СРЂ

- 965 -

uzajmjeno misli i osjećaje bar pomoću zvonka i umilata jezika izraziti može. Vidi se, do duše, da on mnogo truda ulaže da svoju pojeziju što |epše odjene, jureći, skoro, za lijepim izrazom; i spojašna forma iiegovih stihova, i ako je redovno bez jacine, ima po koji put nečega lijepoga, uglađenoga na sebi, ali sve to nije dovojno da negovu pjesmu, tako siromašnu u mislima, u osjećahu, spase od bezvrijednosti. I bude li G. Đukić i na daje tako pjevao, onda on ne će nikada steći prava na ime istinita, pa ni osrednoga pjosnika. Deliblat. I. Ivačković. BILEŠKE. KtilŽEVNOST. Imao bi biti zađatak ovoga lista da i o svijem kulturnijem pojavama prog-ovori i o liima svoje čitaoce izvijesti. U ovogođišrie kulturne pojave spađa polagarie kamena temelca za spomenik Janu Husu u Zlatnom Pragu, kojoj je svecanosti učestvovao cio češki narod. Pošto je Jan Hus u češkoj povjesti jedna od najznačajnijih pojava, s toga smo se obratili prijatelu našega lista g. Kosti Majkiću, koji je proveo pet godina na naukama u Pragu, da u našem listu prikaže rad češkoga „mistra". Gr. Kosta Majkič rado se je odazvao našemu pozivu, poslavši opširnu studiju o Janu Husu, podijejenu u četiri glave. U prvijem dvjema glava,ma pisac prikazuje starie u katoličkoj crkvi prije Husa i rad Gona Viklifa, u trećoj i četvrtoj glavi pisac izlaže prethodnike Husove u Ceškoj i život i rad Husov. Radria u ovolikom obimu prevelika je za naš list, te smo uzeli od druge glave život i rad Gona Viklifa i cijelu treću i četvrtu glavu. Cijenimo da je i ovako slika potpuna, jer se ne može o Janu Husu govoriti, prije nego se u kratkijem potezima ne dodirne Gon Viklif i prethodnici Husovi u Ceškoj kao i vrijeme u kome su radili. ♦ * * Jovan Grčić, profesor u N. Sadu izradio je Istoriju srpske kniževnosti za narod i školu. Prema kritici koja je izišla u „Letopisu Matice Srpske" i drugdje, djelo nijeuspjelo. Naročito se zamjera piscu da nije poznao sve važnije monografije posledriega vremena koje osvjetlavaju pojedine periode u našoj literaturi. Sjem toga, Grčić je, veli se, i inače izradio oskudno ovo svoje djelo, ređajući ponajviše biografske i bibliografske vijesti o pojedinim piscima i riihovim djelima, a ne dajući prave ocjene o djelima niti prave slike o piscima. U opće, Grčić se latio teškoga zadatka na kojem su i -riegovi prethodnici na neuspjehe naišli. Odista, one kriige o istoriji srpske litera-