СРЂ

925

da se naslađuju gledajući, kako se kolju robovi i na smrt osuđeni zločinci. Ulizice i čankolizi bogataša, ovi potomci Hanibalovih pobjeditelja, ne imađahu vremena da ljubakaju, da se udvaraju ljepoticama, jer su hodili trbuhom za kruhom a trbuh im bijaše uvijek prazan, a kad trbuh govori, srce muči. A iste ljepotice, ako nijesu poticale iz naj odurnijih krcama rimske subure, ne obazirahu se na ove nekoć silne djelitelje milosti i č-asti. Ta što je njima bilo stalo, da je glas onoga odrpanoga Rimljanina mnogo vrijedio u raznim skupštinama, kad mu kesa bijaše uvijek prazna, kad uopće ne imađaše kese jer nije imao da spremi što u nju"? S druge se strane niko više ne brinjaše za tu svjetinu. August ostavi doduše skupštine na forumu i na Martovoj poljani, ali zakone i naredbe diktovao je on, novi bog, sa svoga Palatina; prividno su opstojale sve republikanske ustanove, ali svu je vlast imao on u svojim rukama. Stara se priča još jednom ponovila. Budući gospodar rimskoga svijeta, baštinik Ćezarove politike, mazao je i lizao svjetinu, dok mu je to trebalo, ali netom je postigao za čirn je išao, odbaci je odmah od sebe kao nepotrebitu stvar. — Pripovijeda se o nekoj Arbuskuli — znaeajno je ovo ime — poznatoj i kao glumici i kao plesačici, da je svjetini u kazalištu, kad je zviždala, prkosno odgovorila, da se malo obazire na to zviždanje, jer želi odobravanje i pLskanje vitezova. Ove su Arbuskuline riječi veoma značajne, pošto pokazuju da su nisko bili spali potomci starih Kvirita. Između svih gizdelina spomenutih od Horacija ne bijaše ni jednoga te bi bio podrijetlom iz proste svjetine. Ako je u takovim društvima bio koji plebejac, lo bijašo rijetka iznimka. Horac isti, sin jednoga slobodnjaka, teško bi bio mogao učestvovati u njihovim pustolovinama, da ga u društvo nadobuduih mladili patricija nije uveo njegov prijatelj i zaštitnik, Mećenat, te im ga vruće preporučio kao zgodna druga. Ali rimski gizdelini, baš stoga što bijahu patricijskoga roda, bijahu izobraženi i dobro odgojeni, u čemu se zaista razlikuju od naših današnjih gizdelina, koji svoje neznanje i ispraznost svojega duha sakrivaju pretjeranom brižljivosti u odijevanju, i smiješnom udvornosti prama nježnom spolu. Rimski bi plemić počeo već za rana svoje nauke, kojim je temelj