СРЂ

664

Dubrovčanina, koji poznaje srpski jezik. Za Tempericom spominemo istorika Lukarevica. I'z negova djela »Copioso ristretto de gli annali di Ravsa« (Mleci 1605., Dubrovnik 1790.) vidi se, da su mu bili poznati srpski Jetopisi 1 )- On, n. pr., kaže: »si legge nelle Croniche di Seruia« (I. izd. 37.; II. 62.) i >scriuono le Croniche di Seruia« (I. 38., II. 64.). Pomine i »un ristretto di Milich Velimiseglich Cronista di Bosna« (I. 25., 1L 42.), a bio mu je poznat i čuveni fojnički kodeks: »Ршдослопие Bwcauскога алити Илирскога И Сарпскога владаииа заиедно Мшставлено. По Станиславб Рббћић!? Поп8: на слав8 Стииапа Немаћпића цара Сарбћлена и бшшћпака. 134-0.«, jer kaže (I. 58.): »com' ancor riferisce Stanislau Rupcicli Ban di Timorie nella uita dell' Imperadore Stefano«. Kako je, sjem toga, znao i za jeretičnu knigu громинклкк"), čitao pisma srpskih vladalaca u našem arhivu, gledao nihove grobnice i putovao po mnogim srpskim krajevima, imao je već prilike upoznati srpski jezik, pa ga je i upoznao. Tako o Dušanu Silnome kaže: »mando in Rausa vn'Araldo, che i Surbi domandano Techie« (1.51., II. 87.). U oba izdaha stoji, nema sumne, štamparskom griješkom, Techie mjesto Tepchie, a to je čast među srpskim dvoranima, što je u nom. sing. obično тшкчига, ali se nalazi i ттчи -fe 3 ). Daje o Dušanovoj smrti piše: »s'amalo di febre, la quale il di 18. Decembre, ch' i Seruiani doinandano Prosienaz, lo fece morire« (I. 61., II. 103.). Ako je govor o Srbima u Srbiji, mi bismo očekivali oblik декшкрм, jer je naziv prosinac ') Ja mislim, da je i Orbini čitao i uijotrebjavao take lironike. I'poreda ilegove istorije s naj starijim našim letopisima — to bi samo potvrdila. To, možda, dokazuju i riječi : „Fii sepelita (Katarina) nella Chiesa d'Araceli, doue (come si legge nella Clironica di Frati Minori) venendo itd." (II Reg-no de gli Slaui, 1601., 371). a ) I. 25., 11. 44.: „Estirpo (Nemaiia) ancora delli snoi paesi le strighe, che con điabolica arte faceuano molti danni a gli huomini, allc bestie, & alli campi coltiuati. yuesto ocioso inganno, proceduto nelle nostre terre dallo malefiche donne di monte Hemo (morto Nemagna) ritorn6 in riputatione sino che Stef'ano Jmperadore di Surbia lo scaccio di Slauonia, & abbruggio i libri di Magia. Questa opera domandata in lingua Slaua Gromignak, con la quale le persone empie chiamano i demonij, quantunque sia vietata di leggere, nondimeno appresso alcune persone scelerate, & da Dio maledette, e abbraciata." 3 ) Miklošić, Mon. Serb., 176.