Студент

Jedan program francuskih studenata

DOKUMENTA

Akcioni komitet, Grupa za književnost, Sorbona, 15. maja 1968. Živimo u predrevolucionarnom periodu. Predrevolucionaran period je onaj period u kome se sagledava rađanje jedne ideologije; ovu poslednju tek treba stvoriti. Utopisti su oni koji veruju da će promeniti Ijudsku psihu ograničavajući se na promenu socijalnih struktura. Svaka kritička borba je politička; kritička politika nije ni hrabrost ni zloupotreba, to je obična dužnost. Neka svaka osoba dopusti da je ponese oduševljenje bez osećanja krivice, da bi ponovo stekla smisao humanog. Uzeti od onog što postojl sve što je dobro i što je bilo izobličeno. Neka profesori ponovo potražr u pmsvet.nom ra , ' < ; zadovoljstva koja često uzalud traže na kongresima, ili drugde. Svaka osoba koja se uplašila »Avanture« treba da zna da se boji samo prornene. Ustanovljena je intelektualna, politička i socijalna zrelost mladih. Neka svaka osoba koja ne razume dođe da diskutuje. Sve se svima može objasniti. Treba da se potope naše sklerotične i arhaične psihološke strukture da bi ustupile mesto izmišljanju novoga sveta. 2ivimo u pcriodu kritičnosti; kogod to ne shvata ne može đa shvati ništa o svetu. Svi postojeći pojmovi su prevaziđeni i treba da budu ponovo razmotreni. Covek je mlad đuhom a ne godinama. Pojam sukoba generacija treba da nestane sa lica svcta; on je samo maska borbe za vlast. Neka »očevd« igraju ulogu »oca« pa ćc revolucija biti evolucija. Svako ko smalra da je emotivnost strana logičkom mišljenju mora na licu mesta da se oslobodi tog idealističkog gledišta. Ponovno lično otkrivanje je nezamcnljivo za uobličavan je duha. Ono što čini razliku izmcđu čov'eka i genija nije nivo inteligencije već volja za prevazilaženjem. Svako novo stv'aranje treba da sadrži antisklerozirajuče elemente. Ljudi iz ustaljenih institucija institucija vlasti, kao i institucija opozicije treba da nastave da obavljaju tekuće poslove; oni treba da obezbede hleb svagdašnji; sutra ćemo mi to raditi za njih, a povrh toga daćemo im i kulturu. Svi koii nisu zaduženi za obavlianfe tekućih poslova treba da skinu svešteničku odoru, da siđu na ulicu i đa ponov'o dov'edu u pitanje svoje metodc mišljenja. Jesti i odmarati se svaki dan. Treba diskutovati svuda i sa svakim. Svima pripada da budu odgovorni i da misle politički; to niie privilegija maniine »upućenih«. Ne čuditi se haosu ideja; ne treba se osmehivati; nc treba mu se podrugivati ili mu se radovati; to je uslov izranianja novih ideia. Neka »očevi« režima shvate da autonomija nije šuplja reč; ona podrazumeva podelu vlasti, tj. promenu njene prirode. Neka niko ne pokuša da stavi etiketu na sadašnji pokret; ovaj je nema, nema potrebe za niom; pokret se stvara sam od sebe sa svima onima koii dolazc da mu se pridruže, ostavljajući kod kuće sve u što su verovali do sada. Neka oni koji odbijaju da shvate odu u penziju. Izgraditi na hiljade parking-placeva da bi po trotoarima deca mogla đa se igraju klikera. Tmati vremena da se voli i da se nauči voleti. U osnovi iza borbe klasa postoji borba za vlast. Pristup autonomiji i podeli vlasti može biti ostvaren na miroljubjv način, ako »očevi« režima hoće da igraju svoju ulogu. Da bi ponovo naučili da mislimo poništimo sebe kao individue uslovljene jednom klasom. Tgrajte! Neka syi rađnici svih profesija nastave da pritiskuju svoje organizacije da napuste stanje ukočenosti i preduzmu zajcdno sa intelektualnim radnicima hod prema autonomiji. Neka nam se povrati osećaj za praznike. Crvena zastava može da umre Crna zastava također. Neka nam slikari izmisle hiljade zastava koje simbolizuju istraživanje, pregnuće, iznutarnju revoluciju, entuzijazam, invenciiu. Neka muzičari j pesnici stvore nove pesme. Neka se izmisle nove ferije za ovo leto da se ne bi prekidgo pokret. Tmati svaki dan tribine u štampi, pisanoj i govorcnoj. Samo će razbijanje naših sadašnjih metoda mišljenja omofmćiti da se ponovo zamisli jedan novi svet. Polazeći ođ kreativnosti svakoga pojedinca, biće zasnovana nova kultura i nova ideologija. Novi manilest koji će biti emanacija te ideologije biće u stalnom stanju usijanja zahvaljujući ličnom doprinosu svakog pojedinca. štrajk je završen. Kritički univerzitet i kritičko preduzeće su već započeti. „ Strajkački i drugi odborj treba da se nazivaju »osnivački odbori autonomnog preduzeća ili univerziteta«. Niko ne može da se domogne autonomiie ako nije naučio da hoda. Neka oni koji znaju da hodaju nauče pre svega kako podučavati hodaniu. Neka oni koji znaju da hodaju i da podučavaju, nauče tome druge. I sve to jednostavno zato da bi čovek mogao da postane čovek! Komisija »MI SMO U POKRETU«. (Preveli: R. i O. KRTOLICA) NAPOMENA REDAKCIJE: Program smo sasvim malo skratili.

