СРЂ

- 666

р maggior intelligenza alla Loggia« 1 ), a to je lijep dokaz, da je dubrovacka vlada svoj jezik službeno zvala srpskim imenom. Mogao bih ovdje pomenuti i to, da je g. 1550. dubrovački pisar ispisao »lingue serviane«' 2 ), a da je, g. 1564., naš senat dao »onus linguae servianse Hieronjmo Francisci de Primo« 3 ), ali već znam, da to svode na ćirilovicu, ta davno su potoni podatak proglasili, da se tice »tumača srbijanskoga jezika«!! God. 1711. izašlo je djelo Imperium Orientale Dubrovčanina Anselma Bandurija, pa je taj znameniti naučnik Porfirogenitove riječi: Konavli znače г?ј -т kolni put, preveo: Canale Serblorum idiomate viam plaustri significet (obr. 355.), te tim Konstantina ispravio i jezik Konavjana, podložnika dubrovačke republike, nazvao srpskim imenom. Za Bandurijem istaci c'emo pjesnika i istorika opata Mihajla Mariju Milišica, koji je bio »Cffisareus-Regius & Magni Ducis Hetrurise apud Ragusinos Consul«. Iz negove »Chorographia Patriarchatos Ipekiensis« vidi se, da je imao u rukama razne srpske Jetopise, u kojima se obično nalazi, da je sv. Sava postavio (po episkopu Nikanoru Ružičiću 4 ): utvrdio, jer je i otprije bila u Zahumju jepiskopija) vlađiku оу Ј(лнл\кскс>н зшли оу cTonejf 1 * прескетн« Roroродице, jer kaže 5 ): »Ех Servianis scriptoribus non defuere, qui Episcopatus Stagnensis in Ragusina ditione eum (biva sv. Sava) fundatorem fuisse asserant, dum Stagni urbs, ejusque districtus cum proxima Cliersoneso qufe Hjdlis vocatur, sub regum Servianorum fuerat potestate.« I taj Milišić znao je srpski naziv za jezik, makar tim imenom krstio i stari crkveni slavenski, jer kaže (str. 457.): »alterum, sc. templum, vero construendum est in suburbio Tergestino, quod Regia providentia exeitandum permisit, ad confovendam atque augendam emporii celebritatem

') „Srđ" 1902., br. 13. ђ Archiv XXI., 500. 3 ) Rad СХЛ Т ., 204. ( ) Историја срп. цркве II. (1895.) 498. 5 ) G. Prav, Specimen Hierarclii® Hvngaricfe II. (1779.) 452. Srpski prijevod toga članka donio je „Сербскт ЛУто■uucv," g. 1843. (sv. I.). Značajne su i ove rijeci iz te ktiige (str. 451.): „cujus (sv. Save) festum solenni cultu celebrant Serviani die 14. Januarii veteri stvlo, ut supra innuimus, morem gerentes, ejus nomini Catliolicis quoque venerationem impenđentibus, quamvis a publicis lionoribus abstineant, cum Romana Ecclesia eum sanctorum Albo nondum adscripserit".