СРЂ

— 668 -

В I L Е Š К Е. Kćiževnost. Iz XXV. i XXVI. toma Jagićeva arhiva odštampana je rasprava prof. Konst. Jireieka. ,,Die mittelalterliche Kanzlei der Ragusaner". Хо rasprava ova, koja se odlikuje neobicno bogatom i vještački sređenom građom, obuhvata više nego što bismo sudili po naslovu. Prof. Jirecek ne raspravla u lioj samo o dubrovačkoj srediievjekovnoj kancelariji, nego prosipa mnogo nove svjetlosti na zvaničeiie i kancelarisarie čitave Dalmacije, Arbanije i unutrašriih srpskili i hrvatskih zemala. Na taj način osvijetlio je mnogo strana iz kulturne historije tih zemala. Čitava radria dijeli se na dva dijela. U prvom se govori o latinskoj kancelariji u dalmatinskim primorskim gradovima, te se naročito raspravla u koje su vrijeme zamijenili u Dalmaciji i Dubrovniku svećenike u obavjariu notarijatskili poslova izučeni juristi iz Italije. Detalnije se zadržava Jireček na dubrovačkim latinskim notarima, priopćivši interesnih pođataka do 1550. Pri kraju ovoga odijejka priopćio je pisac jošte nelcoliko zanimjivih podataka o sredrievjekovnim kancelarijama u Kotoru, Baru, Ulciriu, Skadru, Drivastu i Draču. U drugom dijelu rasprave govori Jireček o postepenom prodirariu srpsko-hrvatskoga jezika u kancelarije primorskih gradova. Najviše građe imao je Jireček za historiju slovenske kancelarije u Dubrovniku. Najranije srpske listine polovinom XIII. vijeka pisali su Dubrovčani, koji tada jošte nijesu potpuno znali srpskoga jezika, zbog čega se i sretamo u riima s mnogim greškama, koje je Jireček veoma pregledno istakao. Docnije pak, postepenim prodirariem slovenskoga elementa u Dubrovnik, usavršili su se notari u pisariu srpskih isjjrava. Nemoguće je na ovom mjestu istaknuti glavne stvari u Jirečekovoj radrii, jer je u rioj sve od važnosti i bez ičega suvišnoga, tako da bismo morali čitav tekst prevoditi. Špomenućemo jošte, da je Jireček na kraju rasprave dodao u dodacima bogatu i zanimjivu arhivalnu građu o latinskim i slovenskim notarima u Dubrovniku, a sjem toga pridao je i nekoliko mteresnili podataka o latinskoj i slovenskoj kancelariji u Kotoru, kao i nekoliko biježaka o notarima u Baru, Ulciriu, Skadru i. Drivastu. Ovom radriom, malom po obimu ali velikom po značaju, zadužio je Jireček u velike našu nauku. „Letopis M. S." * J. Hr. ocjeriujući pripovijetke Iva Cippico: ,Sa ostrva", koje je izdala Srpska Kriiževna Zadrug'a, veli o piscu: „Dobro je učinila Srjaska Kriiževna Zadruga, što je izdala u 'svom izdariu šest pripovijesti pripovjedača, koji nas ovlašćuje na najlepše nade, da će se vremenom vinuti u prve redove medu savremenim pripovjedačima". * Biogradska opština svake godine dava hagrade dacima Velike Skole za historijske rasprave. Ove je godine bila tema: „Hilendarsko vlastelinstio