Omladina konzervativnija i od rukovodstva države

SVETSKI FESTIVAL OMLADINE I STUDENATA U SOFIJI

Svetski festiival omladine i studenata predstavlja, uglavnom, u odnosu na najnovije događaje nešto što je već i samo po sebi i svojom suštinom prevaziđeno, nešto što je od početka bilo predodređeno da bude anahronizam i da predstavlja za sve učesnike jedno loše iskustvo. Iz svega što je preostalo da se o njemu kaže, ako je uopšte nešto preostalo, treba možda istaći ono što je predstavljalo uzroke ovakvog festivala. Blokovska politika koja sada nanovo postaje osnovna determinanta međunarodnih odnosa, a čije smo odumiranje pre izvesnog vremcna najavljivali, nije proistekla iz toga što su neki pogrešili ili bili pogrešno informisani u odnosu na Cehoslovačku, već iz toga što je suština sistema istočno-evropskih zemalja, takva đa je blokovska politika njihov pravi izraz. Zato se nije trebalo ni čuditi što smo u Sofiji bili suočeni sa jednim blokovsko-sektaškim festivalom koji je svim mogućim mabinacijama pdkušavao da obezbedi ono što se nije moglo obezbediti jedinstvo omladine sveta na birokratsko-etatističkim kon cepcijama istočnog bloka. Citava atrrfbsfera Festivala bila je atmosfera nesigumosti, ncrazumevanja, neobaveštavanja (a

propusnice su bile potrebne za sve manifestacije) tako da je neko mogao steći utisak da omladina koja po prirodi stvari treba da je u ponašanju najslobodndja ima izvanredan smisao za birokratsku organizaciju. Sem toga, ideološka agresivnost predstavnika istočnog bloka, podržavana jakim snagama milicije, pokazala je da nema nikakvih mogućnosti za dijalog različitih shvatanja. Već i same teme bile su odrcđene tako da su upućivale diskusdju u smeru ideološke isključivosti. Predsedništvo na diskusionim tribinama u političkim forumima bilo je konstituisano tako da obezbeđuje prednost predstavnicima ovakvog koncepta. Omladina ovih zemalja kroz svoje predstavnike pokazala se kao ideološki vrlo konzervativna, često konzervativnija i od rukovodstva svojih zemalja i pokazala je jed nu zapanjuiuću ideološku netolerantnost i samouverenost da je samo njihov koncept pravilan. Sa takvim stavovima bilo je, naravno, teško stupiti u polemiku. Sa druge strane, sam Festival nije bio rcprezentativan (naročito studentski deo. što je omogućeno neverovatnim mahinacijama u pripremanju Festivala. a i na samom Festivalu izbacivanjcm nekih unija) jer je selekcija bila vršena u korist i-

deoloških istomišljenika organizaoija iz istočnog bloka. Najveći deo delegata iz nerazvijenih zemalja bio je sa univerziteta »Patris Lumumba« u Moskvi. Mora se, međutim, reći, da situacija i na tako nereprezentativnom Festivalu nije bila povoljna za predstavnike istočnog bloka. To se na kraju ispoljilo u velikoj ncrvozi i strahu domaćina od svake diskusije i videlo se u njihovim reakcijama u koje su bili uključeni i takvi postupci kao što je tuča u dvorani za dlskuslju ili stražari sa mašinskim puškama na nekim prlredbama. (Mora se reoi da je agenata i milicionera bilo isto koliko i učesnika). Zbog svega toga Festival je ostao zapamćen više po priredbama i sportskim takmičen ij'ma, nego po diskusijama koje su se uglavnom svodile na oitanje već mesecima unapred pripremljenih govora, Sve to učinilo je da uglavnom niko nije bio zadovoljan Festivalom i da ne postoji neka naročita želja za budućim ovakvim manifestaoijama. Sa druge strane, osećalo se da pojačavanje ideološke kampanje zemalja istočnog bloka i neostaljinizam evidentni već nekoliko meseci, ako ne i godinama, što se videlo u punom sjaju i u Sofiji.

