vremenu) koje prije nijesu u sebi imale. Ali bi i ovo značilo udajiti se od Kantove nauko. „Kada od predstave jednoga tijela, veli Kant, ja odlučim ono što razum zamišja, kao supstanciju, silu, djelivost, itd.. kao 1 ono sto pripada iskustvu: neprobojnost, tvrdoc'u, boju, itd., izvan ove empirične impresije ostaje mi jofi nešto, ekstensija i forrrui. Oni pripadaju čistoj intuiciji, koja a priori postoji kod subjekta i bez realnog čulnog objekta, kao čista čulna forma". Kako se tumačipomoću ovih forama, ova čista intuicija? N'ažnost ovog pitana priznata je i od Kantovih pristaša. „Uvijek nam se nameće, veli Fraucnstadt,') ovo pitane: Kako mi možemo shvatiti stvari u prostoru i vremenu, odnošaje uzročnosti tako različite, kakove nam ili iskustvo predstavja: ovdje jedno četverouglasto tijelo, onamo okruglo; ovdje čovjek niska stasa, onamo poput Golijata ; danas jedna čineniea časovita, zatim jedno djelo koje traje dva ili tri sahata? Odakle sva ova razlika kod materije, koju mi shvatamo pod formama prostora, vremena i uzročnosti?" Pristaša Sopenhauerov Frauenstadt nalazi za najzgodnije prigovoriti Kantu, što nije i od materije učinio subjektivan elemenat. On je uvjeren da objektivna vasiona nije drugo već prosta predstava, ne samo što se tiče forme, već i samo materije. Ovo je bez sumhe dosfedno i vrlo važno, ali neosnovano. Kazao sam: dosledno, jer ako vrijeme i prostor ne postoje izvan mene, zašto i nešto drugo mora postajati takode izvan mene? Ovako sebarem izbjegavaju neizvodUvi Kantovi zahtjevi. Po nemu, ja bih morao apstrahovati boje od površine, osjećane pipana od osjećana otpora i kretana, muskularnu afekciju od shvataha u prostoru umjerenom po kretanu mišiea. Jer od ovili elemenata prvi pripadaju čulima, ostali im se pridružuju putem dviju forama intuicije. Čudimo se, како su se ovakvi fantastični zahtjevi mogli ikada izmisliti. (Nastaviće se).

') Pismo Schopenhaueru, str. 143.