Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

razgovore u kojima sam u kasne noći Šečt-

njom gradovima. gradićima ı selima | —

tražio i nalazio osnovice moga naziranja

O zemlji i svemiru, o Bogu i čudu, o istini

i STCĆI,

Poznati njemački filozof, pozitivni Židov, Theodor Lessing raščinjava židovsku sudbinu i židovsku dušu. Opću ljudsku osebinu mržnje sebe sama — Židovstvo Je razvilo, tako reći, do virtuoznosti, jer je usud htio da ono prekomjerno trpi. A žuč jada, strelica nezadovoljstva — uperila se prema vlastitim grudima. To je problem. to je pojava židovske svijesti o krivnji. Židovska je sudbina ma Istoku okarakterisana · tjelesnim degenerisanjem, na „Zapadu je moralna kičma trunula pod ijetkim napadajem asimilacije ı emancipacije: Zapadni se Židov zatajivao, bježao od djedovske baštine i rođene krvi, bio kukavan i sirotinjski sićušan: bojao se židoystva, mrzio ga, sramio se tisućljetne prošlosti. Huao je plitko da se utopi u kaljuži svijeta. A svi su ga odbacivali. Još bi pokrštenika u trećem koljenu namirisali i prezreli. U tom je on jadan: oni ga pljuju, a on im ljubi — ruke. Pa mi klasna borba nije donijela spas. Antisemitizam ne poznaje granic4. — Tako se razvijala mužnja na sebe sama, u psihologiji i patologiji svojoj. logici i moralu od profeta ı psalmista do danas. Iz kaosa ima samo | edan put.

* * * Iz množine odabire Lessing šest simboli-

čkih pojava, tipičnih za »judischer Selbst-

hass«.

Paul Rće bio je mlad ı lijep, ı u duhu ı tijelom. Darovit, poletan, otvoren svijetu i svemu. Nietzsche mu je bio drug. Da, pa to jc onaj Rće koji bi, možda, nestao zauvijek i netragom, da ga čudna sudbina nije splela s pro{etom natčovjeka. A nije bio tako malen — da bi se Nietzsche morao stiditi SVO druga. Ne. tek nešto još nije imao, tek jednu žicu. Nietzschea je demon doveo do gordog rušenja tradicija i zidanja svijeta promijenjenih vrednota iz dna, Rće se povukao u se, ua koncu, nije smogao energiju za onu posljednju ckspanzivnost kojom se afirmira genij. Liiepa Lou Salomć — tragedija Nietzscheova ljubila je Rćea. Mo — ko zna, zašto, kako, rasplinulo se, nestalo... tek mjehur iz sapunice, ništa više... Rće je ubijao dušu svoju

za Života. borio se sa židovstvom koje nije znao, nije se umio ukorijeniti u domovinsko tlo druge domaje. Dok se nije proždro vlastiılm plamom. Učenjaka, pjesnika, filozofa, lijepog Paula Rčea nađoše koncem oktobra 1901 smrvljena podno jednog glečera u brdima. Otto Weininger je bio sigurno naj“ mlađi od svih koji su ikada izrekli riječi naj užasnije mržnje, a ipak bili u duši čisti kao djeca na procesijama kad sipaju latice stazama. Čudna, satanska kontradikcija — ne? Ko je natjerao golemo genijalnog mladića u smrt kad mu se počela smijati svjetska slava? Zašto je mrzio židovstvo taj, tako reći, dečko kad ga se, barem pro forma, riješio? Crv je rovao u krvi, Ahasver se ı opet Jednom osvctio. Htio je sve, apsolutno, krajnje. Stopostotno, bez izlaza. Nestalo je već tla pod noguma, u zrakopraznom prostoru nema krvi. Anemični mladić nije našao spokoja. Tisućlictna je historija daleko, domaja sunca nepojmljiva svojim Orijentom. Preostala jc još soba u galutu i metak u grudi. Stop! Svršeno! Arthur Trebitsch je tako bijesno progonio židovstvo kao mijedan pravi Arijac, a ljio je židovske krvi. Sve subalterno i dekadentno nazvao je »judisch«. Fikswma mu je ideja bila da Židovi s pomoću tajne organizacije hoće zavladati čitavim svijetom. A njepa, borca, hoće da ubiju. Dobio je maniju da ga progone. Ludovao je. Antisemitizam ga doveo do nekog ludila, ıli, ludilo do antisemitizma? Eksces, paroksizam, ekstaza? Preslabo. Dio je totalni fanatik kontrasemitizma. [ to je preslabo rečeno. A nije mogao nikad da se otrese kobne pratilice da je ı on nosilac tc užasne krvi. I u te je časove njegovo buKad izrežeš

gnojni čir na vrijeme, prizdravljaš, kad ti za-

nilo bivalo najkatastrofalnije.

dre u nutrinju ždere te — dok te ne ubije. Max Steiner se ubio 22 juna 1910. Bio jc student kemije u Pragu. Pomenutog sc dana oblačio u crno da položi doktorski rigoroz poslije aprobirane disertacije. U zadnji se čas -— ubio. Prije dvadesete je objavio dva umna filozofska djela. Gledali su u njemu »nadu«. Spoznao je drvo saznanja, i gorko mu je bilo kao svima koji duboko rone. A nije našao

priključka. naivnog, goetheovski klasičnog srašćivanja okolini — ta bio je gonjeni sin

stranog, čudnog. povampirenog naroda Bio ic čedo vječnog Žida. Logika i etika su mu bile

267