ZAŠTO NAŠA DELEGACIJA NIJE NAPUSTILA FESTIVAL? Na kraju treba reći da je studentski deo jugoslovenske delegacije bio uglavnom nedovoljno aktivan, ali ne samo iz ovih objektivnih razloga, već i iz ne'kih subjektiivnih. Uaimajući u obzir čitavu atmosferu Festivala i političku korist naše delegacije od takvih manifestacija, studentski deo jugoslovenske delegacije doneo je odluku da napusti Festival. Odluka je, međutim, napuštena, jer se analiza orriladinskog dela delegacije raz likovala od naše analize i jer se stalo na stanovište da bi bilo više štetno nego korisno ako bi se nejedinstveno istupilo. Stoga ie jugoslovenska delegacija donela Saopštenje o situaciji na Festivalu koie je bilo nrezentovano svim učesnicima Festivala. Studentski deo Festivala bio je izrazito nereprezentativan te zbog toga studentski program nije omogućavao studentima da razviju stvamu diskusiju i da do izražaja dođu sve one koncepcije u međunarodnom studentskom nokretu koje su inače prisutne. Stoea je politička korist od ovog Festivala za studente bila minimalna.

VTADIMIR GUGOROV

Ruke uvis, olimpijci!

(Specijalno za »Student«)

Meksiko, zemlja starih kultura Acteka i Inka, kolonijalnog bogatstva i vclikih kontrasta nalazi se na pragu XIX olimpijade. Manifestatori nezavisnosti i mira u svetu, hiJjade mladića i devojaka u raznobojnim trenerkama će ve boriti na svim sportskim borilištima. Svakog dana se u olimpijskom selu diže po nekoliko novih državnih zastava. Razmenjuju se značke, sviraju himne mladosti i miru. Sprema se doček svetskim snobovima. Stigao je Princ Renije sa Grejs Keli, očekuje se Vojvoda od Edinburga, Šah Riza Pahlevi sa Farah Dibom, Princ Mcrode’ i ostalc titule. Hotel Kamino Real dočekujc ih svojim, u zlato livrejisanim osoboljem. Dve stotine mctara daljc, oko univerzitctskog centra su kordoni armije, tenkovi i borna kola. Oni ne čuvaju olimpijsko selo; oni su tu da spreče I demonstracije sludenata, da u krvi uguše progresivni pokret buduće meksičkc inteligencije. : Sumorna maslinasto-zelena bo'ja uniformi i tenkova baca senku na šarenilo olimpijskog sela i predolimpijsku atmosferu. Počelo je prilično svakidašnje. 24. jula ove godine došlo je do borbe između dva fakulteta. Kako kažu študenti meksičkog univerziteta; „Sasvim normalne regularne bor’oe”. Kad je sve već bilo gotovo i kad su studenti počeli da se razilaze. došla je policija. Iz ovog drugog okršaja mnbgi stu denti su izašli pretučeni. Bmtalan postupak policije izazvao je revolt svih studenata sa ostalih fakulteta. Izazvani ovim incidentom, studenti, dva dana kasnije organizuju demonstracije. puta policija je postupila još brutalnije. Po nekim tvrđenjima, nekoliko studenata je a mnogi su pohapšeni. Uhapšeno je oko 1200 Ijudi, od kojih nisu svi bi-Ili studenti. Među uhapšenima i našle su se i dve sekretarice ' organizacionog komiteta ohmpijskih igara. U tom trcnutku sludenti Poi'tičkog fakulteta ob! javljuiu štrajk i upućuju Guverneru federalne pokrajmc Meksi! ka prvu peticiju sa sledećim i zahtevima; 1. Da se povuku „Grenaderosi” (specijalni odredi policije I za suzbijanje javnog nereda): 2. Da se povuče Glavna pohcija; , , v . 3. Da se oslobodc uhapsem studenti; 4. Da se dodeli rcoaracna za übijene i ranjene studente. Za odgovor na ove zahteve Guvernem jc dato 48 časova. U isti mah državni organi potplaćuju neke studcnte i građane da tokom nemira razbijaju automobile, izloge 1 prave nerede, što se kasniie pripisalo studentima. Na peticiju nije odgovoreno. 26. jula učcnici pripravničkih škola (koje pripadaju univerzitelu) počinju da demonstriraju i zatvaraju se u školu, oko koje su postavili barikade od autobusa i automobila. Tada dolazi armija. Pošto su velika školska vrata bila zabarikadirana iznutra, pripadnici armije ih razvaIjuju hicima iz bazuke. Zatim istcruju učenikc iz škole i biju ih. Oko 1 čas posle ponoći armija počinje da dejstvuje i bajonetima. Politički fakultet štrajkuje već 72 časa. Guverner još uvek ne daje izjavc. Tada se šalje peticija sa 4 zahteva: 1. Oslobađanjc iz zatvora političkih zatvorenika (studenata koji su u vreme nemira zatvoreni zbog svojih ideja). 2. Ukidanje čl. 145. državnog zakona, koji defmišc protivdržavnu aktivnost, ali nedovoljno i generalno. tako da se čcsto zloupotrebljava. 3. Autonomija univerziteta, koja je povređena intervencijom oružanih trupa. Ovaj zahtev jc tokom demonstracija bio istaknut na nizu transparenata kao U. N. A. M. što je zvanična skraćenica naziva meksičkog univerziteta (Univerzidad Nacional Autonomia de Mexico), i 4. Pismeni akt koji će potvrditi ovu autonomiju. A ŠTA RADT DRUGA RUKA? Predsednik Ordaz Diaz u to vreme nije bio u Meksiku i niie davao nikakve instrukcile i direktne Izjave, osim da „želi svima da pruži ruku prijateljstva”. Stuđenti su odgovorili pitanjem: „Gde je druga ruka; šta ona rađi?” Međutim. nmogi karijersti su oočeli da povlađuiu i prilazc viadajućim knjgovima. Istovremeno, štrajkuiu mnogi fakulteti; kako u glavnom gradu, tako i u unutrašnjosti, pa čak i oni koji se piaćaju. Organizuje sc nacionalni štrajk i osniva se Nacionalni Savet Straika (Consejo Nacional de Huelga C. \ T . H.). Stampa i ostala sredstva za informisanje javnosti, budući da s« uglavnom u posedništvu članova vladajućih krugova, obiavIjuju potpuno netačne vesti. Javnost sc obaveštava da su demonstracije delo Komunističke partije i destmktivnih elemenata. Jedino je časopis ~ZAŠTO” doneo istinite informacile, dokumentujući ih fotosima. Međutim, zbog toga je redakcija povukla teške konsekvence. U svim ostalini listovima se objavljuju diktifani članci, koji pravdaju oružanu intervenciju argumentima kao što su nevoije u saobraćaju koje su studenli prouzrokovali demonstracijama i razbijeni prozori na nekim prodavnicama. 1. avgusta su organizovane nove demonstracije u kojima je učestvovalo oko 140.000 stude-

nata i građana, na čelu sa rektorom meksičkog univerziteta i mnogim dckanima i profesorirna. Po naređenju rektora, državna zastava u univerzitetskom gradu spuštena je na pola koplja u znak žalosti za p>oginulim studentima i protesta zbog narušene autonomije univerziteta. Guverner još uvek ćuti. Na ulicama narod aplaudira. Na svim fakultetima formiraju se propagandne gnrpe, koje imaju za cilj da pruže javnosti istinite informacije o students’kim zahtevima. Počinje da „Gazeta Nacionalnog Saveta”. Sve škole izdaju propagandni materijal. Nekoliko blokova dalje od demonstranala je stacionirana armija. Studenti iz unutrašnjosti pokušavaju đa dođu u prestonicu, ali ih policija vraća. Demonstranti su se zaustavili na glavnom trgu, gde je održan miting. Govorili su mnogi studentski lideri i studenti iz unutrašnjosti koji su uspeli da se probiju. Spontani zakljuČak je bio da se studenti ujedine i nastave borbu do zadovoljenja zahteva. Odlučeno je da u Nacionalni Savet Štrajka uđu po dva predstavnika sa svakog fakulteta, tako da od tada ovaj savet broji 240 članova, izabranih na demokratski način. 27. avgusta su bile organizovane ponovne deraonstracije. Za tu priliku ie organizovana studentska služba redarstva, koja je iz redova studenata uklanjala huškače i plaćene razbijače i sprečavala nerede. Kao i prethodne, i ove demonstracije se završavaju na glavnom trgu, posle čega su se studenti razišli, osim gmpe koja je organizovano ostala da spava na trgu. U 1 sat po ponoći su studenti preko megafona pozvani da napuste trg, sa motivacijom da ne mogu spavati na javnom mestu. Ovom pozivu se niko nije odazvao. Pošto se studenti nisu odazvali ni na drugi poziv, armija je sa lenkovima i kamionima došla na trg i krenula pravo na studente, koji su počeli da bežc. I tada je poginuo jedan student, koji se spotakao i nije uspeo da izmakne gusenicama lenka. U znak revolta, istog dana oko podne ponovo počinju, ovoga puta spontane, demonstracije studenata i građansfva. Armija ponovo upotrebljava silu, što nije prošlo bez žrtava. Mnogi su uhapšeni. U isto vreme Guverner demantuje vesti da ima mrtvih. Naime, on traži dokaze da je armija übijala. Studenli su to pokušali da dokažu, međutim, bez uspeha, jer su svi mrtvi i ranieni bili prebačeni i sakriveni u vojnoj bolnici, koja je odbila da da bilo kakve podatke. Toga dana su u znak protesta zatvorene i neke fabrike. U Meksiku je običaj da svakog 1. septembra Predsednik Rcpublike podnosi izvcštai iavnosti o svom radu u protekloi godini.

Ove godine je taj izveštaj očekivan sa najvećim interesovanjcrm 1. septembra ove godine Pređsednik je izjavio: da smatra da su demonstracije delo destruktivnih elemenata i da su uperene dircktno protiv Olimpijade, zbog čega zadržava opsadno stanie do daljnjeg; da ukidanje čl .145 nije u njegovoj kompetenciji, već o tome mora odlučiti kongres. Međutim odmah zatim upada u kontradikciju izjavljujući da ne dozvoljava njegovo ukidanje. Zatim kaže da političkih zatvorenika nema. Formalno, to ie bilo tačno. Naime, upotrebljen je stari trik. Svi politički zatvorcnici su optuženi za remećenje javnog reda i za kriminal, a ne za zabranjenu političku delatnost. Najzad, on tvrdi da autonomija univerzitcta nije povređena, jer „Univerzitet nije druga država”. Kao odgovor na ovu izjavu studenli su održali konferenciiu za štampu, na kojoj izjavljuiu da nisu zadovoljni, i da nijedan problem nije rešen. Na istoi konferenciji je pročitana i peticija koia je upućena Guverneru, u koioj su ponovo potencirani raniji zahtevi i zatražena javna diskusija sa predstavnicima vlasti. Guvemer odgovara da nisu svi zahtevi u njegovoj kompetenciji, već da se svaki zahtev posebno uputi merodavnom fommu. Uporedo nagoveštava da raspolaže dokazima fpotplaćeni studenti) da policija i armija nisu bmtalno postupali i preti, u ciIju održanja reda za vreme održavanja olimpijade, uništenjem studentske organizacije .U znak potvrde ove njegove pretnje, armiiske oklopne, motorizovane i pešadiiske snage, na čelu sa dva gcnerala su opsele univerzitet. Tada su organizovane poslednje mirne demonstracije u kojima je učestvovala i masa građanstva. Uoči demonstracija počela je velika kampanja propagande protiv ambasade SAD i sa ciljem uništavania imovinc građana, zatim sa napisima: ~Ne dozvolite svojoj deci da učestvuiu Ujedinjeni roditelji" Hd. Međutim, uprkos, tome, demonstranti su u velikom broiu izašli na ulice Meksika. U toku predhodnih demonstracija. da bi raslurili učesnike, avioni su na njih bacali suvi led. Ovog puta su nisko naletali i mitraljirali demonstrante. Bilo je oko 50 mrtvih, među kojima i jedna članica olimpijskog komitcta i jedna italijanska novinarka. I 5 ;tovremeno, pod pritiskom vladajućih krugova rektor poručuje studentima: „život našeg univerziteta je u pitanju, pođimo drugim putem”. Počinje i velika kampanja štampe pod natpisiMeđutim. fakulteti i dalie štraikuju. U kongresu napadaiu rektora, nazivajući ga kriminalcem.

(NASTAVAK NA 8 STRANI)

8

STUDENT

1968/20